Mau Mau ustanak

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Mau Mau ustanak

Pripadnici britanske pukovnije Kraljevih afri?kih strijelaca za vrijeme Mau Mau ustanka
Datum 1952?1960
Lokacija Britanska Kenija
Ishod vojni?ka pobjeda Britanaca
Sukobljene strane
Mau Mau pobunjenici [A]   Ujedinjeno Kraljevstvo
Komandanti i vođe
Dedan Kimathi
Musa Mwariama
Waruhiu Itote
Stanley Mathenge
Ujedinjeno Kraljevstvo Evelyn Baring
Ujedinjeno Kraljevstvo George Erskine
Ujedinjeno Kraljevstvo Kenneth O'Connor
Snage
nepoznata 10.000 regularnih trupa
21.000 pripadnika policije
25.000 pripadnika Kikuyu domobranstva [1] [2]
?rtve i gubici
ubijenih : 12.000 prema slu?benim procjenama; prema neslu?benim procjenama preko 20.000 [3]
zarobljenih : 2.633
koji su se sami predali : 2.714
poginulih : 200
ranjenih : 579
civila

?rtava Mau Maua : [1] [4]
Ovi podaci ne uklju?uju stotine Afrikanaca koji su "nestali" i ?iji le?evi nikada nisu pronađeni.
ubijenih Afrikanaca : 1.819
ranjenih Afrikanaca : 916
ubijenih Azijata : 26
ranjenih Azijata : 36
ubijenih Evropljana : 32
ranjenih Evropljana : 26

Mau Mau ustanak ( engl. Mau Mau Uprising ), također poznat i kao Mau Mau pobuna ili Kenijsko izvanredno stanje ( engl. Kenyan Emergency ) je naziv za oru?ani sukob koji se od 1952. do 1960. vodio u tada?njoj Britanskoj Keniji između nacionalisti?kih paravojnih formacija lokalnog crnog stanovni?tva, prete?no iz naroda Kikuyu na jednoj, te britanskih vojnih, policijskih i paravojnih formacija na drugoj strani. Uzrok je bilo nastojanje ve?inskog crna?kog stanovni?tva da se okon?a britanska kolonijalna vlast nad Kenijom, ?ijom je ekonomijom i upravom tada dominirala manjina bijelih kolonista, koja se uglavnom obogatila temeljem otimanja zemlje od strane lokalnih plemena. Poticaj za samo izbijanje sukoba je dao po?etak raspada evropskih kolonijalnih imperija (uklju?uju?i britanski ) u Aziji nakon zavr?etka Drugog svjetskog rata , ali i neuspjeh domoroda?kih organizacija i politi?ara da od britanskih vlasti reforme i druge ustupke ishode mirnim putem. Najmilitantniji dio nezadovoljnika se postepeno po?eo organizirati u tajne paravojne organizacije kojima ?e Britanci kasnije dati ime Mau Mau . Njihove aktivnosti su ispo?etka bile ograni?ene na zaba?ena ruralna podru?ja, odnosno atentate i napade na izolirane predstavnike i prista?e britanske vlasti, da bi tek kasnije eskalirale u gerilske napade na policijske stanice . Tek je ubistvo evropske doseljenice potaklo 1952. godine britanske vlasti da proglase izvanredno stanje i zapo?nu opse?nije vojne operacije i akcije u svrhu gu?enja ustanka. Britanci su pri tome djelomi?no primijenili vlastita kontragerilska iskustva iz istovremenog gu?enja komunisti?kog ustanka u Malaji , koriste?i s jedne strane izuzetno o?tre mjere poput masovnih likvidacija, deportacija i osnivanja koncentracionih logora , a s druge strane podmi?ivanje plemenskih vođa, regrutiranje dijela crna?kog stanovni?tva u pro-britansku miliciju pod imenom Kenijsko domobranstvo, kao i određeni ustupke umjerenim nacionalisti?kim politi?arima. Te su mjere do 1956. dovele do likvidacije najve?ih grupa ustanika i hvatanja ustani?kog vođe Dedana Kimathija koji je sljede?e godine pogubljen. Posljednja grupa ustanika je likvidirana nekoliko godina kasnije. U međuvremenu su britanske vlasti prihvatile ve?inu zahtjeva domoroda?kih politi?ara, uklju?uju?i izbore po na?elu "jedan ?ovjek - jedan glas" koje je garantiralo da ?e vlast u budu?oj Keniji umjesto bijelaca imati crnci. Godine 1963. je Kenija dobila nezavisnost. Pitanje koliko je Mau Mau ustanak tome doprinio, odnosno je li potakao ili usporio taj proces je izvor brojnih rasprava među histori?arima u Keniji i inozemstvu, a odnos prema Mau Mauima u samoj Keniji - koji se u nekim krugovima smatraju mu?eni?kim borcima za slobodu, a u drugima krvolo?nim tribalisti?kim teroristima - predmet politi?kih, etni?kih i plemenskih podjela koji traju do dana?njeg dana.

Izvori

[ uredi | uredi kod ]
  1. 1,0 1,1 Page 2011 : str. 206 .
  2. Anderson 2005 : str. 5 .
  3. Anderson 2005 : str. 4 .
  4. Anderson 2005 : str. 84 .

Vanjske veze

[ uredi | uredi kod ]