Za ostala zna?enja, vidi
Katul (razvrstavanje)
.
Gaj Valerije Katul
(
lat
.
Gaius Valerius Catullus
, rođen oko 84. st. e., umro oko 54. st. e.), nazvan i
Varonensis
po mestu rođenja, bio je jedan od najve?ih pesnika u
rimskoj knji?evnosti
.
Katul se rodio u
Veroni
(
latinski
Varona
) u tada?njoj
Cisalpijskoj Galiji
, koja tada jo? nije bila u sastavu
Italije
, ve? je bila organizovana kao
rimska provincija
. Otac mu je, međutim, bio imu?an ?ovek koji je odr?avao kontakte s uglednim ljudima u samom
Rimu
, pa je i Katul tako u?ao u ugledno rimsko dru?tvo. Prema
politi?kim
pitanjima mladi provincijalac se ispo?etka odnosio sasvim ravnodu?no, provode?i vreme među svojim mladim vr?njacima i odr?avaju?i bliske kontakte s razli?itim knji?evnim krugovima u Rimu. Zna?ajnim događajem u njegovom privatnom ?ivotu ?ini se njegova strastvena ljubav prema ?eni koju u svojim pesmama naziva izmi?ljenim imenom "Lezbija" i kojoj je posvetio 25 svojih pesama, među kojima su neke od najuspelijih i najboljih u celom korpusu. Prema nekim obave?tenjima iz
antike
(
Apulej
u svojoj
Apologiji
, 10), pod tim se
pseudonimom
krije neka Klodija, koju su moderni
filolozi
, sa ne sasvim apsolutnom sigurno??u, identifikovali sa Klodijom, sestrom
Publija Klodija Pulhera
, koji je 60. godine st. e. obavljao du?nost
narodnog tribuna
. Ta je Klodija poznata iz govora i pisama
Cicerona
, koji je karakteri?e i kao "sveop?tu prijateljicu" (
amicam omnium
, Cic.
Pro Caelio
, 32) i kao "?enu ne samo uglednu, ve? i op?te poznatu" (
cum Clodia, muliere non solum nobili, sed etiam nota
, Cic.
Pro Caelio
, 31).
Katulov na?in ?ivota tra?io je dosta izdataka, pa se s ciljem da popravi svoj imovinski polo?aj pridru?io 57. st. e. pratnji
pretora
Gaja Memija
(adresata
Lukrecijevog
speva), koji je kao provincijski namesnik odlazio u
Bitiniju
. To putovanje, tokom kojega je Katul posetio i grob svoga brata koji je umro u
Troji
, pribavilo je Katulu određenu građu za poeziju, ali mu ?eljenog bogatstva nije donelo. Po povratku u Rim 56. st. e. Katul je u nekim pesmama istupio protiv
Cezara
i njegovih bliskih saradnika, ali to istupanje nije imalo principijelan politi?ki karakter, pa se sve zavr?ilo njegovim izmirenjem s Cezarom (55?54. st. e.). Uskoro nakon toga Katul je umro.
Od kraja 2. veka st. e. rimski knji?evnici sve se vi?e zbli?avaju s gledi?tima i stilskim oblicima
helenizma
. Helenisti?ka knji?evnost je i ranije prodirala u
Rim
, ali uglavnom u onim knji?evnim rodovima koji su najbli?e povezani s klasi?nom
polisnom
kulturom, kao ?to su
komedija
,
govorni?tvo
,
dijatriba
i sl. Sada se, međutim, uo?ava te?nja za ugledanjem na
aleksandrijsku poeziju
, ?ije su glavne karakteristike bile apoliti?nost, u?enost usmerena na uzani krug ?italaca, bri?ljiva doteranost pesni?ke forme, poentiranost, te davanje prednosti manjim knji?evnim oblicima. Rimska varijanta aleksandrinizma dodatno je obele?ena
lirskim
izrazom ?isto subjektivnih ose?aja, koje tradicionalizam prethodnih knji?evnih razdoblja nije dopu?tao.
Procvat rimskog aleksandrinizma pada u pedesete godine 1. veka st. e., kada se pristalice ovog knji?evno-esteti?kog pravca okupljaju u svojevrsni knji?evni krug, na ?ijem je ?elu bio pesnik i gramati?ar
Publije Valerije Katon
(Publius Valerius Cato)
. Među uticajnijim ?lanovima ovoga kruga bili su jo? pesnik i govornik
aticista
Gaj Licinije Kalvo
(Gaius Licinius Calvus)
,
Gaj Helvije Cina
(Gaius Helvius Cinna)
i
Marko Furije Bibakul
(Marcus Furius Bibaculus)
, dok samo delimi?no među njih pripada
Publije Terencije Varon Atacinski
(Publius Terentius Varro Atacinus)
. U tom je knji?evnom krugu bilo jo? mnogo mladih pesnika, uglavnom rođenih upravo u Cisalpijskog Galiji. Sve njih nazvao je Ciceron "novim pesnicima" (
poete novi
), a od
kasne antike
ustalio se za ove pesnike naziv "
neoterici
" (gr?. νε?τεροι). Neoterici svesno prave otklon od
Enija
i starijeg rimskog pesni?tva, uklju?uju?i njihove savremene epigone koji su se trudili da svojim knji?evnim delima daju arhai?nu (zapravo, arhaiziraju?u) sadr?inu i formu, a klasicima smatraju upravo gr?ke pesnika aleksandrijskog razdoblja. Suprotstavljaju?i se njihovom programu, Ciceron ih na jednom mestu naziva i "Euforionovim peva?ima" (
cantores Euphorionis
), dakako ciljano izabiru?i mra?noga i te?ko razumljivoga pesnika
Euforiona
iz
Halkide
, kojega su među ostalima neki neoterici uzimali za uzor.
Carmina
, 1554
Korpus Katulovih pesama
(Catulli Veronensis Carmina)
?ini 116 pesama u razli?itom metru, koje se sve mogu podeliti na tri grupe. Prvu grupu (pesme 1?60) ?ine kra?e pesme u
fale?kom jedanaestercu
(versus hendecasyllabus)
, i drugim lirskim metrima kao ?to je
holijamb
,
jampski trimetar
,
jampski tetrametar
te, u jednom slu?aju (pesma 34)
glikonejska strofa
. Ove pesme obrađuju razli?ite teme, kao ?to su crtice iz svakodnevnog ?ivota, izrazi prijateljske ljubavi, politi?ke invektive, ljubavne pesme, pa ?ak i himna
Dijani
. Pesma 51 predstavlja veoma uspeli prepev jedne pesme
gr?ke
pesnikinje
Sapfe
, ?iji je original takođe sa?uvan. Raspored pesama u ovoj prvoj grupi verovatno poti?e od samog autora, s obzirom da odaje veliku bri?ljivost s kojom se pristupilo grupisanju.
Drugu grupu (pesme 61?68) ?ine du?e pesme. Pesma 61 je
epitalamij
(svatovska pesma) autorovom prijatelju Maniju Torkvatu i Viniji Aurunkuleji, u ?ivim
glikonejskim stihovima
, sa mnogo humora i senzualnosti, svakako jedna od najlep?ih anti?kih pesama. Pesma 62 je takođe svadbena pesma, ali druga?ije vrste. Pesma 63, pisana pomalo izve?ta?enim jezikom u
galijambu
, izuzetno te?kom metru, obrađuje legendu o
Atisu
, mladi?u koji u
religijskom
zanosu prema boginji
Kibeli
kastrira
samoga sebe i zatim se celoga ?ivota kaje. Pesma 64 je
epilij
(mali ep) o svadbi
Peleja
i
Tetide
, koja zapravo predstavlja samo okvirnu kompoziciju, u koju se ume?e duga?ka
novelisti?ka
"digresija" (kako je zove sam autor, ali koja zapravo zauzima vi?e od polovine epilija): među svadbenim darovima nalazi se grimizni pokriva? na kojem je prikazana
Arijadna
, koju je
Tezej
ostavio na ostrvu
Naksosu
, ali ju je primio
Dionis
. Time se motivi?e uvođenje "digresije", u ?ijem je sredi?tu negoduju?i
monolog
ostavljene i osamljene Arijadne, po stilu blizak monolozima u tragediji i bogat efektnom
retorikom
. Ostale pesme ove grupe su podu?e pesme u
elegijskim distisima
, pri ?emu pesma 66 predstavlja prepev
Kalimahove
pesme
Berenikina kosa
. To je etiolo?ka
elegija
o kosi lepe
misirske
kraljice Berenike, koju je ona zavetovala bogovima, i koju su bogovi kasnije iz hrama gde se nalazila uzneli na nebo.
Sve pesme tre?e grupe (69?116) ?ine kra?i ili du?i
epirami
u elegijskim distisima ispevani na razli?ite teme. Raspored pesama u ovoj grupi, kao i u drugoj, mo?da ne poti?e od samog autora, ve? od nekog kasnijeg priređiva?a. I prva i tre?a grupa sadr?e ljubavne pesme, bilo da izra?avaju sre?u ili razo?aranje, te razne zlobne napade na razli?ite li?nosti, ali se ?ini da pesme u tre?oj grupi nisu tako smele kao one u prvoj, ve? da su bli?e tonovima tradicionalnih rimskih moralnih gledi?ta. Uticaj aleksandrijskih pesnika sna?niji je u pesmama prve i druge grupe, pisanim so?nim, ali istovremeno i ?esto "u?enim" jezikom.
Katul je umro veoma mlad, dok mo?da jo? nije bio sasvim izgrađen kao pesnik. Pa ipak, mo?e se tvrditi da je on, uz
Horacija
, najbolji rimski liri?ar. Njegova snaga je pre svega u kratkim lirskim pesmama, u subjektivnoj lirici, pri ?emu ne treba zaboraviti da je on pre svega bio sledbenik aleksandrinizma i da je svaki njegov stih bri?ljivo izbru?en, da je forma dovedena gotovo do savr?enstva i da je svaka pesma pa?ljivo s namerom poentirana. Da se takva poezija, izgrađivana s pa?njom i strpljenjem, i danas na prvi pogled do?ivljava kao jednostavan izraz prirodnih i neizve?ta?enih emocija mo?e samo slu?iti pesniku na ?ast, jer potvrđuje uspeh njegovih knji?evno-esteti?kih pogleda. Danas se Katul smatra prvenstveno pesnikom ljubavne poezije: on je bio prvi anti?ki pesnik koji je opisao razvoj jedne duboko do?ivljene i pro?ivljene ljubavi. Kao prete?a
rimske ljubavne elegije
Katul je izvr?io ogroman uticaj na
Tibula
,
Propercija
,
Ovidija
i druge pesnike ?ije su nam pesme danas izgubljene.
Zbog lascivne i frivolne tematike mnogih svojih pesama Katul nikada nije u?ao u anti?ki ili
srednjovekovni
"?kolski kanon" anti?kih pisaca, ali je ipak bio neprestano ?itan u do kraja antike i kroz ceo srednji vek. Ipak, nije mnogo nedostajalo da nam Katulove pesme budu zauvek izgubljene: do nas su do?la samo tri rukopisa, koji se danas ?uvaju u
Londonu
,
Parizu
i
Vatikanu
, i koji svi poti?u od jednog jedinog, danas izgubljenog, rukopisa iz 14. veka.