Lublinska unija ( poljski : Unia lubelska ; litvanski : Liublino unija ; ukrajinski : Лю?бл?нська у?н?я ; bjeloruski : Лю?бл?нская у?н?я ) je bio povijesni akt, zaklju?en 1569. godine između Poljske i Litvanije , koji je poslije dugog postojanja personalne unije između ove dvije dr?ave (od 1385), doveo do formiranja realne unije Dr?avne zajednice Poljske i Litvanije. Personalna unija je nastala udajom poljske princeze Jadvige An?uvinske za litavskog kralja Vladislava II. Jagelovi?a . Ugovor je potpisan 1. jula 1569. u Lublinu , ugovorom je stvorena jedinstvena Poljsko-Litavska Unija . Unija je imala ne samo zajedni?kog vladara, ve? i skup?tinu, valutu, vanjsku i obrambenu politiku; oba dvije zemlje su zadr?ale određenu autonomiju i svoju administraciju, sudove i vojsku. Konstituiraju?i klju?ni događaj u historiji nekoliko dr?ava, Unija u Lublinu je gledana prili?no razli?ito od mnogih histori?ara. Neki ju identificiraju kao trenutak u kojem su Szlachta do?li na vrhunac svoje mo?i, uspostavljanjem oligarhije , za razliku od apsolutne monarhije te mogu?i uzrok politi?ke nestabilnosti koja je dovela do Tri podjele Poljske vi?e od 200 godina kasnije. Poljski histori?ari usredoto?eni su na pozitivne aspekte, nagla?avaju mirno i dobrovoljno stvaranje te ulogu unije u ?irenju poljske kulture. Litvanski histori?ari su kriti?ni prema Uniji, isti?u?i da je Poljska dominirala u njoj.

• Puni tekst Lublinske unije na poljskom jeziku Arhivirano 2007-09-29 na Wayback Machine-u