Mihajlo IX Paleolog
(17. april
1277
,
Carigrad
- 20. oktobar
1320
,
Solun
) je bio vizantijski car i savladar svog oca (
1294
/1295 -
1320
) iz dinastije
Paleologa
.
Bio je veoma agilan i po?rtvovan vojskovođa, ali na?alost nemo?an da se izbori sa neprijateljima, tako da on, uprkos borbi sa Turcima i ?estokom otporu pred Katalanima, nije uspeo da preokrene sudbinu carstva.
Bio je najstariji sin vizantijskog cara
Andronika II
i njegove prve supruge
Ane Arpad
. Od strane svog dede je 1281. godine progla?en za savladara, a krunisan je 21. maja
1294.
/1295. godine kao
Mihajlo IX
. On je tada postao vođa hrabre, ali nesre?ne vizantijske vojske u kojoj su skoro svi vojnici bili pla?enici.
Tada po?inje strahovito napredovanje Turaka Osmanlija u Maloj Aziji, koji su od 1300. godine gospodari Anadolije, a od vizantijskih gradova opirala im se samo Nikeja, sa Nikomidijom, Brusom, Sardom, Filadelfijom, Magnesijom, Herklejom na Pontu, Fokejom i Izmirom. Mihajla je potom poslao otac da zaustavi ?irenje Turaka, koji su 1301. godine dobili i Nikomidiju. Mihajlo je, zbog slabosti svoje vojske, strahovito bio potu?en kod Bafejona i Magnesije, jo? iste godine.
Da bi oja?ao svoj polo?aj na toj strani Mihajlov otac je u pomo? pozvao Alane, koji je trebalo, za uzvrat, da se nasele u Carstvu. 10 000 njih su se, prema dogovoru, pojavili sa ?enama i decom. Njima je u Maloj Aziji komandovao Mihajlo, koji je naskoro pre toga, 1302. godine, imenovan za komandanta u oblastima oko Izmira. Alani su na?alost bili pora?eni, pa su morali napustiti logor u Magnesiji i povu?i se u Pergamon, a kasnije u Pegaj, gde je Mihajlo ostao do januara 1303. godine, zbog ozbiljne bolesti, a kada se vratio u Carigrad morao je, 1304. godine, krenuti u rat protiv Bugara. Tokom ovog povla?enja Alani su se okrenuli protiv Mihajla i oplja?kali su neka mesta.
Tada je ta opasnost postala jasna za sve dr?avnike u Carigradu. Car Andronik, da bi s vi?e izgleda odolevao Turcima, krajem 1303. godine, uze pod najam jednu jaku dru?inu ?panskih ratnika, "Katalane" predvođene slavnim
Ruđerom de Florom
, koji mu je ponudio pomo? i koji je dotle slu?io kao najamnik u borbama između kraljevstva Sicilije i Napulja. Andronik je njih 6 500 unapred isplatio, pa ?ak je Ruđera, ?etiri meseca kasnije, o?enio svojom ne?akom Marijom Asen i dodelio mu titulu megas dux.
Po?etkom 1304. godine Katalani su se prebacili na Kizik i zatim krenuli da razbiju tursku opsadu Filadelfije. Zadav?i Tursima sudbonosni udarac, Ruđer je kao pobednik u?ao u oslobođeni grad. Ta pobeda pokazuje da je bila potrebna tek mala, ali stvarna vojska da bi se spasila situacija. Katalani su pak bili ma? sa dve o?trice, posebno ako su ?inili autonomno telo i tako su se maglo svakog ?asa okrenuti protiv Carstva, koje nije raspolagalo nikakvim sredstvima mo?i i prisiljavanja. Nakon pobede Katalani su po?eli sa plja?ka?kim pohodima i doveli u stanje nesigurnosti celu okolinu, kako na kopnu, tako i na moru, budu?i da su imali i sukoba sa Romejima i sa Turcima te su, na kraju, umesto da ratuju protiv Turaka, opseli vizantijsku Magnesiju. Carigradska vlada je osetila olak?anje kada joj je uspelo nagovoriti Katalane da se povuku u Evropu. Zimu 1304/1305. godine proveli su na Galipolju, a s prole?a je trebalo da se vrate u Malu Aziju, ali napetost između carske vlade i Katalana postajala je sve ve?a. u Carigradu je raslo neprijateljstvo prema tim bahatim pla?enicima, a posebno je neprijateljski prema njima bio raspolo?en savladar Mihajlo. Katalonci su pak bili nezadovoljni neredovnim pla?anjem i iskori??avali su izostanak plate kao izgovor za svoje ispade.
Pusti, nedisciplinovani i ostrvljeni krvlju, Katalani obr?u 1305. god. svoje oru?je protiv svojih iznajmitelja i sklapaju savez sa Turcima, istina ne bez vizantiske krivice, jer, ne behu solidni u pla?anju. Andronik je da bi smirio Katalane, proglasio Ruđera za cezara i time znatno ugrozio svog sina Mihajla, koji je na jednoj aprilskoj gozbi u svojoj Adrijanopoljskoj palati, jo? iste godine, ubio Ruđera. Verovalo se da se vizantija oslobodila tog finansijskog tereta, ali najgore je tek sledilo. Katalanci potom u junu iste godine pobeđuju heterogenu Mihajlovu vojsku u bici kod tvrđave Apros, pa su i samog hrabrog cara Mihajla ranili, koji se spasao begom u Dimotiku.
Ozlojeđeni Katalanci, se sada prevoze se u Evropu, na Galipolje, koje postaje njihova prestolnica, i posle na Kasandru, i po?inju odatle pusto?enje susednih oblasti. Trakoja je pune dve godine strahovala od njih. Slu?ili su jedno vreme i jednim delom i kao najamnici kod Bugara, koji su prodrli u Trakiju i osvojili Mesembriju i Anhijal. Vizantijska vlada morala je priznati poraz, pa je sa bugarima sklopila mir, 1307. godine. U međuvremenu su Katalanci, nakon ?to su opusto?ili trakoji, pre?li Rodope i ugrozili Kasandru. Odatle su nastavili sa svojim divlja?kim pohodima.
Od njihovih nasrtaja bio je, negde 1307. god., ugro?en i manastir Hilandar, koji je po?rtvovano, s mnogo napora, odbranio iguman Danilo, ?uveni pisac ?itija srpskih kraljeva i arhiepiskopa, zahvaljuju?i dobrim delom i pomo?i koju mu je poslao srpski kralj Milutin, u ljudima i novcima. Biograf Danilov pi?e kako "tada nije bilo na?i nijednu stazu kud bi se moglo mirno pro?i, nego borbe i ratnike". Kraljeva pomo? uni?tila je jedan deo plja?ka?a, a drugi su se, posle izvesnog vremena, povukli u Tesaliju.
Katalanci ipak nisu bili pobeđeni, jer su se oni, 1308. godine, usudili opsesti Solun, ali bez ve?eg uspeha.
Iza tog poraza Mihajlo je poku?ao ponovo zaustaviti prodor Turaka, ali je pora?en u bici kod Magnesije 1310. godine.
Mihajlovo zdravstveno stanje, te?ko je pogodilo davljenje njegovog drugog sina Manojla 1319. godine, pa je umro, u svojoj 43. godini ?ivota, u
Solunu
20. oktobra
1320.
godine i tako nikad nije postao samostalan vizantijski car. On je bio prvi vladar u istoriji Vizantije, koji je umro pre svog oca. Istori?ar Jovan Kantakuzin bele?i smrt sa re?ima, da je Mihajlo umro mlad.
Mihajlo je 1288. godine veren sa
Katarinom I Kurtene
, koja je kao latinska carica pretendovala na presto u Carigradu. Ovo je bila politi?ka veridba, jer bi se tako Vizantija oslobodila Latina, ali brak nije dozvolio papa, pa je veridba raskinuta i Mihajlo se o?enio Ritom, jermenskom princezom, 16. januara 1295. godine. Njegova supruga je u vizantiji bila poznata kao Marija Ksenija.
Sa njom je Mihajlo imao ?etvoro dece. To su:
- Andronik III Paleolog
, budu?i car;
- Manojlo Paleolog (* posle 1298) udavljen 1319. godine po naređenju brata Andronika;
- Ana Paleologina († 1321), bila je udavana zbog Mihajlovih politi?kih ciljeva;
- Teodora (Ana) Paleologina († posle 1330), udata za Mihajla ?i?mana, bugarskog cara.