Leksikon
(gr?.), leksikografsko djelo ili predmetni rje?nik koji koje daje pregled ukupnoga, op?ega znanja (op?i l.) ili pregled znanja neke struke (strukovni l.). Katkada istozna?nica
enciklopedijski rje?nik
, a katkada i za
rje?nik
. Obrađuje jedinice (natuknice) sa stajali?ta izvanjezi?noga strukovnog, tehni?kog, kulturnopovijesnog i sl. sadr?aja. Naziv potje?e od jednoga takvoga djela,
Lexicon totius latinitatis
Egidio Forcellinija
iz 1711. Natuknice se u leksikonu ni?u abecednim ili metodi?kim redoslijedom, te sa?eto obrađuju u velikom broju kratkih ?lanaka koji prikazuju i tuma?e pojmove, znamenite osobe, vlastita i zemljopisna imena, povijesna zbivanja, znanstveno i stru?no nazivlje,
tuđice
ili zbirku rije?i nekoga jezika.
Konverzacijski leksikon
Vrsta leksikografskog priru?nika koji nastoji da iz nepregledne koli?ine raspolo?ivih znanja popi?e ono znanje koje najbolje odgovara potrebama suvremenog
?ovjeka
i ?to ?ireg kruga korisnika. Op?i leksikon obrađuje
vlastita imena
(imena osoba, zemljopisna imena, i dr. imena), nazive i pojmove iz mnogobrojnih struka i određen broj stranih rije?i koji je određeni izvorni jezik preuzeo iz stranih jezika, te brojne povijesne događaje, politi?ke, vjerske, ideolo?ke, dru?tvene, umjetni?ke smjerove. Op?i leksikon razvio se od danas zastarjelog pojma
konverzacijski
(ili razgovorni)
leksikon
koji je izvorno donosio znanja sa svih podru?ja potrebnih za uspje?no vođenje razgovora. Konverzacijski leksikon razvio se u XIX. st. u Njema?koj kako bi se zadovoljila potreba građanskoga sloja za znanjem. Prvi takav njema?ki priru?nik bio je
Stvarni dr?avni i novinski leksikon
(njem. Reales Staats- und Zeitungs Lexicon) Johanna Hubnera objavljen 1704., te je bio utemeljen na leksikografskim priru?nicima iz doba prosvjetiteljstva.
Renatus Gotthelf Lobel
sa svojim djelom
Razgovorni leksikon s osobitim obzirom na suvremeno doba
(njem. Conversations-Lexikon mit vorzuglicher Rucksicht auf die gegenwartigen Zeiten, I?VI, 1796?1808) utire put stvaranju suvremenih leksikona. Suvremeni konverzacijski leksikon dobio je kona?an oblik zahvaljuju?i Brockhausovim izdanjima, ali i mlađim njem. priru?nicima kao ?to su
Meyer
(od 1840),
Herder
(od 1854),
Bertelsmann
(od 1953). S vremenom su veliki leksikoni prerasli u priru?nike od dvadeset i vi?e svezaka, koje se danas smatra
enciklopedijama
.
Biografski leksikon zbirka je
?ivotopisa
izabranih pojedinaca, obi?no navedenih po abecedi, koja nastoji dati zaokru?en pregled određenoga razdoblja, zemljopisnoga podru?ja ili neke u?e zajednice uz koju su vezani doti?ni pojedinci. Biografski leksikoni mogu biti
nacionalni
ili
međunarodni
;
op?i
ili
stru?ni
i
posebni
(oni za pojedina zanimanja);
retrospektivni
(ograni?eni na mrtve) ili teku?i (ograni?eni na ?ive osobe).
Biobibliografski leksikoni
(
biobibliografije
) uz ?ivotopise uklju?uju i literaturu o spomenutim osobama.
Ostale vrste leksikona
[
uredi
|
uredi kod
]
Po obuhvatu građe leksikon mo?e biti
nacionalni
ili
međunarodni leksikon
. Nacionalni leksikon obrađuje natuknice s kulturnopovijesnog, dru?tvenog, znanstvenog i sociolo?kog aspekta bitnoga za nacionalni kulturni identitet pojedine dr?ave u svijetu.
Tehni?ki
i
strukovni leksikoni
ograni?avaju na neko u?e podru?je (struku, neku posebnu tehniku). Tako razlikujemo pravne, ?portske, pomorske, medicinske, mitolo?ke, filmske, glazbene, filozofske, poljoprivredne, ?umarske, ekonomske, matemati?ke, kemijske i dr. primjere strukovnih leksikona, te strojarske, brodograđevne, elektrotehni?ke, građevinske i dr. primjere tehni?kih rje?nika. Osim enciklopedijskih (stvarnih) podataka u vezi s pojmovima (rije?ima) i imenima leksikon mo?e djelomice (npr. samo
terminologija
) ili pak iscrpno prikazati i rje?ni?ko blago ili
leksik
danog
jezika
i tada je to
enciklopedijski rje?nik
.
Vjerojatno najstariji leksikon s hrvatskog podru?ja jest rukopisni enciklopedijski latinski rje?nik Ilije Crijevi?a (o. 1480), koji se ?uva u Veneciji. Prvi hrv. op?i l. jest
Leksikon Minerva
, gl. ured. G. ?am?alovi?a iz 1936. Zatim izlaze i drugi leksikoni, raznih vrsta, npr.
?ta je ?ta
: stvarni hrvatski rje?nik u slikama, 1938; Sveznadar, 1953; Popularni medicinski leksikon, 1954;
Filozofijski rje?nik
, 1965;
Enciklopedijski rje?nik lingvisti?kih naziva
, 1969; tu su i
Leksikon JLZ
, 1974;
Hrvatski op?i leksikon
1996. i dr., te kao prvi nac. l.
Hrvatski leksikon
gl. ured. A. Vuji?a 1996?97.
| | |