Joe Meek
(rođen kao
Robert George Meek
, * Newent,
Gloucestershire
,
5. travnja
1929
. - †
London
,
3. velja?e
1967
.)
[1]
) bio je pionir
engleske
pop
i
rock
glazbe, svojim iznimnim doprinosom ranih
1960-ih
kao glazbeni producent i
skladatelj
.
Njegov najpoznatiji rad je hit pjesma
Telstar
engleske grupe
Tornados
iz (
1962
.), koja je postala prvi #1 neke
britanske
grupe na
ameri?kim
top ljestvicama (Billboard Hot 100). Za
Telstar
je dobio nagradu Ivor Novello Award, za najbolje produciranu plo?u
1962
.
Meekovi ostali ve?i glazbeni hitovi bili su;
Don't You Rock Me Daddy-O
i
Cumberland Gap
(Lonnie Donegan),
Johnny Remember Me
(John Leyton),
Just Like Eddie
(Heinz),
Angela Jones
(Michael Cox),
Have I the Right?
(
The Honeycombs
) i
Tribute to Buddy Holly
(Mike Berry).
Meekov konceptualni album
I Hear a New World
se dr?i za prekretnicu u modernoj glazbi zbog inovativnog kori?tenje elektroni?kih zvukova.
Joe Meek je također radio i kao producent filmske glazbe, njegov najpoznatiji film je
Live It Up!
(u Americi poznat kao
Sing and Swing
) iz
1963
., u kojem su nastupale tada?nje zvijezde popa; Heinz Burt, David Hemmings i
Steve Marriott
,
Gene Vincent
, Jennifer Moss, sastav The Outlaws, Kim Roberts, Kenny Ball, Patsy Ann Noble i drugi.
Njegov uspjeh bio meteorski i kratkotrajan, tako da je nakon toga Meek postupno potonuo u dugove i depresiju.
Na kraju se
3. velja?e
1967
. ubio koriste?i se sa?maricom svog prijatelja glazbenika Heinza Burta (The Tornados), prije tog je ubio svoju ku?evlasnicu. Umro je u dobi od samo 37 godina, osam godina nakon smrti svog idola
Buddy Hollya
.
Meek je razvio interes za elektroniku i umjetnost jo? kao dijete, izrađuju?i amaterske radio stanice, razne komponente, pa ?ak i prvi televizor. Nakon slu?enja vojske u
Royal Air Force
, gdje je radio kao radarski tehni?ar, elektronika je postala dio njegova ?ivota. Od
1953
. godine zaposlen je u tvrtci za distribuciju elektri?ne energije (Midlands Electricity Board).
Od
1954
. radi kao tonski snimatelj za tada vode?e neovisno poduze?e koje je proizvodilo radio program (glazbu) za ?uveni Radio Luksemburg. Tu se istakao radom na produkciji Ivy Bensonove
Music for Lonely Lovers
. Njegova tehni?ka genijalnost, do?la je do izra?aja prvi put pri snimanju
jazz
singla Humphreya Lytteltona
Bad Penny Blues
(Parlophone Records,
1956
.) kada je ?ak suprotno od onog ?to je Lyttleton htio, izmjenio zvuk pijana u ve?oj mjeri nego je to uobi?ajeno. Ta plo?a je postala hit.
U sije?nju
1960
. godine, zajedno s Williamom Barringtonom-Coupeom, Meek je osnovao diskografsku ku?u
Triumph Records
. Vrlo brzo imali su # 1 hit singl
Angela Jones
u izvedbi Michaela Coxa. Ali unato? tomu Triumph Records je bio premali da bi se mogao nositi s velikim izdava?kim ku?ama te je ubrzo propao.
Nakon tog neuspjeha Meek je osnovao vlastitu produkcijsku kompaniju -
RGM Sound Ltd
(kasnije Meeksville Sound Ltd).
Prvi hit
RGM Sound Ltd
bio je #1 Johni Leytonov
Johnny Remember Me
iz
1961
. (pjesma Geoffa Goddarda), zatim je uslijedio najve?i
Telstar
s
Tornadosima
. Meekov tre?i britanski #1 i posljednji veliki uspjeh bio je s sastavom
Honeycombs
i singlom
Have I The Right?
,
1964
., ta pjesma popela se i na # 4 Billboardove
ameri?ke
top ljestvice.
Meek je bio opsjednut okultizmom i idejom o
drugoj strani
. Navodno je postavljao magnetofone na groblja ne bi li snimio razgovore umrlih. Bio je opsjednut
Buddy Hollyem
, tvrde?i da
ameri?ki
rocker
komunicira s njim u snovima.
Meek je bio i
homoseksualac
, a tada je to bilo ilegalno u
Velikoj Britaniji
, zbog tog je bio i optu?en
1963
. Nakon toga stalno je bio pod paskom i sumnjom policije, i predmet ucjena, pa mu je to prili?no zagor?avalo ?ivot.
Kako nije vi?e imao hitova, Meekov financijski polo?aj postao je o?ajan, time se produbila njegova depresija. Stvar se pogor?ala kad je
francuski
kompozitor,
Jean Ledrut
optu?io je Meeka za plagijat tvrde?i da je kompozicija
Telstar
, kopija njegova djela
La Marche d'Austerlitz
, koji je on napisao za film
Austerlitz
1960
. godine. Zbog te tu?be Meeku je obustavljena isplata autorskih tantijema, sve do okon?anja procesa. Sve je to kulminiralo
3. velja?e
1967
. na osmu obljetnicu smrti
Buddya Hollya
, kad je Meek ubio svoju ku?evlasnicu Violet Shenton pa zatim sebe.
Tu?ba za plagijat na kraju je odba?ena u korist Meeka tri tjedna nakon njegove smrti. Sud je zauzeo stajali?te da Meek nije znao ni?ta o Austerlitzu u to vrijeme, jer je bio izdat samo u
Francuskoj
.
Usprkos tome ?to nije znao svirati nikakav glazbeni instrument a ni pisati note, Meeka to nije smetalo da stvara i producira mnoge uspjele glazbene hitove. Kod skladanja imao je pouzdane suradnike u glazbenicima; Dave Adamsu, Geoffu Goddardu i Karlu Blackwellu, koji su znali prepisati njegove melodije iz
demo snimaka
. Tako je stvorio 245 singlova, od kojih je 45 u?lo u
top pedeset
.
On je razvio nove studijske alate za audio snimanje, poput dupliciranja, vi?ekanalnog snimanja, pribli?avanja mikrofona, izravnog ulaza za bas gitare, kompresora i efekata poput jeke, odbijanja i rada s uzorcima (sampling). Za razliku od drugih glazbenih producenata on je radije tra?io
pravi zvuk
nego privla?an glazbeni napjev, te je tijekom svoje kratke karijere slijedio svoju osnovnu maksimu da stvori jedinstveni
zvu?ni potpis
za svaki glazbeni zapis koji je on producirao.
Meek je bio jedan od prvih glazbenih producenata koji su shvatili i potpuno iskoristili nove mogu?nosti modernih tonskih studija.
Njegove inovativne tehnike; fizi?kog razdvajanja instrumenata, zatim obrada instrumenata i vokala s efektima jeke i odbijanja, potom obradu zvuka raznim filterima vlastite izrade. Zatim je slijedilo pomno kombiniranje odvojeno-snimljenih izvedbi i segmenata u jednu kompozitnu cjelinu - sve to bio je veliki pomak u produkciji glazbe. Do tada su standardne tehnike snimanje bilo koje vrsti glazbe (
pop
,
jazz
i
klasike
) bile iste za sve. To se svodilo na to da se snimalo sve izvođa?e zajedno u jednom studiju, za vrijeme njihove izvedbe u stvarnom vremenu, a to je bilo naslijeđe iz vremena prije pojave
magnetske trake
, kada su s nastupa u ?ivo, doslovno urezivani kalupi za izradu plo?a.
Meekov producentski stil bio je bitno razli?it od njegovog suvremenika
Phila Spectora
, koji je svoj poznati
zvu?ni zid
, snimao u ?ivo s velikim ansamblima.
Meekova reputacija kao pionira i inovatora u snimanju glazbe, ponovno je o?ivjela
2009
. kad je udru?enje glazbenih producenata (
The Music Producers Guild
) osmislilo nagradu Joe Meek za inovaciju u produkciji. Prvi dobitnik nagrade
2009
. godine bio je producent i glazbenik
Brian Eno
.
[2]
- John Repsch:
The Legendary Joe Meek
(UK; 1989, Jul 2003)
ISBN
1-901447-20-0
(
en
)
- Barry Cleveland:
Creative Music Production - Joe Meek's BOLD Techniques
(USA; Jul 2001)
ISBN
1-931140-08-1
(
en
)
- Nick Moran with James Hicks:
Telstar - The Joe Meek Story
, (UK, Oberon Books,1/2007)
ISBN
9781840025880
[3]
(
en
)