Carl Gustav Jung (Kesswill, 26.7. 1875 . - Kusnach kraj Zuricha, 6.6. 1961 .), ?vicarski psiholog i psihijatar.

Ovaj slavni nau?nik doktorirao je medicinu u Baselu . Godine 1904 . razradio je metodu testiranja koja je postala standardni postupak u otkrivanju " kompleksa ". Za?etnik je tzv. analiti?ke psihologije u kojoj se razlikuju dva sloja nesvjesnoga : osobno nesvjesno i kolektivno nesvjesno (rjeđe kori?teni naziv je "arhetipska psihologija"- no, taj se nazivak rabi i za varijantu jungovske psihologije koju je razvio moderni Jungov nastavlja? James Hillman ). Jungova psihologija dala je zna?ajne rezultate u interpretaciji mitolo?kih i religijskih simbola . Njegova djela imaju sna?an utjecaj u mnogim podru?jima kulturnog stvarala?tva (Jungov je utjecaj vidljiv, npr. u djelima Mircea Eliadea , Josepha Campbella , Ericha Neumanna , Hermanna Hessea ,..).

Jung je svoju ina?icu psihoanalize razvijao nakon raskida s Freudom , prakti?ki do konca ?ivota. Budu?i da je neke od osnovnih pojmova mijenjao tijekom vremena, te da se u korpusu njegovih sabranih djela mo?e na?i vi?e zbunjuju?e protuslovnih definicija temeljnih ideja, ovdje ?e biti prikazani temeljci Jungove psihologije u njenom zavr?nome obliku. Također, Jungova psihologija optere?ena je i nazovislovnom zbrkom: naj?e??i pojam u porabi je ≪analiti?ka psihologija≫, katkad ≪dubinska psihologija≫, a nerijetko (?to je, mo?da, i najprimjereniji nazivak) i ≪arhetipska psihologija≫- iako se taj termin koristi i za opis oblika psihologije ?to ga je razvio Jungov u?enik James Hillman. Jungov model psihe uklju?uje nekoliko glavnih sastavnica:

• ego ili svjesno bi?e- identi?no Freudovoj definiciji ega
• osobno nesvjesno ili dinami?ko skladi?te poriva , frustracija , strepnji i ?elja pojedinca
• kolektivno nesvjesno ili, po Jungu, rezervoar nesvjesnih sadr?aja nastao tijekom ljudske evolucije

Posljednji dio je i najkontroverzniji, te odvaja Jungovu psihologiju od ostalih varijanti psihoanalize i pribli?ava ju filozofskim u?enjima. Jung je kolektivno nesvjesno u po?etku zami?ljao kao skladi?te nesvjesnih psihi?kih sadr?aja koji bi bili odlika pojedinih nacija , ≪ rasa ≫ ili kultura, u skladu s neoromanti?nim razmi?ljanjima po?etka 20. stolje?a. Po tom bi, npr. kolektivno nesvjesno kod psihoanalize Francuza uzrokovalo pojavu druga?ijih svjesnih psiholo?kih obrazaca nego kod, recimo, Norve?ana . No, Jung je vrlo brzo napustio tu sklisku definiciju i prihvatio onu kojoj bi primjereniji naziv bio univerzalno nesvjesno. Po Jungu, kolektivno nesvjesno sadr?i arhetipove ili univerzalna praoblika ili obrasca od kojih su glavni: Jastvo, Animus, Anima i Sjena. Ti su arhetipovi nalik na ideje ili forme u Platonovoj filozofiji (samo se kod Junga ne mogu izravno percipirati, nego tek u manifestacijama).

Arhetipovi su sljede?i:

• Jastvo ili ≪pravi ja≫ osobe, nadosobni je centar psihe koji ju, na paradoksalni na?in, i sadr?i. Jung ga je izrijekom izjedna?io s Atmanom iz Chandogya upani?ade, Buddha prirodom iz tekstova Zen budizma , Lapisom alkemi?ara i Nousom Plotina. U tradicijama se, po Jungu, Jastvo manifestira naj?e??e kao primordijalni ?ovjek, Adam Kadmon u kabalisti?kom judaizmu , Mahapurusha u hinduizmu , Antropos u gnosticizmu , Krist kao Logos u kr??anstvu te Buda u budizmu .?esto nastaje predrasuda da je Jung zbog ovakvih ista?ivanja boga i religije bio mistik i zagovornik okultizma, dok se on zapravo samo bavio analogijama mitolo?kih i religijskih elemenata sa procesima u ljudskoj du?i.
• Animus je praslika mu?karca u ?eni
• Anima je praslika ?ene u mu?karcu
• Sjena je sredi?nja zaprjeka koja ko?i i uni?tava pojedinca, ≪unutarnji đavo≫- suma autodestruktivnih i konstriktivnih energija nesvjesnoga

Po Jungu, arhetipovi se ukazuju u snovima, sanjarenjima, slobodnim asocijacijama preko simbola među kojima su najpoznatiji mudri starac (za Jastvo), kralj (mo?e biti Jastvo, a i Animus- ovisno o surje?ju), kraljica (Jastvo, ali i Anima) i sl. Također, va?nu ulogu u Jungovoj psihologiji ima Persona ili maska- lik koji osobnost/personalnost ≪navla?i≫ ili su u nj ≪uvla?i≫ , uglavnom nesvjesno, tijekom saobra?aja s drugim ljudima i u prilagodbi raznim ?ivotnim situacijama. Persona je, esencijalno, uloga ili maska koju osobnost igra u ?ivotu (otac, doma?ica, slu?benik, vojnik,..).

Cijela se Jungova psihologija mo?e sa?etu u jednu rije?: individuacija. Individuacija je rast personalnosti koja, u iskustvima i dramama ?ivota, kroz susret s arhetipovima dolazi do ostvarene zrelosti i cjelovitosti. Po Jungu, njegova je vrsta psihologije namijenjena vi?e ljudima zrelije dobi koji su realizirali svoje osobne ambicije ( seks , karijera, obitelj , dru?tveno priznanje) te se, zasi?eni ?ivotnim iskustvima, nalaze na pragu duhovne krize i propitivanja onoga ?to se ?esto zove ≪smisao ?ivota≫. Potencijalni prigovor da, tako definiranoj, njegovoj psihologiji nedostaje univerzalnost Jung je otklonio tvrdnjom da i mladi ljudi mogu osje?ati sna?an poriv za individuacijom, no da se to ipak ?e??e događa u zrelije ?ivotno doba: izuzetci bi bili veoma rano psihi?ki razvijeni pojedinci, te ljudi takve psiholo?ke konstitucije kojima su stalnice ljudskoga postojanja-obitelj i karijera- u drugome planu. Sam je Jung prihvatio Freudov obrazac formiranja osobnosti u ranim fazama djetinjstva , no inzistirao je na tome da je Freudova cjelokupna vizura ograni?ena i plo?na: po Jungu, Freud je u skladu s mehani?ko-materijalisti?kom paradigmom i svojim ≪hidrauli?kim≫ modelom psihe zapravo nametnuo parcijalno vrijednu interpretaciju ?ivotnoga rasta kao univerzalnu-ili, stigav?i na pola puta, pomislio je da je pre?ao sav put.

Jungov obrazac psihi?koga rasta, inkorporiraju?i Freudov, predstavlja pojedinca kao bi?e koje, svjesno i nesvjesno, stremi ozbiljenju stanja puno?e sebstva (ne?to nalik na diktum iz Shakespeareovog " Hamleta "- "Budi vjeran svom istinskomu Ja"). Individuacija je proces u kojem ?ovjek, apsorbiraju?i psihi?ke energije ?to emaniraju iz arhetipova kolektivnoga nesvjesnog u svjesno iskustvo, te nadvladavaju?i opstrukciju unutarnjega neprijatelja ili Sjene i time ekspandiraju?i polje ego-personalnosti, raste do vrhunca susreta sa simbolima Jastva (?esto prikazanima u likovima osniva?a religija poput Krista, no, nerijetko u slikama cjelovitosti kakve je Jung na?ao u hinduisti?kim i budisti?kim mandalama , geometrijski pravilnim i zaokru?enim figurama), ostvaruju?i time istinski ?ivotno ispunjenje i cjelovitost.

U Jungovoj se psihologiji pojavljuju, kao temeljni, jo? dva pojma: psihoidnost zbilje i sinkronost ili sinkronicitet. Prvi je Jung definirao metafori?ki: po njegovoj su izrijeci psiha i fizi?ka stvarnost lice i nali?je istoga nov?i?a. Ako se i?ta suvislo da i??itati iz te tvrdnje, izgleda je je, bar u naznakama, kod Junga postojala sklonost objektivnom idealizmu : budu?i da tvarna zbilja nije projekcija psihe, niti je psiha manifestacija oblika visokoorganizirane tvari (stari problem um/mozak)- najrealnije je re?i da po Jungu fundamentalna zbilja obuhva?a i sadr?i kako mentalne tako i materijalne elemente, no jedan ne proizlazi iz drugoga.Sukladno tom razmi?ljanju, Jung je postulirao i novi prirodni zakon- sinkronost. Po njemu, radi se o akauzalnim vezama među pojavama u materijalnom univerzumu i ljudskim psihi?kim do?ivljajima- opet, ovdje pojave idu ≪jedna uz drugu≫ a ne proistje?u jedna iz druge. Ilustracije su naj?e??e iz podru?ja parapsihologije ( telepatija , prekognicija , ..).

Status Jungove psihologije u novije vrijeme ne mo?e se jednozna?no odrediti, no zorna su bar dva trenda: po nekim kriti?ki nastrojenim psiholozima Jung se pre?esto bavi nenau?nim i duhovnim temama. Također, analiti?ka psihologija potpada pod modernu kritiku koja se odnosi na dubinsku psihologiju uop?te- previ?e intuitivnih zaklju?aka, a premalo empirijskih ogleda. S druge strane, Jungovi su sljedbenici uspjeli u integraciji analiti?ke psihologije u psihijatrijske nastavne planove u ve?ini zapadnih sveu?ili?ta, pa je Jungov pristup zadobio stanovitu akademsku respektabilnost. No, glavni utjecaj Junga nije u podru?ju medicine ili psihijatrijske terapije ve? u ?irem podru?ju kulture, a napose u interpretaciji mitologije, te kao inspiracija u poljima knji?evnosti , filma , vizualnih umjetnosti i sl. Simultano sa slabljenjem utjecaja u znanstvenim krugovima informati?koga doba , Jungova nazo?nost neprekidno raste u svim porama humanistike , a posebice u onome dijelu op?e kulturi modernoga doba zasi?enome dominantnim materijalizmom i scijentizmom.

• "Preobrazbe i simboli libida"
• "Psiholo?ki tipovi"
• "Odnos između ja i podsvijesti"
• "Psihologija i religija"
• "Psihologija i alkemija"
• "Mysterium coniunctionis"
• "?ovjek i njegovi simboli" (uvod)
• "Sje?anja, snovi, razmi?ljanja"

Na hrvatski su prevedeni do sada "?ovjek i njegovi simboli", "Psihologija i alkemija", te autobiografija "Sje?anja, snovi i razmi?ljanja". Izdva? Golden Marketing priprema dvije opse?ne knjige glavnih Jungovih studija ( http://www.golden-marketing.hr/knjiga.asp?idk=73 Arhivirano 2006-07-15 na Wayback Machine-u , http://www.golden-marketing.hr/knjiga.asp?idk=74 Arhivirano 2006-07-15 na Wayback Machine-u ) Neke od zanimljivosti povezane s Jungovom pojavom u Hrvatskoj su:

• Jung je spomenuo hrvatskoga psihologa Ramira Bujasa u radu o sinkronosti
• prijevod "Psihologije i alkemije" na hrvatski 1984. (prevela ?tefica Halembek, redigirao Tomislav Ladan ) onda?nja je hrvatska politi?ka vrhu?ka ocijenila kao "nacionalisti?ki" u jeziku. Također, nakon raspada Jugoslavije taj je prijevod opet preveden na srpski - ?to je jedan od interesantnih podataka za prou?avatelje odnosa hrvatske i srpske dra?ave.

Carl Gustav Jung na Wikimedijinoj ostavi