Luj XIII
(
francuski
: Louis XIII; 27. septembar 1601. - 14. maj 1643.) je bio monarh iz
dinastije Bourbon
koji je vladao kao
kralj Francuske
od 1610. do 1643. godine i
kralj Navare
(kao Luj II) od 1610. do 1620. godine kada je spojena Navara sa Francuskom.
Nekoliko mjeseci prije njegovog devetog rođendana, Luj je postao kralj Francuske i Navare nakon ?to je njegov otac
Henrik IV
ubijen. Njegova majka,
Marija Medici
, je vladala kao regent tokom Lujeve maloljetnosti. Lo?e upravljanje carstvom i neprekidne politi?ke intrige Marije de Medici i njenog italijanskog
miljenika
, naveli su mladog kralja da preuzme vlast 1617. godine i da protjera svoju majku i njenog miljenika
Concina Concinija
, najuticajnijeg italijana na francuskom dvoru.
Luj XIII, ?utljiv i sumnjiv, se ?vrsto oslonio na svog glavnog ministra
kardinala Richelieua
koji je vladao Francuskom. Kralj i kardinal se pamte po osnivanju
Francuske akademije
i okon?anju revolta
francuskog plemstva
. Vladavina Luja XIII je bila u znaku borbe protiv
Hugenota
i
Habsbur?ke ?panije
.
Najve?a pobjeda Francuske u
sukobima protiv Habsbu?ke ?panije
u periodu od 1635. do 1659. godine je bila u
bici kod Rocroia
1643. godine, pet dana nakon Lujeve smrti od komplikacija crijevne tuberkuloze. Ova bitka je ozna?ila kraj ?panske vojne dominacije u Evropi i nagovje?taj francuske dominacije u Evropi za vrijeme njegovog sina i nasljednika
Luja XIV
.
Iznenadna smrt kralja
Henrika IV
u atentatu
1610
. godine postavila je na Francusko prijestolje njegovog sina Luja XIII koji je tada imao samo devet godina. Upravljanje dr?avom u toj situaciji preuzima njegova majka,
Maria de' Medici
, koja ?e kasnije odbijati predati
de facto
vlast punoljetnom sinu.
Formalno po tada?njem zakonu Luj XIII postaje punoljetan u svojoj trinaestoj godina, ali realnu vlast on ?e preuzeti tek
1617
. godine. Kako mu majka niti tada nije dopu?tala samostalno upravljanje, dolazi do njihove ?estoke svađe ?to rezultira njenim protjerivanjem u zaba?enu provinciju iz koje ?e ona dignuti dvije neuspje?ne oru?ane bune protiv sina.
Dana
24. novembra
1615
. godine o?enio je
Anu, infantu od Kastilje i nadvojvotkinju od Austrije
, k?erku kastiljskog kralja
Filipa III
. Brak nije bio dugo sretan i par se rijetko viđao. Nakon 23 godine braka i ?etiri poba?aja, kraljica Ana je rodila nasljednika, budu?eg
Luja XIV
. Dvije godine kasnije rođen je jo? jedan sin,
Filip
.
Luj XIII je bio
biseksualac
; među njegovim ljubavnicima bili su njegov sluga, Francois de Baradas, i
Henri Coiffier de Ruze
, markiz od Cinq-Marsa. Kardinal Richelieu je ?elio dobiti ve?u kontrolu nad Lujem pa ga je upoznao s markizom, nadaju?i se da ?e ga kralj uzeti za ljubavnika i da ?e preko markiza kontrolisati kralja Umjesto toga, markiz je poku?ao rije?iti se kardinala i uzrokavati njegovo pogubljenje. Kardinal je to prozreo, te je markiz izgubio Lujevu naklonost i bio pogubljen. Lujev sin Filip je također bio biseksualac, ali s jo? izra?enijom naklono??u prema mu?karcima.
[1]
Tako javno ukazana nesloga unutar dinastije je ohrabrila hugenote da podignu bunu koja je ugu?ena
1621
. godine tek kraljevim izlaskom na bojno polje. U tako dugoro?no nestabilnoj situaciji Luj XIII se odlu?uje
1624
. godine na postavljanje kardinala Richelieua na mjesto prvog ministra. Tom odluka do tada neodređena vanjska politika Francuske dobija konture koje se ne?e mijenjati do kraja ?ivota ovog kralja.
U Njema?koj toga doba traje tridesetogodi?nji građanski rat između protestanata okupljenih oko ?vedske i katolika okupljenih oko Austrije.
Francuska
kao katoli?ka sila ostaje formalno neutralna, ali finansijski potpoma?e protestante s ciljem smanjivanja mo?i Habsburga. U odlu?uju?im trenucima koje Richelieu i Luj XIII proglase posebno va?nim Francuska skida tu prikrivenu neutralnost i objavljuje rat katoli?kim silama. Taj trenutak se ukazuje
1635
. godine kada su protestanti u Njema?koj potu?eni i spremni potpisati bilo kakav mir samo da rat prestane. Od tada do kraja vladavine Luja XIII, Francuska se nalazi u ratu s ?panijom i Austrijom.
Pove?anje poreza radi finansiranja rata dovodi do neorganiziranih buna od
1636
. do
1639
. godine, koje su lahko skr?ene.
Historijska ostav?tina ovog kralja je naređenje iz dvadesetih godina sedamnaestog vijeka da svi dvorci, utvrđenja i sli?ne tvorevine unutar Francuske moraju sru?iti svoje odbrambene zidine. Tom provedenom naredbom plemi?i su izgubili i najmanju ?ansu za uspjeh budu?ih pobuna po?to je samo kralj od sada imao upravu nad svim utvrdama unutar dr?ave. Rezultat te promjene postaje kraljev
apsolutizam
koji se ostvaruje u punom svjetlu tokom vladavine njegovog sina.
Luj XIII koji je cijelog ?ivota bio slabog zdravlja umire od tuberkoloze nekoliko mjeseci poslije kardinala Richelieuea
16. maja
1643
. Poslije njega svi Francuski kraljevi nose i titulu kralja Navare.