Bla?ena
Katarina Vuk?i? Kosa?a-Kotromani?
(
Blagaj
, krajem decembra
1424
ili krajem septembra
1426
-
Rim
,
25. oktobar
1478
) je bila supruga kralja
Stjepana Toma?a
i pretposljednja bosanska kraljica.
Iako je ?esto tako nazivaju, Katarina nije bila posljednja bosanska kraljica. Posljednja bosanska kraljica bila je
Mara
, supruga
Stjepana Toma?evi?a
.
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
Rođena je
1424
. ili
1426
. godine u
Blagaju
kod
Mostara
. Otac joj je bio
Stjepan Vuk?i? Kosa?a
, a majka
Jelena Bal?i?
, k?erka Bal?e Bal?i?a i unuka
Jelene Lazarevi?
, k?erke srpskog kneza
Lazara Hrebljanovi?a
.Pored Katarine Stjepan i Jelena su imali jo? dva sina :
Katarinin otac je
20. januara
1448
. godine u povelji
Fridrika III, cara Svetog Rimskog Carstva
, nazvan "herzog", ?to na
njema?kom jeziku
zna?i "
vojvoda
". Stjepan Vuk?i? Kosa?a je vladao podru?jem Poljica, Makarskog primorja,
Humske zemlje
, mati?nim posjedima koje je obuhvatalo gornje Podrinje, dijelove Polimlja, Zete i primorja sa rezidencijom u Novom (
Herceg Novi
). Katarininom ocu se, međutim, svidio njema?ki naziv vojvodske titule, pa ga u svojoj diplomatsko-upravnoj korespondenciji i dekretima koristi u odoma?enom bosanskom obliku "herceg". Od njegove titule poti?e novi naziv za njegov posjed
Hercegovina
.
Herceg Stjepan, u to vrijeme najmo?niji bosanski velika?, se borio za stabilnost Humske zemlje u sastavu
Bosanskog kraljevstva
, bio je vjeran bosanskoj kruni i dinastiji bosanskih kraljeva
Kotromani?a
. Međutim, u vrijeme represije kralja Toma?evi?a nad pripadnicima
Crkve bosanske
, pred kraj Bosanskog Kraljevstva, Herceg Stjepan je stao u za?titu bosanskih heretika, ?to je dovelo do nesuglasica na relaciji s bosanskom krunom. Toma?evi?, ?eljan dokazivanja i krune koju je zatra?io od pape, po?eo je sprovoditi teror nad hereticima. Kasnije su odnosi između Kosa?e i Toma?evi?a izglađeni, ?to je zabilje?eno u pismu hercega Stjepana
Mleta?koj Republici
od
1. decembra
1461
. godine.
Stjepan Toma? je prije dolaska na tron ?ivio u bra?noj zajednici sa krstjankom
Voja?om
. Uz odobrenje
pape Eugena IV
, nakon ?to je progla?en kraljem, raspustio je Voja?u, po?to je bila niskoga roda i stoga nedostojna
titule kraljice
.
Tra?e?i suprugu kralj Stjepan Toma? je, po nagovoru savjetnika, izabrao Katarinu, k?er Stjepana Vuk?i?a Kosa?e, koja je u to vrijeme imala 22 godine. Vjen?anje je obavljeno po katoli?kom obredu na dan
Uza?a??a
,
26. maja
1446
. godine
[11]
u Milodra?u kod
Fojnice
. Prije braka, Katarina se morala odre?i
bogumilstva
i prihvatiti
rimokatoli?anstvo
.
[12]
Ovim brakom kralj Stjepan Toma? dobio je mo?nog saveznika u liku svoga punca, Stjepana Vuk?i?a Kosa?e, u ratu protiv
Osmanlija
. Za vjerski odgoj kraljice Katarine brinuli su se
franjevci
. Sam papa Eugen IV poslije vjen?anja iste godine dao je dozvolu da sama po svojoj ?elji izabere dva kapelana među bosanskim franjevcima. Katarina, zajedno sa svojim mu?em Stjepanom Toma?em, sagradila je po Bosni mnoge crkve, među kojima su crkva Presvetog Trojstva u Vrlima, crkva Sv. Katarine u
Jajcu
, crkva Sv. Tome u
Vranduku
, kao i najve?u zapo?etu crkvu u gradu
Bobovcu
1461
. godine.Kralj i kraljica su stolovali u
Kraljevoj Sutjeski
Katarina je Stjepanu Toma?u rodila troje djece - djete nepozntog imena koje je umrlo
1460
. godine i koje je u trenutku smrti imalo 14. godina ,
Sigismunda
i
Katarinu
, a imala je i pastoraka , sinova i k?eri njenog mu?a i krstjanke Voja?e( navedeni su Katarini pastorci):
Katarinin mu? umire
10. jula
1461
. godine i ona njegovom smr?u prestaje biti prva ?ena kraljevstva. Nasljednik njenog mu?a,
Stjepan Toma?evi?
, dao joj je titulu kraljice majke i Katarina je nastavila ?ivjeti na dvoru
kraljice Mare
.
Osmanske
osvaja?ke sile su nadirale s istoka i kralj Stjepan Toma?evi?, Katarinin pastorak, je okon?ao svoj ?ivot brane?i svoj tron. Osmanlijsko osvajanje Bosne je zateklo kraljicu majku Katarinu u Kozogradu iznad
Fojnice
. Iako je grad bio opsjednut, uspjela je pobje?i i povukla se na
Kupres
. Tu je okupljala snage za odbranu Bosne. U to vrijeme je na Kupresu u mjestu Vrila (danas Otinovci) dala sagraditi Crkvu Presvetog Trojstva.
Kad se turskim osvajanjima nije moglo odoliti ni na Kupresu, kraljica se preko
Konjica
i
Po?itelja
zajedno s kraljevskom pratnjom povukla do
Stona
, a zatim do
Dubrovnika
. Legenda ka?e da je kraljica i kralji?ina pratnja izbjegla osmanlijsku potjeru tako ?to je sve konje naopako potkovala. U Dubrovniku je pohranila ma? svog mu?a. Taj ma? je pohranila "
pod zavjetom, da se on dadne njezinu sinu Sigismundu, kad se oslobodi turskog ropstva
", kako bi se borio za oslobođenje svoje zemlje. I Dubrovnik je bio pod turskom prijetnjom. On je jakom diplomatskom aktivno??u i dobrim diplomatskim vezama sa zapadnim zemljama te velikom otkupninom uspio o?uvati svoju nezavisnost i slobodu, a kraljica Katarina je morala oti?i iz Dubrovnika i do?la je u
Rim
, gdje je sve do svoje smrti "
radila na oslobađanju svoje zemlje i odbrani svoje vjere
".
Katarininu djecu su Osmanlije odveli na dvor u
Istanbul
, gdje su primili islam. Postoje indikacije da je princa i princezu u Istanbul odveo njihov daid?a, Katarinin mlađi polubrat Stjepan, koji je također primio islam i postao poznat kao
Ahmed-pa?a Hercegovi?
. Sigismund je u Osmanlijskom carstvu napravio veliku karijeru i dobio je titulu sand?ak-bega od Karasija. Prelaskom na islam uzeo je ime Ishak, ali je i nakon toga po ocu nazivan "
Kraloglu
", ?to na
turskom jeziku
zna?i "Kraljevi?". Nikada se nije vratio kr??anstvu.
Biv?u kraljicu su u Rimu uzdr?avali
papa Siksto IV
i
papa Pavao II
mjese?nom penzijom od 100 dukata koja je prvi put zabilje?ena
1466
. godine. U egzilu je Katarina dr?ala vlastiti mali dvor koji se sastojao uglavnom od njenih sunarodnjaka. Bila je po?tovana li?nost u Rimu i u?estvovala je u onda?njem dru?tvenom ?ivotu, pojavljuju?i se, naprimjer, na vjen?anju velikog kneza Moskve,
Ivana III
, i bizantske princeze
Sofije Paleolog
. U egzilu joj je dru?tvo pravila jo? jedna protjerana kraljica, svrgnuta kiparska vladarica
Karlota
.S Katarinom su ?ivjeli njeni dvorjani , koji su ?ivjeli s njom prije nego li je postala bosnaska kraljica. Svi navedeni dvorjani su bili rođeni u okolici Mostara i svi su pre?ivjeli pad Bosne :
- Paula
- Jelna
- Mara
- Radi?
- Abraham
Svi su ?ivjeli s kraljicom do njene smrti .
Dugo je poku?avala dobiti nazad skrbni?tvo nad svojom djecom. Tra?ila je pri tom nov?anu pomo? milanskog kneza
Galeazza Marije Sforze
. Nadala se da ?e na taj na?in uspjeti otkupiti svoju djecu, ali Sforza joj je odbio posuditi novac.
Kraljica Katarina je, osje?aju?i da joj se bli?i smrt,
20. oktobra
1478
. godine po?ela sastavljati svoju oporuku. Prvo je navela da ?eli biti pokopana u crkvi
Santa Maria in Aracoeli
, a zatim je izrazila svoju nadu u oslobođenje Bosne. Imaju?i na umu velikodu?nost koju su prema njoj pokazali pape Siksto IV i Pavao II, u svojoj oporuci napisala je kako
Bosansko kraljevstvo
povjerava svoju zemlju Bosnu
Svetoj Stolici
dok se njena djeca ne vrate kr??anstvu. Po?to se pobrinula za svoje fantomsko kraljevstvo, Katarina je raspodijelila ostatak svog novca, nakita i odje?e među svojim vjernim dvorjankama i slugama, te djeci, ali opet pod uvjetom da se vrate kr??anstvu. Sinu je ostavila mu?ev srebreni ma?, nazna?iv?i da se isti treba predati Bal?i Kosa?i, sinu njenog brata
Vladislava
, ukoliko ?imun ostane musliman. Crkvi Santa Maria in Aracoeli ostavila je svoj kraljevski pla?t sa?injen od zlata i svile.
Kraljica Katarina je umrla
25. oktobra
1478
. godine u
Rimu
. Njeno tijelo je polo?eno na po?asno mjesto u crkvi Santa Maria in Aracoeli. Progla?ena je bla?enom, a dan njene svetkovine je
25. oktobar
. Tu svetkovinu slave katolici, posebno
franjevci
Bosne i Hercegovine.
Na njenom grobu je stajao natpis na
bosan?ici
. Međutim,
1590
. godine, prilikom premje?tanja kralji?inih posmrtnih ostataka iz prezbiterija crkve (gdje je grob bio u horizontalnom polo?aju) do njihove trenutne lokacije, na lijevi stub ispred glavnog oltara, originalni natpis je zamijenjen natpisom na latinskom jeziku. Pri tom je napravljena gre?ka u njenom opisu. Novi natpis ju je nazvao sestrom, umjesto k?erkom hercega Stjepana. Na novoj nadgrobnoj plo?i prikazan je kralji?in lik u prirodnoj veli?ini, s krunom na glavi i kraljevskim pla?tom preko ramena. S jedne strane njene glave nalazi se grb njenog mu?a, a s druge strane grb njenog oca koji se danas vi?e ne mo?e prepoznati.
- Catharinae Reginae Bosnensi
- Stephani ducis San[c]ti Sabbae sorori
- ex genere Helenae et domo principis
- Stephani natae Thomae regis Bosnae
- uxori quantum vixit annorum LIIII
- et obdormivit Romae anno Domini
- MCCCCLXXVIII dei XXV octobris
- monumentum ipsius scriptis positu
[13]
|
- Katarini, kraljici bosanskoj,
- sestri Stjepana, hercega svetog Save,
- od poroda Jelene i doma hercega
- Stjepana, Toma?a, kralja Bosne,
- ?eni, koja je ?ivjela 54 godine
- i umrla u Rimu ljeta Gospodnjeg
- 1478, 25. dana oktobra,
- spomenik njenim pismom ostavljen.
|
- ↑
Franz Babinger, William C. Hickman, Ralph Manheim,
Mehmed the Conqueror and His Time
, Princeton University Press, 1992. godine, stranica 383.
- ↑
Krunoslav Draganovi?,
Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine
, Hrvatsko kulturno dru?tvo "Napredak", 1942. godine
- ↑
đuro To?i?,
Poslednja bosanska kraljica Mara (Jelena)
, Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine, Beograd, 2002. godine
- ↑
Vjekoslav Klai? i Trpimir Macan,
Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svr?etka XIX stolje?a
, Nakladni zavod MH, 1981. godine
- ↑
Societe belge d'Etudes byzantines,
Byzantion: revue internationale des etudes byzantines
, Fondation Byzantine, 1960. godine, stranica 80.
- ↑
Karl Krumbacher,
Byzantinische Zeitschrift
, C. H. Beck'sche Verlagsbuchhandlung, 1952. godine, stranica 46.
- ↑
Guillaume Capus,
A travers la Bosnie et l'Herzegovine
, Librairie Hachette, 1896. godine, strana 291.
- ↑
Zemaljski muzej u Bosni i Hercegovini,
Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini
, Zemaljska ?tamparija, 1912. godine, strana 99.
- ↑
Bo?idar Vidov,
Herceg Stjepan Vuk?i?-Kosa?a i naziv Hercegovina: Stjepan II. Toma?evi? i Mara, posljednji hrvatski kralj i kraljica Druge narodne dinastije
, s.n., 1980. godine
- ↑
Mak Dizdar,
Stari bosanski tekstovi
, Svjestlost, 1969. godine
- ↑
Dominik Mandi?,
Bosna i Hercegovina: Bogomilska crkva bosanskih krstjana
, Ziral, 1978.
- ↑
Matica hrvatska Mostar,
Motri?ta
, Matica hrvatska Mostar, 2001.
- ↑
Alfred von Reumont,
Geschichte Stadt Rom
, Verlag der koniglichen geheimen Ober-Hofbuchdrucerei, R.v. Decker, 1868. godine, 571. strana
- Esad Kurtovi?
Prilog bibliografiji radova o bosanskoj kraljici Katarini (1425-1478) (U povodu 525 obljetnice smrti), Bosna franciscana XIII/22, Sarajevo 2005, 201-211.
[1]
[
mrtav link
]
- Dubravka Zrn?i?-Kulenovi?, '?ijom je na?a kraljica?', 2005
- Ibrahim Kajan, 'Katarina, kraljica bosanska', 2004
- Ibrahim Kajan, 'Tragom bosanskih kraljeva - putopis', 2003