Lavoslav Ru?i?ka

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Lavoslav Stjepan Ru?i?ka

Rođenje 13. septembar 1887
Vukovar , Austro-Ugarska (danas Hrvatska )
Smrt 26. 9. 1976 . (dob: 89)
Mammern , ?vicarska
Dr?avljanstvo ?vicarska
Narodnost hrvatska
Polje Biokemija
Institucija ETH Zurich
Alma mater Technische Hochschule Karlsruhe
Akademski mentor Hermann Staudinger
Poznat po terpeni
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za kemiju (1939)

Lavoslav (Leopold) Ru?i?ka ( Vukovar , 13. rujna 1887 . ? Mammern , ?vicarska , 26. rujna 1976 .) dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju , te je prvi dobitnik te nagrade iz Hrvatske. Nositelj je osam po?asnih doktorata (?etiri za znanost , dva za medicinu , te po jednog za prirodoslovne znanosti i pravo ).

Mladost i obrazovanje [ uredi | uredi kod ]

Ru?i?ka je rođen u Vukovaru (u to vrijeme dio Austro-Ugarske ). Potje?e iz obitelji obrtnika i poljoprivrednika. Pohađao je klasi?nu gimnaziju u Osijeku . Po zavr?etku gimnazije opredijelio se za tehniku. Upisao je kemiju , vjerojatno zbog toga ?to se nadao poslu u novo otvorenoj rafineriji ?e?era u Osijeku.

Zbog te?ke svakodnevice i politi?ke nestabilnosti, odlazi na Visoku tehni?ku ?kolu u Karlsruheu u Njema?koj . Bio je dobar student u podru?jima koje je volio i za koje je mislio da ?e mu biti potrebni u budu?nosti, kao npr. organska kemija .

Ondje je Ru?i?ka uspostavio uspje?nu suradnju s Hermannom Staudingerom . Rade?i s njim, 1910. dobiva svoju diplomu, te s Staudingerom odlazi u Zurich i postaje njegov asistent.

Rad i istra?ivanje [ uredi | uredi kod ]

Ru?i?kini prvi radovi bili su s podru?ja prirodnih spojeva. Cijeli svoj ?ivot ostao je na tom podru?ju. Prou?avao je strukture aktivnih komponenata biljke Pyrethrum cinerariifolium dalmatinskog buha?a. Rade?i, do?ao je u doticaj s kemijom tarpena - veoma interesantnog industriji parfema. Namjeravao je zapo?eti samostalna istra?ivanja, te je uspostavio uspje?nu i produktivnu suradnju s "Cie Company" (kasnije "Firmenich") u ?enevi .

1916. - 1917., dobiva podr?ku najve?eg svjetskog proizvođa?a parfema Haarman & Reimer iz Holzmindena u Njema?koj . Zbog znanja iz podru?ja tarpena, 1918 . postaje izvanredni profesor, a 1923 . i po?asni profesor na ETH-u (Eidgenossische Technische Hochschule) i na Sveu?ili?tu u Zurichu.

Godine 1921 . Ru?i?ka se pridru?uje ?enevskim proizvođa?ima parfema Chuit, Naef & Firmenich . Rade?i tamo stje?e financijsku stabilnost, te iz Zuricha odlazi u Basel . Godine 1927 . postaje profesor organske kemije na Sveu?ili?tu u Utrechtu u Nizozemskoj . Ondje ostaje tri godine, a kasnije se ponovno vra?a u ?vicarsku , gdje postaje vode?i stru?njak na podru?ju kemijske industrije .

Ponovno u Zurichu, na "ETH"-u postaje profesor organske kemije i zapo?inje najplodnije razdoblje svoje karijere. Pro?iruje podru?ja svojih istra?ivanja, dodaju?i kemiji tarpena i steroide . Nakon uspje?ne sinteze spolnih hormona ( androsterona i testosterona ), njegov laboratorij postaje vode?i na polju organske kemije.

Godine 1939 . osvaja zajedno s Adolfom Butendandtom Nobelovu nagradu za kemiju. Za vrijeme Drugog svjetskog rata , neki od njegovih najboljih suradnika odlaze, no Ru?i?ka dovodi u svoj laboratorij nove, mlade i obe?avaju?e znanstvenike, među kojima je i Vladimir Prelog .

Okrenuo se prou?avanju novih podru?ja: biokemije ; problemima evolucije i nastanka ?ivota, a posebice biogeneze tarpena. Godine 1957 ., Ru?i?ka odlazi u mirovinu, te svoj laboratorij ostavlja Vladimiru Prelogu.

Ru?i?ka se zna?ajno posvetio problemima edukacije. Inzistirao je na boljoj organizaciji akademskog obrazovanja i znanstvenog rada u SFRJ , te je uspostavio ?vicarsko-Jugoslavensko dru?tvo. Također je postao i po?asni ?lan tada?nje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu . U ?vicarskoj je osnovana nagrada "Ru?i?ka" za mlade znanstvenike iz koji rade u ?vicarskoj. U rodnom mu je Vukovaru u ?ast otvoren muzej (1977.), koji na?alost uni?ten 1991. za vrijeme Domovinskog rata .

Vanjske veze [ uredi | uredi kod ]