Klasi?no kondicioniranje

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Klasi?no uvjetovanje je u?enje u kojem neutralni podra?aj postaje ekscitatorni ili inhibitorni. Reakcije koje izazivaju bezuvjetni podra?aji uvijek su iste, a hrana kao bezuvjetni podra?aj izaziva bezuvjetni refleks.

Povijest

[ uredi | uredi kod ]

Klasi?no uvjetovanje opisuje nam neke od na?ina na koje u?imo povezivati događaje i potrebe. Prema nekim stavovima instinktivno te?imo makar se nismo s njima rodili nego smo ih jednostavno nau?ili, npr. crveno svjetlo predstavlja nam zabranu prolaska, itd. Mi smo nau?ili zna?enje tih simbola jer su oni povezani s drugim događajima. Isto tako ni?e ?ivotinje također u?e povezivati događaje ?to je dokazao ruski fiziolog Ivan Pavlov u istra?ivanju na laboratorijskim psima . Velika otkri?a na tom podru?ju nastala su posve slu?ajno.

Jedan od Pavlovljevih pasa

Naprotiv Pavlov je htio istra?iti naslijeđene reflekse koji se odnose na lu?enje sline kad pas okusi hranu . To mu nije uspjelo jer pas je slinio ve? kad bi vidio ili ?uo ?ovjeka koji mu je nosio jelo. U ovom slu?aju podra?aj iz okoline je utjecao na pse?u reakciju.

Podra?aji po efektima na reakcije

[ uredi | uredi kod ]

Podra?aje po efektima na na?e reakcije dijelimo u tri kategorije:

  • ekscitatorni ? podra?aji koji pobuđuju odgovore
  • neutralni ? koji nemaju utjecaja na reakciju
  • inhibitorni ? oni koji ih ko?e, koji se suprotstavljaju tendenciji odgovaranja


Proces klasi?nog uvjetovanja jednostavno određujemo kao u?enje u kojem neutralni podra?aji postaju ekscitatorni ili inhibitorni.


Prvi put kad je laborant nahranio psa njegov lik je bio neutralni podra?aj, dok je sama hrana bila ekscitatorni. Nakon nekog vremena, tj. nakon ?to je pas nau?io na zvu?nu ili slikovnu pojavu laboranta, po?eo je sliniti kao da je okusio hranu. Pavlov je takvo izlu?ivanje sline nazvao uvjetovanom reakcijom, a podra?aj uvjetovanim podra?ajem.

?initelji uvjetovanih reakcija

[ uredi | uredi kod ]

Na uspostavljanje uvjetovane reakcije najvi?e utje?u ovi ?initelji:

  • uvjetovani podra?aj mora biti jak i prepoznatljiv, svi podra?aji ne utje?u jednako na pojedine vrste uvjetovanih reakcija.
  • uvjetovanje je najdjelotvornije kad se uvjetovani podra?aji zadaju u kratkom roku (1-10 sek) prije zadavanja neuvjetovanog podra?aja. Stvaranje uvjetovane reakcije jest reakcija prilagođavanja jer taj uvjetovani podra?aj daje organizmu vremena da se pripremi za određene događaje, npr. kada uđemo u autobus uhvatimo se za dr?a? prije nego ?to autobus krene jer smo nau?eni na trzaj pri polasku. To je tipi?ni prikaz uvjetovane reakcije.
  • ?to je ve?i broj uparenih neuvjetovanih i uvjetovanih podra?aja ve?a je vjerojatnost uspostavljanja uvjetovane reakcije
  • ako u postavljenoj situaciji neuvjetovani i uvjetovani podra?aj se zadaju zajedno, vrlo brzo se posti?e uvjetovana reakcija, međutim nakon takvog uparivanja javlja se br?e i ga?enje uvjetovane reakcije. Brzina ga?enja koristi se kao mjera ja?ine, stoje ga?enje sporije uvjetovanje je bilo ja?e. Ako se u toku uvjetovanja povremeno ne zada neuvjetovani podra?aj sporije se uspostavlja uvjetovana reakcija, ali je i znatno sporije ga?enje.


Generalizacija i diskriminacija podra?aja

[ uredi | uredi kod ]

Generalizacija podra?aja

[ uredi | uredi kod ]

Generalizacija je pojava da podra?aji sli?ni uvjetovanim na koji je uspostavljena uvjetovana reakcija izazivaju uvjetovane reakcije sli?nog intenziteta. ?to je podra?aj sli?niji uvjetovanom podra?aju ja?a je i reakcija. U povijesti filozofije poznat je primjer malog Alberta na kome je Watson pokazao na?ela uvjetovanja. U dobi od 9 mjeseci Albert je poku?avao dotaknuti sve ?ivotinje koje su ga okru?ivale. No, kad bi ugledao ?takora, Watson je uparivao jak zvuk. U kratkom vremenu dijete se po?elo pla?iti ?takora. Jo? k tome Albert je generalizirao taj strah te je stvorio fobiju i od krznenih kaputa i s tim sli?no. Ako bi generaliziranje podra?aja bilo pre?iroko, u?enje uvjetovanjem ne bi bio djelotvoran na?in prilagodbe na okolinu i njene zahtjeve.

Diskriminacija podra?aja

[ uredi | uredi kod ]

Diskriminacija podra?aja je pojava koja omogu?uje u?enje razlike između sli?nih podra?aja. Ova metoda se koristi u istra?ivanju perceptivne sposobnosti kod razli?itih organizama ali i kod male djece. Uz pojavu diskriminacije javlja se pojam eksperimentalne neuroze .

Pavlov je dao psu da nau?i razliku između elipse i kruga. Uz pojavu kruga dobivao bi hranu, a uz pojavu elipse ne. Iz dana u dan smanjivala se razlika između ta dva lika ?to je dovelo do neuroze kod psa jer nije raspoznavao razliku te je prekinuo jesti, po?eo lajati i neprestano urinirati. Takva je situacija i kod djece kada ih npr. jedan roditelj za ne?to kazni, a drugi roditelj hvali.


Ljudi i ?ivotinje ?esto stvaraju nove reakcije na starim te se one tada nazivaju reakcije vi?eg reda. Ako uparujemo zvuk zvona kao neuvjetovani podra?aj sa svjetlom ?arulje kao novim uvjetovanim podra?ajem uskoro ?e pas izlu?ivati slinu ve? na samu pojavu svjetla premda nije dobio hranu. Tako uspostavljena reakcija zove se uvjetovana reakcija drugog reda. Pavlov je smatrao da postoje drugi na?ini za povezivanje vi?e uvjetovanih podra?aja. Tu spada senzorno preduvjetovanje. Tu se uparuje ?podra?aj 2“ s ?podra?ajem l“, a zatim slijedi klasi?no uvjetovanje.

Uvjetovanje vi?ega reda:

Ljudi i ?ivotinje ?esto osnivaju nove uvjetovane reakcije na starijim uvjetovanim reakcijama. Takvo se u?enje zove uvjetovanje vi?ega reda. Temelji se na oblikovanju novoga uvjetovanog odgovora, ali na bazi ve? prethodno ste?ena uvjetovanog refleksa. Kako su ispitivanja pokazala, kad je pas jednom nau?io reagirati salivacijom na zvu?ni podra?aj mogu?e gaje nau?iti da lu?enjem sline reagira i na svjetlosni podra?aj. Raniji zvu?ni podra?aj imat ?e sada ulogu bezuvjetna podra?aja ili poja?anja, ?to odgovara uvjetovanom refleksu drugoga reda. Teoretski, a i prakti?no, postaju mogu?a uvjetovanja tre?ega, ?etvrtoga i tako dalje do n-toga reda. U klasi?nom uvjetovanju bitnim ?imbenikom javlja se vremenski odnos između bezuvjetovanog i uvjetovanog podra?aja. Tu postoje uglavnom ?etiri bitna vremenska odnosa koji se redovito koriste u oblikovanju uvjetovane reakcije, a to su: simultano uvjetovanje, odgođeno uvjetovanje, uvjetovani refleks traga i uvjetovanje unazad. Kod simultanog uvjetovanja uvjetovani podra?aj javlja se prije bezuvjetnog, i to u vremenskom intervalu od jedne od pet sekundi, i traje zajedno s bezuvjetnim podra?ajem sve dok se reakcija ne obavi. Kod odgođena uvjetovanja uvjetovani podra?aj prethodi bezuvjetnom u trajanju od pet sekundi do nekoliko minuta, a zatim neko vrijeme nastavlja trajanje zajedno s bezuvjetnim podra?ajem. Reakcija se naknadno javlja. Pri oblikovanju uvjetovanog refleksa traga nalazi se da uvjetovani podra?aj kratko vrijeme traje i ukloni se prije nego ?to se zada bezuvjetni podra?aj. Reakcija se tek nakon du?e stanke jedva zamje?uje.


Postoje ?etiri faktora koji utje?u na uvjetovanje:

  • vremenska povezanost uvjetovanog i neuvjetovanog podra?aja
  • rasporedi uparivanja podra?aja ? uvjetovani i neuvjetovani
  • sli?nost podra?aja
  • intenzitet podra?aja


Zadnja dva ne predstavljaju znanstveni izazov jer se uvjetovanje br?e ostvaruje uz srednje jake intenzitete podra?aja nego uz slabe. Rasporedi zadavanja naj?e??e na simetri?an na?in određuju brzinu uspostavljanja i ga?enja reakcije ? ?to se br?e uspostavi br?e ?e se i ugasiti.

Pavlov je otkrio jo? jedan na?in uvjetovanja povezan s faktorom vremena. Ako se uvjetuje u pravilnim vremenskim razmacima onda i bez drugih podra?aja dolazi do uvjetovane reakcije i to se naziva uvjetovanje vremenom. To zna?i da su psi nakon određenog intervala bez hrane i ostalih podra?aja po?injali sliniti.

Neka istra?ivanja se bave pitanjem sprje?avanja javljanja neugodnih uvjetovanih reakcija i taj postupak se naziva ga?enje. Terapija se sastoji u tome da se klijenta dovede u situaciju implozivnom terapijom ili preplavljivanjem koja izaziva tu neugodu ali se garantira da mu se ne?e ni?ta dogoditi. Ta neugoda bi se trebala ugasiti. Problem je ?to osobe odbijaju u?i svjesno u to stanje. Druga dva na?ina za odstranjivanje uvjetovane reakcije osnivaju se na uspostavi nove uvjetovane reakcije koja je suprotna od prve. Prvi na?inje averzivna terapija. Cilj je uspostaviti neugodne umjesto ugodnih reakcija. Npr. alkohol (ugoda), uparuje se sa tetidisom koji stvara mu?ninu i na taj na?in dolazi do reakcije mu?nine na alkohol. Drugi na?in je sistematska desenzitizacija, suprotna od prve terapije. Oba ova na?ina se zajedni?ki zovu protuuvjetovanje.

Javlja se jo? jedna metoda sprje?avanja javljanja uvjetovane reakcije koja se naziva zasjenjenje ? slabiji podra?aj ne iskazuje dovoljan intenzitet za ostvarivanje uvjetovanja, tj. ja?i podra?aj zasjeni slabiji podra?aj.

Uvjetovani podra?aj u heroinskih ovisnika

[ uredi | uredi kod ]

Pavlov je pretpostavio da kod predoziranja heroinom mo?e do?i kada u?inak droge postaje povezan s uvjetovanim podra?ajem, odnosno da na ovisnike o heroinu utje?u okolinski znakovi koji im daju do znanja da ?e droga uskoro po?eti djelovati. Kada nema tih okolinskih znakova (kada uzimaju drogu u svojoj netipi?noj okolini), nestaje i uvjetovana reakcija, a ovisnik uzima ve?u dozu droge dovode?i se do predoziranja. Istra?ivanja na ?takorima podr?ava ovaj model, jer je vjerojatnost za ugibanje ?takora bila zna?ajno ve?a kod ?takora u razli?itoj okolini.

Uvjetovane reakcije na hranu

[ uredi | uredi kod ]

Određena se hrana kroz razli?ite kulture razli?ito do?ivljava i ono ?to je u nekoj kulturi poslastica u drugima izaziva osje?aj gađenja i odbojnosti. Spoznaja da je u ?a?i nekog napitka bila uginula muha stvarat ?e odbojnost prema tom napitku ?ak i ako se spomene da je muha bila sterilizirana, a mogu?e da ?e se uvjetovana reakcija prenijeti i na drugu ?a?u istog napitka, jer se odvratnost generalizira na sam napitak.


Literatura

[ uredi | uredi kod ]
  • Randy J. Larsen, David M. Buss, Psihologija li?nosti, Naklada Slap, 2007.