Kijevska Rusija Р?сь / Кы?вьска Р?сь Velika kne?evina ←    882 . ? 1139 . / 1240 .    →      → Grb Glavni grad Kijev Jezik/ci staroruski , staroslavenski Religija pravoslavlje , poganstvo Vlada monarhija Kne?evi  - 882. - 912. Oleg Ve?ti (prvi) Historija srednji vijek  - Formiranje 882 .  - Ukinuta 1139 . / 1240 . Povr?ina 1,330,000 km² (1 mi² ) Valuta grivnja Zastava; Stijeg Kijevske Rusi je predstavljao slu?beni simbol tek u 13. stolje?u pred sam raspad dr?ave.

Kijevska Rusija ( staroruski : Кы?вьска Р?сь ? "Kijevska Rus'", ili samo Р?сь ? "Rus'", ili Р?сьска? земл? ? "Ruska zemlja"; ukrajinski : Ки?вська Русь ; ruski : Киевская Русь ; bjeloruski : К?е?ская Русь ) ^[1] je prva isto?noslavenska dr?ava koja se pojavila pod isto?noslavenskim plemenom Poljanima ^[2] i Vikinzima ^[3] u 9. stolje?u na podru?ju dana?nje Ukrajine , Bjelorusije i zapadne Rusije . ^[4] Stepe , ?ume i rijeke su odredile njezinu dinami?nu povijest. Kr??anstvo je primila u 10. stolje?u od Bizanta , stolje?e kasnije postala je kulturno najrazvijenija dr?ava u Europi ostvariv?i pritom ?vrste veze sa zapadnim dinastijama, a napadi Mongola tijekom 13. stolje?a rascjepkali su je na vi?e manjih kne?evina. ^{[5] [6]}

Izgubiv?i klju?no stepsko podru?je na prostoru danas sredi?nje Ukrajine , svoje slu?beno politi?ko sredi?te premjestila je u zapadnu kne?evinu Vladimir-Volinj. ^[7] Prvo kolektivno ime naroda Kijevske Rusi bilo je ime Rusini-Rusi?i, ^[8] kojeg su zadr?ali Ukrajinci sve do 20. stolje?a. Dio isto?noslavenskih i finskih plemena u sklopu Kijevske Rusi, koristio je kontinuirano plemenska imena i nakon raspada dr?ave. Rusi , Ukrajinci i Bjelorusi u sklopu Kijevske Rusi, stekli su neke zajedni?ke kulturolo?ke karakteristike koje su se zadr?ale do danas.

Napomena: U hrvatskoj literaturi ?esto se koristi i termin Kijevska Rusija premda suvremeni stru?njaci s Filozofskog fakulteta , odjela rusistike ^[9] i ukrajinistike, ^[10] upu?uju na kori?tenje termina Kijevska Rus' jer ima ve?u autenti?nost od prethodnog naziva. Oba termina se uva?avaju, ali se ne smatraju podjednako autenti?nim.

Osnivanje i ?irenje dr?ave [ uredi | uredi kod ]

Srednjovjekovni grad Kijev oko 441. godine ^[11] osnovali su preci dana?nje ukrajnske nacije Poljani (isto?noslavensko pleme). Kroz sljede?ih 5. stolje?a, kijevsku okolicu su posje?ivale mnogobrojne slavenske , gr?ke , finske i germanske grupe doseljenika, među kojima su se posebno isticali vje?ti ratni pla?enici Varjazi . Varjazi su se sve vi?e mje?ali s lokalnim slavenskim stanovni?tvom i time utjecali na politi?ke odnose u cjelokupnom okru?enju. ^[12] Varjazi su svoju ratni?ku kulturu prenosili na prostor dana?nje Ukrajine posebno zbog vrlo razvijenih trgovinskih i kulturnih rije?nih puteva između Balti?kog i Crnog mora . Askold i Dir su prema pojedinim povijesnim zapisima prvi varja?ki vojskovođe koji su napali i smjenili dotada?nju poljansku dinastiju kne?eva s dvora u Kijevu . ^[13] Vojskovođa Oleg u slu?bi varja?ke dinastije Rjurik , u klju?nom savezni?tvu s Poljanima 878. ubio je Askolda i Dira te je sebe postavio za vladara budu?e isto?noslavenske dr?ave Kijevske Rusi (878.-1240.). Kulturno najrazvijenije slavensko pleme Poljani imalo je klju?nu ulogu u po?etnom formiranju dr?ave i stvaranju njezinog slavenskog identiteta. ^[14] Uslijedilo je svojevrsno vojno-politi?ko zajedni?tvo između domicijalnih slavenskih Poljana i slaveniziranih Varjaha, koje ?e na vrhuncu u 11. stolje?u rezultirati stvaranjem najve?e europske dr?ave.

Objedinjavanje slavenskih plemena [ uredi | uredi kod ]

Po?etkom svoje vladavine u izrazito slaveniziranom dru?tvu kijevske okolice knez Oleg (878.-912.), poznat i kao Helgi , ^[15] kre?e u objedinjavanje okolnih slavenskih plemena ?irih prostora dana?nje Ukrajine, Bjelorusije i Rusije. Objedinjavanje pojedinih slavenskih plemena sjeverno od Kijeva, prema gradu i trgova?kom sredi?tu Novgorodu, proteklo je s ne?to manjim vojnim otporom nego ?to je to bilo s vojno jakim plemenima Uli?a i Derevljana s ukrajinskih prostora. ^[16] Du?i otpor sa sjevera su pru?ala jedino ruska plemena Radimi?i i Vjati?i , koja su se nalazila između rijeka Dnjipra i Oke . Ukrajinsko pleme Siverjana, sjeveroisto?no od kijevskog sredi?ta, nije pru?alo otpor i prihvatilo je 882. savezni?tvo s Kijevom. Oleg je uspijevao zadr?ati kontrolu nad preuzetim ?irim slavenskim teritorijem isklju?ivo jer je dopu?tao određeni manji stupanj autonomije, koji je u neku ruku predstavljao svojevrsno savezni?tvo. Borbe su se u isto vrijeme vodile s Hazarima, nomadskim plemenom Pe?enegima i Ugarima na ju?nim prostorima sve prostranije takozvane Kijevske dr?ave. Nekada mo?ni Hazari na jugoisto?nim granicama dana?nje Ukrajine , sada su se na?li pred novom slavenskom vojnom silom koja je imala objedinjeno sredi?te u Kijevu. Hazari su u te?kim ratnim sukobima pora?eni 907. , nakon ?ega je napravljen proboj te je knez Oleg produ?io i po?eo izvr?avati prepade na bogata bizantska sredi?ta i grad Carigrad . ^[17] Nakon 911. dogovoreno je trajno primirje između Kijevske Rusi i Bizantskog carstva te su uspostavljeni jaki trgovinski i kulturni odnosi u kojima su presudnu ulogu imali kijevski kne?evi i ukrajinsko pleme Poljani . Najve?e znastveno postignu?e starokijevskog razdoblja bila je pismenost, a o tome su svjedoli?ili brojni zapisi iz 9. stolje?a, između ostalog ugovori s Grcima iz 911. i 944. pisani na gr?kom i starorus’kom jeziku, pronađeni na zidovima saborne crkve sv. Sofije u Kijevu. ^[18] Do kraja svoje vladavine Oleg je pokorio ?iri prostor između Kijeva i Novgoroda te unato? tome ?to neka slavenska plemena jo? nisu bila uklju?ena u budu?u dr?avnu zajednicu, ona su davala određeni danak i bila su pod djelomi?nom kontrolom kijevskih vladara.

Nakon ?to je Oleg umro, zamjenio ga je knez Igor (912.-945.). Prema povijesnim zapisima mogu?e je i??itati da Igor nije bio toliko obo?avan kao njegov prethodnik Oleg, a u bizantskim zapisima okarakterizirali su ga kao nemilosrdnog utjeriva?a nametnutih danaka koji su trebali osigurati veliku robnu odnosno trgovinsku razmjenu Kijevske Rus’i s Bizantskim carstvom . ^[19] Tada sredi?njom Kijevskom Rusi po prvi puta kola ideja o jedinstvenosti staroruskog naroda ?irih prostora u sklopu dr?avne zajednice odnosno naroda koji se razlikuje od ne-ruskog izvan tih granica. Mnogobrojna zastupljenost slavenskih plemi?a u kijevskom dvoru ja?a tu ideju koja zagovara ja?u centralizaciju mlade dr?ave. Kako bi stekao ?vrstu centraliziranu vlast u Kijevu , Igor je poveo sukobe sa susjednim jakim ukrajinskim plemenima Uli?ima i Derevljanima nastoje?i ih u politi?kom smislu podrediti, no zbog toga je i poginuo 945. tijekom bitke s Derevljanima. Naslijedila ga je njegova ?ena i udovica Olga (945.-962.), poznata i kao Helga , koja je ?eljela osvetiti njegovu smrt te je povela vrlo nemilosrdan rat protiv Derevljana koje je u kona?nici porazila. ^[20] Objedinjavanjem plemena Poljana , Duljiba, Derevljana i Uli?a, kijevska vojska je stekla respektabilnu snagu koja je bila u stanju u?vstiti granice Kijevske Rusi i povesti utjecajne ratove protiv neslavenskih naroda u ?irem okru?enju. Kneginja Olga prema povijesnim zapisima predstavlja osobu koja je, uz daljnje pro?irivanje granica Kijevske Rusi, prva po?ela prenositi kr??anske vrijednosti u Kijevsku Rus'. Pretpostavlja se da je u kijevskom okru?enju prva pre?la na kr??anstvo 955. godine. Njezini posjeti Carigradu predstvljali su novi oblik komunikacije između dvije mo?ne dr?ave, koje su sve vi?e imale karakteristike prosvjetne i duhovne suradnje. Ipak, Olgino susretanje s kr??anskim vrijednostima u vlastitoj dr?avi s relativno vojni?kim svjetonazorom nije tada ostavilo mnogo traga na njezino okru?enje i lokalno starorusko stanovni?tvo. ^[21]

?irenje dr?ave pod Svjatoslavom I. [ uredi | uredi kod ]

Oljhu je sa svojih dvadeset i dvije godine naslijedio njezin sin Svjatoslav (964.-972.), zapam?en kao hrabri vojskovođa koji je utjecaj iz Kijeva pro?irio gotovo cijelom isto?nom Europom . Svjatoslav je svoje ratove zapo?eo na isto?nim granicama Kijevske Rusi jer je ?elio poraziti Hazare koji su predstavljali prijetnju Kijevu . Nakon dvije godine rata Svjatoslav 966. pora?ava Hazare i uni?tava njihovo sredi?te u gradu Sarkilu . Oslobodiv?i trgova?ki put prema Kaspijskom jezeru , prisilio je neslavenska plemena Jasiane i Kasogiane sa sjevernog Kavkaza da pla?aju danak. Potom ne?to sjevernije napada i pora?ava Bugare uz rijeku Volgu . U istoj sredini, Svjatoslav 966. podređuje dugotrajan otpor slavenskog plemena Vjati?a te im ujedno određuje danak. Godine 967. okre?e se prema zapadnim granicama Kijevske Rusi i uz sugestije bizantskog cara napada Bugare na Balkanu , pora?ava njihovu vojsku i osvaja oko 80-tak bugarskih gradova. Stje?e time kontrolu na rijeci Dunav , kao va?nom trgova?kom sredi?tu te se pretpostavlja da je namjeravo ?iriti kijevski utjecaj na sredi?njem Balkanu . ^[22] Nakon ?to je Svjatoslav prethodno porazio Hazare na jugoistoku granica Kijevske Rusi, neo?ekivano se otvorio prolaz jakom nomadskom plemenu Pe?enezima , koji su po?eli povremeno vr?iti sna?ne vojne prepade na sredi?nje odnosno ju?ne prostore Kijevske Rusi. Bizantski vladari, u vrlo uspje?noj ekspaniziji Svjatoslava prema ju?nom Balkanu , vidjeli su opasnost za svoje carstvo te su uspjeli uvjeriti Pe?enege da napadnu i ugledan Kijev dok je Svjatoslav na rati?tu izvan svoje zemlje. Svjatoslav se s Balkana odmah vratio u Kijev i pru?io sna?an otpor Pe?enezima koji su se povukli na te?ko kontrolirane stepske prostore uzdu? ju?ne granice Kijevske Rusi. ^[23] Pe?enezi kao vje?ti nomadski ratnici, du?e vrijeme nisu dozvoljavali da se u dana?njoj jugoisto?noj Ukrajini uspostavi potpuna kontrola kijevskih kne?eva ?to je naru?avalo trgovinske odnose uzdu? rijeke Dnjipra koja vodi prema Crnom moru i Bizantu .

Nova opasnost po Kijev prislilia je Svjatoslava da razmi?lja o podjeli kontrole nad pove?om dr?avom jer je on stalno ratovao izvan nje. Odredio je da njegov najstariji sin Jaroslav ?uva vlast u Kijevu , sin Oleg da ?uva zapadnu okolicu Kijeva i upravlja Derevljanima, a sin Vladimir je trebao ?uvati vlast na sjeveru u Novgorodu, također va?nom trgova?kom sredi?tu. Nakon podjele vlasti u Kijevskoj Rusi, 969. Svjatoslav se vratio na Balkan s namjerom da napadne Bizantsko carstvo koje je isprovociralo napad Pe?enega na Kijev . Udru?ena bizantsko-bugarska vojska pru?ala je dugotrajan i sna?an otpor manjoj vojsci Svjatoslava te je u blizini grada Dorostola pora?en. ^[24] Potom je Svjatoslav bio prisiljen potpisati primirje s Bizantskim carstvom te ujedno i povla?enje svoje vojske. Prilikom povla?enja 972. kod otoka Hortecja na rijeci Dnjipru , iz zasjede su ih napali Pe?enezi te je u tom sukobu Svjatoslav ubijen. ^[25] Zasigurno prvi slavenski i ujedno kijevski knez Svjatoslav , njegov markantan stil odijevanja i ratni?ki stil vladanja, duboko se zadr?ao u svijesti ukrajinskog naroda sve do 15. stolje?a kada se na donjem toku rijeke Dnjipra pojavljuju zaporo?ki kozaci , koji su prije svega vragolastim mentalitetom, dotjerivanjem i stilom ratovanja nalikovali na Svjatoslavovu starorusku vojsku. ^[26]

U vrijeme Svjatoslava, Kijevska Rus' se protezala s jugozapada od planina Karpata preko rijeke Dnjipra i ?ire okolice grada Kijeva pa prema sjeveru i ?iroj okolici grada Novgoroda . Ostala je pod vla??u tri brata Jaroslava, Olega i Vladimira. ^[27] U sljede?em razdoblju oni su međusobno zaratili kako bi stekli samostalnu kontrolu nad dr?avom. U međusobnom ratu bili su potpomognuti ?ak i svojim neprijateljima iz bliskog okru?enja. ?esti sukobi oko preuzimanja vlasti u Kijevu bili su posljedica druga?ijeg i intrigantnog na?ina nasljeđivanja prijestolja. Dok je u drugim tada?njim europskim dinastijama bio obi?aj da se vlast prenese s oca na najstarijeg sina, vlast u Kijevu se prenosila sa starijeg na mlađeg brata te s najmlađeg ujaka na najstarijeg ne?aka. Takav postupak preuzimanja vlasti ?esto je rezultirao međusobnim ratovanjem unutar porodica. ^[28]

Reorganizacija i konsolidacija dr?ave [ uredi | uredi kod ]

Kijevska Rus' je tijekom svog dinami?nog ?irenja u 9. i 10. stolje?u obuhvatila razli?ita plemena odnosno narode ?ireg prostora, ali glavninu populacije u sklopu pro?irenih granica ?inili su upravo budu?i Isto?ni Slaveni . Među slavenskim plemenima također su postojale manje etni?ke, jezi?ne, kulturne i religijske razlike, ali nisu predstavljale barijeru u nakani sljede?eg kijevskog kneza Vladimira I. da poku?a napraviti svekoliku unutarnju konsolidaciju dr?ave kako bi u?vrstio njezine granice u eventualnim sukobima s ostalim nerus'kim (staroruskim) ^[29] narodima. Za vrijeme njegovog vladanja, prido?li skandinavski ratnici koji su ratovali zajedno sa slavenskim plemenima, gotovo posve su se asimilirali s ve?inskim slavenskim stanovni?tvom . U dr?avnu zajednicu sada su bila uklju?ena i finska plemena na krajnjem sjeveroistoku te pojedina baltska plemena u zapadnom dijelu dr?ave. Dio tih plemena se asimlirao sa slavenskim, dok je dio njih sa?uvao svoju kulturnu i drugu autnomiju, ali ne i politi?ku. ^{[30] [31]}

Prihva?anje kr??anstva pod Vladimirom Velikim [ uredi | uredi kod ]

Nakon ?to je 980. Vladimir I. (980.-1015.) nad?ivio svoju bra?u i preuzeo kontrolu nad Kijevskom Rusi, zapo?eo je s objedinjavanjem pograni?nih okupiranih podru?ja sa sredi?tem u Kijevu . Nakon ?to je pobjedio problemati?ne Pe?enege na ju?nim granicama dr?ave, dana?nje ju?ne Ukrajine , oni su i dalje predstavljali prijetnju za Kijev i slobodno trgovanje du? rijeke Dnjipra koja je predstavljala jedinstven trgova?ki prolaz na otvoreno Crno more . Problemati?na vanjska i unutranja nestabilna situacija prisilila je Vladimira I. razmotriti nove trgovinske puteve uz zapadne granice dr?ave te tako napada isto?ne prostore dana?nje Poljske . ^[32] Potiskuje Ugare u jugozapadnim krajevima zemlje i stje?e ?vrstu kontrolu nad ?irim prostorom. U cijeloj Kijevskoj Rusi jedini ozbiljniji otpor i dalje su pru?ala ratoborna plemena na sjeveroistoku podno rijeke Volge , prostoru gdje su uglavnom ?ivjela finska plemena Muromi , Me??ere i Marijci te ne?to ju?nija susjedna slavenska plemena Vjati?i i Radimi?i . Zbog nepo?tivanja vlasti u Kijevu, Vladimir I. ih je u razdoblju između 982. i 984. tijekom dva navrata ponovno nadvladao i politi?ki podredio. ^[33]

Nemirnost pojedinih slavenskih plemena na sjeveroistoku dr?ave naveli su Vladimira I. da ozbiljno razmisli o unutarnjoj konsolidaciji dr?ave i kako premostiti unutarnje kulturolo?ke i druge razli?itosti. Koncept religijskog jedinstva i hijerarhijske organizacije crkvi trebao je poslu?iti kao model za izgradnju stabilne dr?ave. Ipak, trebalo je pripaziti za koju religiju se opredijeliti jer je to moglo imati negativan utjecaj u politi?kim i vojnim odnosima s utjecajnim susjednim dr?avama. ^[34] Nakon prou?avanja religiozne i međunarodne politi?ke tematike, Vladimir I. se odlu?io prije?i na kr??anstvo s kulturom karakteristi?nom za Bizantsko carstvo . Slu?beno je prihvatio Kr??anstvo 988. godine u gradu Hersonesu , kada je po?eo s pokr?tavanjem populacije u cijeloj Kijevskoj Rusi, koja je do tada imala uglavnom poganska vjerovanja. ^[35] Nad onima koji su se protivili novim kr??anskim vjerovanjima ?esto se provodilo prisilno pokr?tavanje. Zahvalju?i sli?nim kulturolo?kim karakteristikama, proces pokr?tavanja u ranoj fazi uspje?no je prihva?en u sredi?njoj Kijevskoj Rusi, odnosno na prostorima Ukrajine i ju?nog dijela Bjelorusije , ali na sjeveroistoku dr?ave i dalje je postojao dugotrajan i jak otpor poganskog stanovni?tva. ^[36] Generalno, uvođenje kr??anstva naglo je razvilo kulturnu i arhitektonsku tradiciju u Kijevskoj Rusi koja je u mnogo ?emu nalikovala onoj iz Bizantskog carstva. Vladimir I. je također zapo?eo s proizvodnjom srebrnih i zlatnih kovanica, na kojim je s jedne strane bio iscrtan njegov lik, a s druge grb Trizub , danas slu?beni grb Ukrajine. ?irili?no pismo tada postaje sve vi?e raspostranjenije, a mnogi napisi na raznim predmetima upu?uju na ?iroko ra?irenu pismenost među pu?anstvom. ^{[37] [38]}

Za svojeg vladanja Vladimir I. je pridonijeo upe?atljivom i sna?nom razvijanju Kijevske Rusi i njezinog kulturnog utjecaja iz Kijeva, koji ?e u kasnijem razdoblju biti prene?en na sve budu?e Isto?ne Slavene . Vladimir I. je u kona?nici također nastojao uspostaviti mirne odnose s Poljacima , Ugarima i Bohemima ?to mu je po?lo za rukom. ^[39] Jedini ozbiljan problem za Kijev bili su Pe?enezi koji su s jugoistoka dana?nje Ukrajine i dalje ?esto upadali na ju?ne prostore Kijevske Rusi plja?kaju?i njezino materijalno bogatstvo. Vladimir I. je poveo nekoliko ratova protiv njih u razdoblju između 992. i 997. te je uspostavio jake vojne utvrde koje su trebale ?titi grad Kijev od njihove najezde. Du? ukrajinske stepe tada su razasute brojne vojne utvrde koje su ?titile Kijevsku Rus' s jugoistoka, a grad Perejaslav u blizini Kijeva predstavljao je glavno obrambeno sredi?te jugoisto?nih granica ogromne dr?ave. Vladimir I. je svoju administrativnu vlast podjelio među svojim sinovima: Jaroslav je postavljen u Novgorodu , budu?i nasljednik dr?ave Svjatopolk (1015.-1019.) je postavljen u Turivu , Boris u Rostovu , Glib u Muromu , Svjatoslav je vladao u zemlji Derevljana, Izjaslav u Polotsku, a Mstislav u Tmutorokanu. Nakon smrti Vladimira I. 1015. godine, do?lo je do sukoba između njegovih sinova, i to je trajalo naredne ?etiri godine. Posebno kome?anje nastalo je kod grada Novgoroda , koji je kao drugo va?no trgova?ko sredi?te predstavljao i određenu politi?ku silu koja se svako malo odupirala Kijevu i njegovoj potpunoj dominaciji. Veliki razlog tomu bile su kulturolo?ke i religijske razlike, jer su stanovnici u ?iroj okolici Novgoroda puno te?e prihva?ali ne?to druga?ije obi?aje s kijevskog juga, posebno nova kr??anska vjerovanja . Vladimir I. se tomu za ?ivota uspje?no odupirao, ali na posljetku nakon njegove smrti ?irom Kijevske Rus’i formirati ?e se manje zajednice s velikim stupnjom autonomije. ^[40]

Razvoj kulture pod Jaroslavom Mudrim [ uredi | uredi kod ]

Jaroslav Mudri (1019.-1054.) nakon sukoba sa svojom bra?om dolazi na kijevsko prijestolje 1019. s ne?to manje izmjenjenim teritorijalnim granicama Kijevske Rusi. ^[41] Nastavio je sa ?irenjem kr??anstva, a njegovo prethodno sredi?te kod Novgoroda ostalo je podređeno vlasti u Kijevu, ali s ne?to ve?om autonomijom. Nakon sukobljavanja s vlastitom bra?om, Jaroslav je 1024. nai?ao na otpor poganskog plemena kod grada Suzdalja koji su predvodili poganski sve?enici poznati kao ≪volvhi≫. Ondje je ponovno upotrijebio silu kako bi ih prisilio da prijeđu na kr??anstvo. Sljede?e godine ponovno je napao isto?ne granice dr?ave Poljske gdje je do 1031. povratio prethodno izgubljene teritorije. Nakon toga s Poljskom ponovno uspostavlja mirne i prijateljske odnose te stvara obrambeni grad Jaroslav na rijeci Sjan . Najve?u vojnu prijetnju Jaroslavu i dalje su predstavljali Pe?enezi koje je na jugoisto?nim granicama dr?ave do 1036. kontrolirao Jaroslavov brat knez Mstislav. ^[42] Nakon njegove smrti, nova prijetnja Kijevskoj Rusi postala su druga turkijska plemena koja su povremeno u hordama navaljivala s krajnjeg istoka kontinenta. Nomadska prijetnja turkijskih hordi uzdu? ukrajinske ju?ne stepe stalno je predstavlja prijetnju i prepreku za nesmatan trgova?ki razvoj grada Kijeva. Ipak, Jaroslav je u sljede?em razdoblju uspje?no odoljevao svim napadima i razvijao Kijevsku Rus' i grad Kijev u najve?e gospodarsko i kulturno sredi?te Europe. Jaroslav je za vrijeme svoje vladavine utjecao na presti?an razvoj kulture i prosvjete u cijeloj Kijevskoj Rusi (posebno Kijevu i okolici) koja ?e u bitnoj mjeri odrediti bogatu kulturu i prosvjetu Rusina (Ukrajinaca) te ostalih isto?noslavenskih naroda. U njegovo vrijeme reformirana Kijevska Rus' politi?ki i ekonomski je stabilizirana te priznata u ?irim srednjovjekovnim europskim i svjetskim krugovima kao jedna od najrazvijenih dr?ava tog vremena.

Jaroslav je promovirao prijateljske i politi?ke veze s ostalim razvijenim dr?avama u okru?enju, ali posebno sa zapadnom Europom. To se posebno moglo primijetiti u međusobnim odnosima između ?lanova Jaroslavove obitelji i vladaju?im dinastijama gotovo cijele Europe. Jaroslavova ?ena Irena (Ingegarda) je bila k?i kralja ?vedske , Jaroslavova k?i Elizabeta udala se za poznatog norver?kog viteza i kralja Harolda od Sterna , a njegova druga k?i Ana udala se za kralja Francuske . Jaroslavov najstariji sin Izjaslav o?enio je njema?ku princezu Gertrudu, zbog ?ega su kijevski vladari bili u izuzetno dobrim odnosima s njema?kim . Prema njema?kom povjesni?aru Dietmaru od Merseburga, Kijev je u vrijeme Jaroslava izrastao u veliki grad koji je imao preko 400 crkvi i 8 trgova?kih sredi?ta. Tada je izgrađena Saborna crkva Svete Sofije koja se renovirana i danas nalazi u Kijevu. Drugi povjesni?ar Adam Bremenski Kijev opisuje kao ravnopravnog takmaca Bizantu. ^[43] Stvorene su jake kulturne veze sa Bizantskom crkvom, koje su ukrajinski i bjeloruski narod u kulturno-prosvjetnom i religijskom smislu postavile na lidersko mjesto među ostalim isto?nim Slavenima sve do 18. stolje?a. Godine 1037. uspostavljena je crkvena hijerarhija na ?elu s Kijevskim metropolitom Rusinom Ilarionom , koji je bio odgovoran Carigradskom patrijarhu u Bizantu . Kijevska Rus' posebno dobre odnose tada ima s Poljskom , Bohemijom i Ugarskom. Za vrijeme vladanja Jaroslava, Kijevska dr?ava je u kulturnom smislu nemjerljivo prednja?ila u odnosu na cijelu zapadnu Europu . Posebno je razvijala knji?evnu kulturu i u?enje stranih jezika i kulture. Dok su u to vrijeme djeca s kijevskih dvorova bila pismena od ranog djetinjstva, neki se zapadnoeuropski vladari doslovce nisu znali niti potpisati. Jaroslav je ujedno bio i veliki graditelj te je izgradio stotinjke crkvi bizantskog stila, obnovio i u?vrstio veliki broj tvrđava, unaprijedio je zakone dr?ave i uspostavio sudove. Naziv Jaroslav Mudri dobio je zahvaljuju?i stvaranju zakonika Ruska pravda koji je prikupio tada?nje norme u pravni kodeks dr?ave. ^[44]

Jaroslav je prije svoje smrti podijelio vlast nad Kijevskom Rusi među svojim sinovima: ina?e drugim pre?ivjelim najstarijim sinom Izjaslavom (1054.-1073.) u glavnom sredi?tu Kijevu, Svjatoslavom u ?ernjihivu , Vsevolodom u Perejaslavu i Igorom u Volinju te ne?acima u drugim krajevima dr?ave. Oni se nakon njegove smrti 1054. ponovno sukobljavaju i politi?ki dijele dr?avu među svojim sinovima. Prije svoje smrti, Jaroslav je eventualne sukobe, koji bi oslabili dr?avu, posebnim mjerama poku?ao sprije?iti, ali su se njegova o?ekivanja izjalovila. Nakon smrti Jaroslava, takav postupak dijeljenja i sukobljavanja zbog stjecanja vlasti u Kijevu rezultirao je oslabljenim blagostanjem unutar Kijevske Rusi. Dr?ava je s novonastalim unutarnjim sukobljavanjima bila teritorijalno izlo?ena ozbiljnoj opasnosti spram potencijalnih neprijatelja izvana, uklju?uju?i i dr?avu Poljsku na zapadu koja je krajem 11. stolje?a sve ?e??e vr?ila pritisak na zapadne granice. Posebnu opasnost su predstavlja nova turkijska nomadska plemena Kumani (Polovci) s istoka kontinenta, koji su u mnogo?emu bili sli?ni njihovim prethodnicima Pe?enezima .

Podjela i okupacija dr?ave [ uredi | uredi kod ]

Kijevsku Rus' nakon smrti Jaroslava Mudrog, krajem 11. stolje?a, pro?ima sve ve?a unutarnja politi?ka nesloga oko podjele i priznavanja vlasti sa sredi?tem u Kijevu. U međusobnim sukobljavanjima između bra?e i rođaka u kratkom razdoblju za redom se mjenjaju vladari Kijeva: Izjaslav (1054.-1073.), ^[45] Vseslav (1068.-1069.), Svjatoslav II. (1073.-1076.), Izjaslav po drugi puta (1076.-1078.), Vsevolod (1078.-1093.) i Svjatopolk II. (1093.-1113.). Uvidjev?i politi?ku oslabljenost dr?ave i potencijalne vanjske opasnosti, godine 1097. pod vodstvom kneza Vladimira Monomaha iz Perejaslava, u jednom od najstarijih ukrajinskih gradova Ljube?u , ^[46] odr?ao se kongres politi?ki najja?ih i najistakuntijih kne?eva Kijevske Rusi. Prisustvovali su Svjatopolk II. Izjaslavi? veliki knez od Kijeva, Oleg Svjatoslavi? od ?ernjihiva, David Svjatoslavi? od Smolenska , David Igorovi? od Vladimir-Volinjska i Vasilko Rostislavi? od Terebovlja. Na kongresu je odlu?eno da međusobna sukobljavanja za prevlast budu zaustavljena s obzirom da ?e se prethodno pravo nasljeđivanja izmjeniti, odnosno svaki knez ?e posjedovati zemlju koju mu je ostavio njegov otac. Kijevska Rus’ kao unitarna dr?ava po novom je predstavljala federaciju vi?e manjih autonomnih jedinica s manjom odgovorno??u prema Kijevu . Svi zajedno trebali su usugla?avati unutarnju politiku dr?ave i voditi zajedni?ku vanjsku politiku u borbi protiv neprijatelja, posebno turkijskog nomadskog plemena Kumana . ^[47] Iako je kongres zavr?io dogovorom, nisu se u potpunosti sti?ale tenzije između pojedinih kne?eva, koje su nastale u prethodnim sukobima, a poseban unutarnji problem predstavljala su nezadovoljna plemena na sjeveru dr?ave, koja su se osobno smatrala koloniziranima.

Pretenzije sjevernih plemena [ uredi | uredi kod ]

Nakon zaustavljanja dinami?nih sukobljavanja unutar dr?ave, Kijevska Rus' jo? jednom kratko je procvjetala za vrijeme prethodno istaknutog ratnika i kneza Vladimira Monomaha (1103.-1125.). ^[48] On je prema dogovoru naslijedo kijevskog kneza Svjatopolka II., nakon ?ije smrti je pozvan da vlada cijelom Kijevskom Rusi. Posebno se tada isti?e kulturno-religiozan rad vezan za Kijevo-pe?ersku lavru , danas najstarije pravoslavno sveti?te u cijeloj isto?noj Europi . Monomah je ja?ao prijateljske veze s vanjskim susjedima, vodio povremene ratove s Kumanima na isto?nim granicama i Poljacima na zapadnim, oslobodio je ju?ne prostore i trgova?ke puteve te na kraju podjelio svoju vlast među sinovima između kojih se najvi?e isticao njegov budu?i nasljednik Mstislav I. Zadnji kijevski knez koji je u feudalnom sustavu imao relativno zna?ajan utjecaj na ostale kne?evine Kijevske Rusi bio je Mstislav I. (1125.-1132.). Kijev je u sljede?em periodu, zahvaljuju?i unutarnjoj nestabilnosti i rascjepkanosti Kijevske Rusi, sve vi?e gubio politi?ki utjecaj nad ostalim kne?evinama. Posebnu prijetnju stabilnosti dr?ave predstavljala su plemena sjevernijih neslavenskih prostora, koja su kroz unutardr?avno sukobljavanje paralelno zapo?eli stvarati potpunu neovisnost od Kijeva. Mstislavov brat i kijevski nasljednik Jaropolk II. (1132.-1139.) naslijedio je nestabilno unutarpoliti?ko stanje u ogromnoj Kijevskoj Rusi. Dio kne?evina je odbio priznati vrhovnu vlast velikog kneza Kijeva ?to dovodi do daljnjih međusobnih sukobljavanja koja ?e trajati do rascjepa dr?ave na manje kne?evine s vlastitom autonomijom. U sljede?em razdoblju Kijevska Rus' ?e imati niz smjena vlasti, a kijevski kne?evi ?e u kona?nici imati sve manju vojnu snagu oduprijeti se povremenim upadima nomadskih osvaja?a s istoka.

Kulturolo?ka i politi?ka rascjepkanost između sjevera i juga goleme Kijevske Rusi te sve ve?a autonomija njezinih pojedinih kne?evina rezultirala je time da je Kijev postao ?esta meta plja?ka?a onih kne?eva Kijevske Rusi koji nisu po?tivali dinastiju u Kijevu . Prema zapisima kijevskog monaha i povjesni?ara Venerabla Nestora iz 1136. godine, na staroslavenskom jeziku zapisane su pojedine okolnosti toga razdoblja. Kijevskom Rusi tada kulminira bojazan od agresivnih napada sve dominantnijih nomadskih plemena s istoka. Kijevsko sredi?te u sljede?em razdoblju postalo je mjesto sve ?e??eg iseljavanja prema sigurnijim planinskim zapadnim granicama dr?ave, oslabljena je trgovina, a pojedini kne?evi sa sjevernih prostora Kijevske Rusi povremeno plja?kaju kijevske odnosno ukrajinske prostore, prenose?i tako svoj pljen i kulturne vrijednosti u sjeverne krajeve. ^[49] Godine 1169. knez s prostora Vladimir-Suzdalja Andrej Bogoljubski , ^[50] sin biv?eg kneza Jurija Dugorukog osvaja Kijev, ali tamo ne prenosi svoje dr?avno sredi?te nego ga plja?ka, pali i uni?tava sve kr??anske vrijednosti jer sredinu iz koje dolazi karakteriziraju poganska uvjerenja. ^{[51] [52]} S obzirom da su Kijev prethodno napadali, plja?akli i poku?ali razru?iti samo poganini i neslavenski ratnici van dr?ave, taj događaj ujedno ozna?ava nepovratni pad dominacije kr??anskog Kijeva i po?etni razvoj raspada jedinstvene isto?noslavenske dr?ave, dok zapadna Gali?ko-Volinjska i sjeveroisto?na Vladimir-Suzdaljska kne?evina postaju neovisno sve dominantnije u politi?kom i vojnom smislu. ^[53]

Nakon unutarnje destabilizacije dr?ave preko 5 kne?evina formiraju se kao jaki zasebni dr?avni entiteti, a među njima kne?evina Vladimir-Volinj u dana?njoj zapadnoj Ukrajini postaje najja?im politi?kim i kulturnim sredi?tem rascjepkane Kijevske Rusi. ^[54] Nakon 1169. tri kne?evine Kijevske Rusi prema staroj dinastiji Rurik zapo?inju reformirati dr?avnu i teritorijalnu formaciju Kijevske Rusi i uspostavljati zajedni?ku unutarnju i vanjsku politiku. ^[55] Galicijska kne?evina koju su vodili Rostislavi?i, ?ernjihivska koju su vodili Oljhovi?i i Kijevska koji su vodili Mstislavi?i usugla?avaju svoje jedinstvo u borbi za oslobođenje Kijeva. Godine 1176. Svjatoslav od ?ernjihiva i Jaroslav od Osmomisla oslobađaju Kijev od stranaca odnosno poganina i plja?ka?a, tada je Svjatoslav od ?ernjihiva (1176.-1194.) ujedno postavljen za Kijevskog kneza. Kijevom su sljede?ih ?etrdesetak godina vladali Mstislavi?i, zatim Monomahovi?i i ne?to kra?e Olegovi?i, ali nikada nisu povratili nekada?nju politi?ku mo? koja se polako premje?tala u kne?evinu Vladimir-Volinj. ^[56] Razlog tomu bile su sve ja?e nomadske najezde s istoka, posebno tatarske.

Vojne prijetnje Poljaka i Tatara [ uredi | uredi kod ]

Glavni ?lanak: Gali?ko-Volinjsko Kraljevstvo

Staroruski kne?evi u sljede?em razdoblju imaju sve intenzivnije borbe s Poljacima na zapadu. Bitke je predvodio knez Igor godine 1185., ?to je zabilje?eno u povijesnim zapisima odnosno zbirci pjesmama ≪Legenda o Igorovoj pukovniji≫. ^[57] Zapadne kne?evine Galicija i Vladimir-Volinj , oslobođene poljskih pritisaka, po?ele su intenzivno ja?ati u politi?kom i kulturnom smislu. ^[58] Godine 1199., knez Roman Mstislavi? (1199.-1205.) ujedinio je preostale zapadne kne?evine koje su priznavale politi?ku vlast i dinastiju iz Kijeva te je preuzeo naziv Veliki knez od Kijevske Rusi. Reformirana dr?ava Gali?ko-Volinjska kne?evina koja je obuhvatila i sam Kijev, sljede?a dva stolje?a do 1340. (1392.) smatrana je izravnim i slu?benim politi?kim i kulturnim nasljednikom Kijevske Rusi. ^[59] U sljede?em razdoblju razvijali su se sna?ni trgova?ki, kulturni i politi?ki odnosi s Poljskom , Ugarskom , Litvom i Rimskom crkvom . Iako je zbog tatarske opasnosti postojala određena volja da se ponovno uspostavi savezni?tvo sa slavenskim vladarima sjevernih kne?evina koji su po?eli stvarati vlastito politi?ko sredi?te na prostoru Suzdalja , intenzivni tatarski upadi na isto?ne granice dr?ave poslje 1220. ?esto su razdjeljivali njihovu teritorijalnu povezanost i prekidali takve zamisli. ^[60]

Godine 1223. isto?ne staroruske (ukrajinske) kne?evine i grad Kijev silovito napadaju Tatari ( Mongoli ), koji su do tada u svojim vojnim pohodima osvojili velike prostore Azije te slovili kao nepokorivi ratnici. Ukrajinski i poljski kne?evi zatim dogovaraju savez o zajedni?koj borbi protiv novih navala s istoka. U po?etku su uspjevali odoljevati sna?nim navalama Tatara, ali 16. prosinca 1240. godine, Tatari su uspjeli zauzeti Kijev, oplja?kali su ga i potpuno uni?tili ?to se ujedno smatra i krajem politi?kog postojanja Kijevske Rusi. Nakon Kijeva Tatari su nastavili svoj pohod prema Gali?ko-Volinjskoj kne?evini , kasnije formiranom Gali?ko-Volinjskom Kraljevstvu . Također su napadali Poljsku i Ugarsku sve do 1245., a zatim su se preko ukrajinske stepe povukli u Euroaziju, sjeverno od Kaspijskog jezera. ^[61] Nekada teritorijalno ogromnu Kijevsku Rus' doslovce je progutala mo?na i nemilosrdna tatarska odnosno mongolska vojska koja je tada predstavljala najja?u svjetsku vojnu silu. U sljede?m razdoblju, jedini prostor nekada mo?ne Kijevske Rusi koji se nije nalazio pod politi?kom kontrolom Mongola predstavljala je Gali?ko-Volinjsko Kraljevina koja je zapo?ela intenzivne kulturne i politi?ke odnose za Rimskom crkvom kako bi se formirala europska obrambena vojska. Ukrajinci i Bjelorusi sredinom 14. stolje?a potpadaju pod vlast Poljske i Litve , ^[62] dok Rusi u okolici Moskve, pod vojni?kim svjetonazorom Mongola ja?aju u vojnom smislu i tijekom 14. stolje?a stvaraju Veliku kne?evinu Moskvu koja ?e kroz sljede?ih 5. stolje?a obuhvatiti teritorij cijele Kijevske Rusi. U 18. stolje?u stvoren je Ruski imperij ^[63] koji je trebao nalikovati nekada mo?noj Kijevskoj Rusi.

Glavni ?lanak: Zaporo?ka Republika

Glavni ?lanak: Rusko Carstvo

Povijest termina Rus' i Ukrajina [ uredi | uredi kod ]

Prema zapisima u Kijevskom ljetopisu termin Rus’ se tijekom 8. stolje?a odnosio primarno na mnogobrojne prido?le Varjahe u okolici Kijeva , na kojemu je stolje?ima ranije ?ivjelo ukrajinsko pleme Poljani . Zemljopisni termin Rus’ prema istim tvrdnjama se odnosio na trokutasti prostor između ukrajinskih rijeka Dnjipra , Irpina i Rosa u samom sredi?tu sjeverne Ukrajine . ^{[64] [65]} Te je navode u javnosti prvi puta zabilje?io 1837. godine carski povjesni?ar, filolog i etnograf Mihajlo Maksimovi? . ^[66] U 9. stolje?u, politi?ki termin Rus’ koji je po?eo predstavljati sinonim politi?kog, kulturnog i dru?tvenog zajedni?tva između Varjaha i Poljana, ^[67] kasnije se pro?irio gotovo cijelom srednjovjekovnom dr?avom Kijevskom Rusi, ali prije svega zapadnom i sredi?njom Ukrajinom te ju?nom Bjelorusijom . Na istim prostorima su formirane srednjovjekovne regije Bijela , Crna i Crvena Rus’ sa svojim sredi?tem u Kijevu u sklopu Male Rus’i. Sredi?nja regija Mala Rus’ je ozna?avala politi?ku, kulturnu i vjersku maticu cijele Kijevske Rus’i i prostirala se uglavnom na prostoru dana?nje Kijevske, ?ernjihvske, Poltavske i ?erka?ke oblasti.

Isto?noslavenska plemena koja su prihvatila i usvojila rus’ku (starorusku) kulturu Varjaha i Poljana, zajedno s njima su prihvatili njihov etni?ki naziv ≪Rusini≫ (etnonimi: ≪Rusi?i≫, ≪Rusnaci≫, srednjovjekovni ≪Rusi≫ (od lat. ≪Russi≫)), a plemena koja nisu prihvatila i usvojila istu kulturu nazvana su ≪rus’kim narodom≫ (≪rus’ki ljudi≫) jer su se nalazila pod kontrolom Kijeva u sklopu iste dr?ave. Prema ukrajinskim povjesni?arima, varijaciju termina rus’ki ljudi, u 18. stolje?u su slu?beno prihvatili dana?nji Rusi kroz jedan od svojih etnonima ≪Russkie≫. ^[68]

Stariji ukrajinski etnonim Rusini zadr?ao se kod Ukrajinaca sve do 20. stolje?a u ukrajinskim regijama Galiciji , Bukovini i Zakarpatju . Te ukrajinske regije su se du?e vrijeme nalazile u sastavu susjednih dr?ava izvan svoje matice, koja je u sklopu kulturnog preporoda pred ruskom asimilacijskom politikom po?ela koristiti mlađi etnonim Ukrajinci . Manji dio ukrajinskog stanovni?tva u Zakarpatju koji najdu?e nije bio povezan sa svojom ukrajinskom maticom, podlegao je usvajanju vlastitog etni?kog opredijeljenja, koji su poticali tuđi narodi u sklopu svojih politika s krajnjim ciljem odnarođivanja i asimilacije. Vi?e od 55.000 njihovih potomaka u Ukrajini i svijetu, s ?esto poslova?enim ili pomađarenim prezimenima, i danas ?esto koristi naziv Rusini , ^[69] koji Ukrajinci smatraju starijim etnonimom.

Termin Ukrajina [ uredi | uredi kod ]

Ime Ukrajina zapisano je prvi put 1187. godine u sa?uvanom Kijevskom ljetopisu (≪I plaka?e za njim svi Perejaslavci … a zbog njeg' se i Ukrajina u crno obavije≫), u kojem autor pi?e o smrti perejaslavskoga kneza. Prema tuma?enju stru?njaka Vitalija Skljarenka poznato je da se termin koristio i ranije među ju?nim stanovnicima Kijevske Rusi ozna?avaju?i zemlju kne?eva koji su imali vlast u Kijevu. ^[70] Prema sa?uvanim izvorima, od 12. stolje?a se naziv ?esto upotrebljava i u drugim ljetopisima, ali je do danas ostala aktivna rasprava za?to se pojam Ukrajina nakon 17. stolje?a upotrebljavao dvosmisleno, ozna?avaju?i ju?ne prostore dana?nje Ukrajine koje su u 16. i 17. stolje?u naselili ukrajinski kozaci .

Ukrajinska enciklopedija također navodi da se ime Ukrajina koristilo za ju?ne dijelove Kijevske Rusi i ujedno navodi da su rije?i Rus' i Ukrajina sinonimi. ^{[71] [72]} Tu su tezu znanstveno predstavili ukrajinski stru?njaci Grigorij Petrovi? Pivtorak i Vitalij Skljarenko, navode?i da se ime između ostalog koristilo među narodom za razli?ita kne?evstva najrazvijenije dijela Kijevske Rusi između ju?nog toka rijeke Visle u Poljskoj i sjevernog toka rijeke Don u zapadnoj Rusiji . Od tuda sljedi obja?njenje da je ruralno stanovni?tvo ?esto koristilo termin Ukrajina (doslovni prijevod: u-zemlji) te su ukrajinski kozaci , uglavnom seljaci, lovci, veterani i ?esto kmetovi, prenjeli taj naziv na prostore ju?ne Ukrajine.

Povjesni?ari Max Vasmer ^[73] i pojedini drugi stru?njaci poput Jaroslava Rudnickog, Volodimira Si?unskog i Paul R. Magocsia ^[74] poja?njavaju da je ime Ukrajina u starim ljetopisima isto tako bilo naziv za grani?na podru?ja ju?ne Kijevske Rusi koja su bila izlo?ena nomadskim upadima s jugoistoka. Također poja?njavaju da je dvosmislena uporaba tog termina razvijena u 17. stolje?u kada su ju?na podru?ja dana?nje Ukrajine bila izlo?ena nomadskim upadima tatarskog stanovni?tva koje je imalo svoje sredi?te na poluotoku Krimu. Dvosmislena upotreba termina Ukrajina potencirala se i s ciljem određivanja Ukrajine kao provincije u sklopu Ruskog carstva .

Sa?uvani tekst iz 1213. godine navodi da je ukrajinski kralj Danilo ^[75] vladar pored ostalog i Rusi (sinonim za Ukrajinu), stvaraju?i tako probleme teoriji povjesni?ara koji govore o isklju?ivo pograni?nom teritoriju ili provinciji s obzirom da je prostor kojim je Danilo upravljao obuhvatio i teritorije isto?ne Poljske te ju?ne Bjelorusije. Isti gali?ki kralj uzima za sebe 1335. godine titulu vladara Rusi (odnosno Ukrajine), koja ?e biti prihva?ena od carigradskog patrijarha. ^[76] U slu?aju povjesni?ara s hrvatskih i susjednih prostora, zbrka je nastala kada se termin Rus' poistovjetio s terminom Rusija , pritom se oglu?iv?i da termin Rus' podjednako predstavlja povijesno ime kod svih Isto?nih Slavena i nemo?e se posve jednako i jednostrano dovoditi u odnos s hrvatskim terminom Rusija . Takva se praksa ne susre?e ni među Isto?nim Slavenima .

Povijesni prijepori [ uredi | uredi kod ]

Povijest prve isto?noslavenske dr?ave Kijevske Rusi do danas prati određene nedomuice i razli?ita tuma?enja od strane ukrajinskih i ruskih povjesni?ara. Dok ukrajinski povjesni?ari tvrde da je Kijevska dr?ava bila prva dr?ava koju su formirali i razvili isklju?ivo preci dana?njih Ukrajinaca , ruski povjesni?ari tvrde da su podjednako zaslu?ni za razvoj i osnivanje te dr?ave, i 5. stolje?a kasnije osnovanu Moskovsku dr?avu postavljaju u kontiniurani slijed razvoja iste dr?ave.

Ukrajinski povjesni?ari tvrde da Moskovska dr?ava iz 14. stolje?a nije bila legitimna nasljednica Kijevske dr?ave , ve? posve nova tvorevina. Ruski povjesni?ari odgovaraju na to tvrde?i da su moskovski kne?evi daljnji potomci kijevskih, te isti?u ulogu Moskve kao novog sredi?ta pravoslavlja nakon ?to je Carigrad pao u ruke Turcima , a Kijev Litavcima . Svakako je to?no da se moskovska kultura znatno razlikovala od starokijivske: demokratski ili barem oligarhijski aspekti staroruskih gradova-dr?ava su nestali, a zamjenila ih je kruta moskovska autokracija podr?ana podjednako krutom pravoslavnom vjerom . ^[77]

Pade?ni oblici [ uredi | uredi kod ]

Nominativ - Tko? ?to?	Kijevska Rus'
Genitiv - Koga? ?ega?	Kijevske Rusi
Dativ - Komu? ?emu?	Kijevskoj Rusi
Akuzativ - Koga? ?to?	Kijevsku Rus'
Vokativ - Oj! (dozivanje)	Kijevska Rusi
Lokativ - O komu? O ?emu?	Kijevskoj Rusi
Instrumental - S kim? S ?im?	Kijevskom Rusju

Povezano [ uredi | uredi kod ]

• Povijest Rusije
• Povijest Ukrajine
• Povijest Bjelorusije
• Veliko Kne?evstvo Vladimira , takozvana Severoisto?na Rusija
• Gali?ko-Volinjsko Kne?evstvo , takozvana Jugozapadna Rusija

Reference [ uredi | uredi kod ]

Literatura [ uredi | uredi kod ]

• Grekov, B.; Kievskaia Rus’ (Moscow, 1949; English trans Kiev Rus - Moscow, 1959.)
• Paszkiewicz, H.; The Origin of Russia (London 1954.)
• Hrushevskyi, M. Istoriia Ukrainy-Rusy, vols 1?3 (Lviv, 1898.?9.)
• Vernadsky, G.; The Origins of Russia (New Haven, 1959.)
• Rybakov, B.; Drevnaia Rus’ (Moscow,, 1963.)
• Shekera, I.; Mizhnarodni zv'iazky Kyivs’koi Rusi (Kyiv, 1963.)
• Chubatyi, M.; ‘Kniazha Rus’-Ukraina ta vynyknennia tr’okh skhidn’o-slovians’kykh natsii,’ in ZNTSh, vol 178 (New York ? Paris, 1964.)
• Polons’ka-Vasylenko, N.; Dvi kontseptsii istorii Ukrainy i Rosii (Munich, 1964.; English trans Two Conceptions of the History of Ukraine and Russia - London, 1968.)
• Braichevs’kyi, M.; Pokhodzhennia Rusi (Kyiv, 1968.)
• Pashuto, V.; Vneshniaia politika Drevnei Rusi (Moscow, 1968.)
• Brim, V.; ‘Proiskhozhdenie termina "Rus’",’ Rossiia i Zapad, 1 (Petrograd, 1923.)
• Smal-Stocky, R.; The Origin of the Name ‘Rus'’ (Winnipeg, 1949.)
• Simpson, G.; The Names ‘Rus'’, ‘Russia’, ‘Ukraine’ and Their Historical Background (Winnipeg, 1951.)
• Stender-Petersen, A.; ‘Zur Rus’-Frage,’ Varangica (Aarhus, 1953.)
• Vernadsky, G.; ‘The Origin of the Name “Rus’”,’ Sudostforschungen, 15 (1956.)
• Ekblom, R.; ‘Roslagen-Russland,’ Zeitschrift fur slavische Philologie, 26 (1957.)
• Muagiste, J.; ‘Ruotsi, est. Rootsi m.m. i de finsk-ugriska spraaken,’ Arkiv for nordiska filologi, 73 (1958.)
• Otr?bski, J.; ‘Rus’,’ Lingua Posnaniensis, 8 (1960.)
• Hens’ors’kyi, A.; ‘Termin “Rus’” (ta pokhidni) v drevnii Rusi i v period formuvannia skhidnoslov'ians’kykh narodnostei i natsii,’ Doslidzhennia i materialy z ukrains’koi movy, 5 (1962.)
• Lehr-Spławinski, T.; ‘Z rozwa?a? o pochodzeniu nazwy Ru?,’ in Symbolae linguisticae in honorem Georgii Kuryłowicz (Wrocław, 1965.)
• Falk, K.-O.; ‘Kilka uwag o nazwie Ru?,’ Lingua Posnaniensis, 12?13 (1968.)
• Pritsak, O.; The Origin of Rus’ , 1 (Cambridge, Mass 1981.)

Vanjske veze [ uredi | uredi kod ]

• Kijevska Rusija na enciklopediji Ukrajine u Kanadi
• Povijesna karta Kijevske Rusije u 11. stolje?u (ukr.)
• Povijesna karta Rusije u 13. stolje?u (ukr.)