Karolin?ka dinastija

Pipinidi Pipin Stariji (cca. 580–640) Grimoald (616–656) Hildebert Usvojeni (u. 662)

Arnulfinzi Arnulf od Metza (582–640) Chlodulf od Metza (u. 696 ili 697) Ansegisel (cca.602–prije 679) Pipin Srednji (cca.635–714) Grimoald II (u. 714) Drogo od ?ampanje (670–708) Theudoald (d. 714)

Karolinzi Karlo Martel (686–741) Karloman (u. 754) Pipin Mali (714–768) Karloman I (751–771) Karlo Veliki (u. 814) Louis Pobo?ni (778–840)

poslije Sporazuma u Verdunu (843) Lothair I, sveti rimski car (795–855) ( Srednja Frana?ka ) Charles ?elavi (823–877) ( Zapadna Frana?ka ) Louis Nijemac (804–876) ( Isto?na Frana?ka )

This box: prika?i razgovor uredi

Karolinzi (znani i kao Arnulfingi , po jednom od predaka roda biskupu iz Metza Arnulfu, umro 641. , ili Karlingi ) je bila poznata frana?ka plemi?ka obitelj koja se nakon Merovinga popela na frana?ko prijestolje i uspostavila dinastiju, koja je tri stolje?a vladala brojnim europskim dr?avama. Korijeni te obitelji se?u do vremena frana?kih plemenskih klanova Arnulfinga i Pipinida na po?etke 7. stolje?a .

Karolinzi su u?vrstili svoju mo? u krajem 7. stolje?a , kad su se dokopali pozicije majordoma i nasljednih frana?kih plemi?kih titula vojvoda i prin?eva ( dux et princeps Francorum ) te na taj na?in postali de facto frana?ki vladari kao stvarni nositelji vlasti. Sve do 751. godine, Merovinzi su vladali Francima, ali tada im je to pravo bilo uskra?eno, uz suglasnost pape i aristokracije , a Karoling - Pipin Mali , je okrunjen za kralja Franaka .

Karolinzi su ime dobili po svom istaknutom predstavniku Karlu Martelu (685./689.-741.) To ime je nastalo je od srednjovjekovnog latinskog : karolingi , a taj pridjev nastao je od pone?to izmjenjenog staronjema?kog karling, kerling, kerlinc (?to je zna?ilo Karlov potomak , a on je pak nastao na osnovu iskrivljenog izgovora latinskog imena Karlo: Carolus . ^[1]

Mo? Karolinga temeljila se je na velikim zemlji?nim posjedima koje su oni s vremenom stekli na podru?ju gornjeg toka rijeka Meuse i Mosele . Druga zna?ajna odrednica koja je Karolinge dovela do vlasti bila je osobna ambicioznost Pipina Malog , koji je lukavo iskoristio te?nju onovremene Crkve, koja je u ta vremena tra?ila mo?ne svjetovne za?titnike, da pro?iri svoj utjecaj i mo?. Pipin Mali je to vje?to iskoristio i okrunjen je za kralja 751. godine. Karolinzi su bili zna?ajni za Frana?ku dr?avu, jer su uspjeli uspostaviti dr?avno jedinstvo i u?vrstiti sredi?nju vlast.

Najve?i i najpoznatiji od svih karolin?kih monarha bio je Karlo Veliki , koji je okrunjen za cara od pape Lava III. u Rimu 800. godine. Njegovo carstvo, po nekim svojim odrednicama bilo je nastavak Rimskog carstva (ili obnova), jer je bilo okvir unutar kojeg su polo?eni temelji kulturnog jedinstva Europe ( karolin?ka umjetnost ). Tradicionalna frana?ka (i merovin?ka) praksa podjele nasljedstva među nasljednicima ostala je i u karolin?kih careva, kao i koncept nedjeljivosti Carstva. Karolinzi su svoje sinove postavljali kao svoje kraljeve (suvladare) u razli?itim regijama ( regna ) carstva, koja bi oni i naslijeđivali i nakon smrti svog oca.

Nakon smrti Ludovika I. Pobo?nog , izbio je trogodi?nji građanski rat između njegovih nasljednika koji je zavr?io Ugovorom iz Verduna , kojim je carstvo podjeljeno na tri dijela. Lotaru I. pripala je Italija , Burgundija , Provansa i zemlje između rijeka Meuse Schelde i Rajne i Frizlandija . Ludvigu II. Njema?kom , pripala je Isto?na Frana?ka (kasnija Njema?ka ), a Karlu II. ?elavom - Zapadna Frana?ka (budu?a Francuska ) Karolinzi su se razlikovali od svojih predhodnika iz dinastije Merovinga naro?ito po tome ?to ih njihovo nezakonito potomstvo, nije moglo naslijeđivati, time su najvjerovatnije htjeli sprije?iti borbe za nasljeđe, i tako osigurati granice carstva. Međutim se i oni nisu dr?ali zadanog pravila, pri kraju 9. stolje?a , kad im je ponestalo podobnih odraslih potomaka, postavili su nezakonitog sina kralja Bavarske i Italije Karlomana - Arnulfa Karantanskog ( 850. - 899. ) na prijestolje Vojvodstva Karantanije .

Karolinzi su se raspr?ili ?irom Frana?kog carstva po brojnim kraljevstvima ( regna ) 888. godine. Vladali su Isto?nom Frana?kom (kasnija Njema?ka) sve do 911. godine, isto tako dr?ali su prijestolje Zapadne Frana?ke (budu?a Francuska) uz povremene prekide, sve do 987. godine. Oni su tvrdili da pravo na svoju nasljednu vlast, posjeduju od Boga , koji im je to pravo dao, to su ?elili i u?vrstiti svojim ?vrstim savezom s Crkvom, ipak na dulje staze nisu bili u mogu?nosti zaustaviti princip izborne monarhije i njihova propaganda ih nije uspjela odr?ati. Njihovi mlađi slijednici nastavili su vladati u Vermandoisu i Donjoj Loreni i nakon smrti posljednjeg karolin?kog kralja koji je umro u 987. godine, ali njima prijestolja kne?evina nisu bila dovoljna, te se nisu mogli izmiriti s novim vladarskim dinastijama. Kad je okrunjen Robert II. za kralja Francuske, koji je ve? kao dijete vladao zajedno sa svojim ocem, Hugom Capetom , utemeljiteljem dinastije Capet, bio je to kraj karolin?ke vladavine, kako je to rekao jedan onovremeni kroni?ar iz Sena. ^[2]

Dinastija je izumrla po mu?koj liniji smr?u Oda grofa Vermandoisa. Njegova sestra Adelaida ( 1062. - 1122. grofica iz Vermandoisa), bila je posljednji Karoling, umrla je 1122. godine.

• Pipin I. (580.-640.)
• Grimoald I. (643.-662.)
• Pipin iz Heristala (687.-714.)
• Karlo Martel (714.-741.)
• Karloman (741.-747.)
• Pipin Mali (741.?751.)

• Pipin Mali (751.-768.)
• Karloman, frana?ki kralj (768.-771.)
• Karlo Veliki (768.-800.)
• Karlo Mlađi (800.-815.)

• Karlo Veliki (800.-814.)
• Ludovik I. Pobo?ni (813/814.-840.)
• Lotar I. (840.-855.)
• Ludovik II. (855.-875.)
• Karlo II. ?elavi (875.-877.)
• Karlo III. Debeli (88.-888.)
• Arnulf Karantanski (896.-899.)
• Ludovik III. Slijepi (901.-905.)

• Ludvig Njema?ki (843.-876.)
• Karloman (876.-880.)
• Ludvig III. Mlađi (876.-880/882.)
• Karlo III. Debeli (876.-887.)
• Arnulf Karantanski (887.-899.)
• Ludvig IV. Dijete (899.-911.)

• Karlo Veliki (774.-814)
• Pipin Langobardski , suvladar (781.-810.)
• Bernard Langobardski (813.-818.)
• Lotar I. (818.-855.)
• Ludovik II. (844.-875.)
• Karlo II. ?elavi (875.-877.)
• Karloman (877.-879.)
• Karlo III. Debeli (879.-887.)

• Lotar I. (843.-855.)
• Lotar II. (855.-869.)
• Sventibald (895.-900.)

• Karlo II. ?elavi (843.-877.)
• Luj II. (877.-879)
• Karlo III. Debeli (885.-887.)
• Karlo III. Jednostavni (898.-923.)
• Luj IV. Prekomorski (936.-954.)
• Lotar (954.-986.)
• Luj V. (986.-987.)

• Ludovik I. Pobo?ni (781.-814.)
• Pipin I. (817.-838.)
• Pipin II. (838.-848.)
• Karlo III. Dijete (848.-866.)

• Ludovik III. Slijepi (887.-905.)
• Hugo I. (905.-947.)
• Lotar II. (947.-950.)
• Karlo iz Provanse (950.-963.)

• Karlo Lotarin?ki (978.-991.)
• Oto Lotarin?ki (991.-1005/06.)

• Tasilo III. , vladar Bavarske (748.-788.)
• Karl , kralj Provanse
• Karloman , Kralj Bavarske (876.-880.)

• Karolin?ka umjetnost
• Francuski kraljevi
• Karolin?ka dr?ava
• Popis rimsko-njema?kih kraljeva i careva

• Enciklopedija JLZ , Zagreb , 1967. (2.izdanje) str. 417
• Matthias Becher: Merowinger und Karolinger. Darmstadt 2009, ISBN 978-3-534-15209-4 . ( de )
• MacLean, Simon. Kingship and Politics in the Late Ninth Century: Charles the Fat and the end of the Carolingian Empire . Cambridge University Press: 2003. ( en )
• Reuter, Timothy: The Annals of Fulda . (Manchester Medieval series, Ninth-Century Histories, Volume II.) Manchester: Manchester University Press, 1992. ( en )
• Einhard: Vita Karoli Magni Arhivirano 2008-05-14 na Wayback Machine-u Prijevod na engleski Samuel Epes Turner. New York: Harper and Brothers, 1880. ( en )