Jean-Honore Fragonard
(
Grasse
,
5. travnja
1732
. ?
Pariz
,
22. kolovoza
1806
.),
francuski
slikar
i
grafi?ar
rokokoa
; jedinstvena osoba galantnog slikarstva
18. stolje?a
; veliki majstor boje koje vibriraju u svjetlosti.
Jo? kao u?enik
Bouchera
i
Chardina
osvojio je slikarsku nagradu
Prix de Rome
za svoje brojne studije i crte?e
Rima
. Iz tog razdoblja postigao je uspjeh
klasicisti?ki
koncipiranom
kompozicijom
Korezus i Kalihoe
. Pod utjecajem svojih u?itelja i njihova osje?aja za figurativnu
rokoko
kulturu s nadahnutom lako?om stila i elegantnim pristupom temama udahnuo je nov ?ivot pokretu rokokoa.
Napustio je povijesno slikarstvo i ve?inom je slikao vedre i ljupke rokoko scene maloga formata,
erotske
prizore i ljubavne susrete (
Podignuta ko?ulja; Ljulja?ka; Buđenje ljubavi
), velike dekorativne panoe (
Le progres de L'Amour
za dvorac
Louveciennes
), obiteljske i rusti?ne idile (
Mlada dama; Glazba
), religiozne prizore (
Poklonstvo pastira
),
portrete
(
Plesa?ica Guimard
) i pastoralne
pejza?e
koje je slikao direktno u prirodi u okolici
Pariza
i
Provansi
.
Bakrorezima
je
ilustrirao
brojna knji?evna djela (
Ariosto
;
Bijesni Orldando
;
La Fontaineove
Basne
i dr.).
Njegov sna?no izra?eni
naturalizam
podsje?a na
holandskog
majstora
Halsa
i zreli
Rembrandtov
stil, a njegova djela se smatraju za najreprezentativnija umjetni?ka ostvarenja svog doba. Bio je virtuozni
improvizator
koji je odlu?no postupao s bojom koju je nanosio u bogatim i opipljivim slojevima, a brzim potezima kista izrazio je neposrednost svojih likova nagovijestiv?i
Corota
, slikare
romantizma
, pa ?ak i
impresionisti?ki pokret
.