Javno privatno partnerstvo
(JPP ili engl. PPP) je zajedni?ko, kooperativno djelovanje dr?ave s privatnim
kompanijama
u proizvodnji javnih proizvoda ili pru?anju usluga. Deklarirani cilj ove neoliberalne metode koja nastaje tek 1992. godine je ekonomi?nija, djelotvornija i u?inkovitija (uspje?nija)
proizvodnja
javnih proizvoda ili usluga u odnosu na tradicionalan na?in pru?anja javnih usluga. Jedina slu?bena i javna dr?avna analiza JPPa je dovr?ena 2009 godine na
Novom Zelandu
s zaklju?kom da postoji premalen broj dokaza o koristi JPPa i da je bolje na?i druge na?ine financiranja dr?avnih projekata.
[1]
Javno-privatno partnerstvo se deklarira kao kooperacija između javnog i privatnog sektora na podru?ju planiranja, proizvodnje, pru?anja, financiranja, poslovanja ili naplate javnih poslova. Javni sektor to jest dr?ava se tom prilikom javlja kao proizvođa? i ponuđa? takve suradnje ? kao partner koji ugovorno definira vrste i obim poslova ili usluga koje namjerava prenijeti na privatni sektor i koji obavljanje javnih poslova nudi privatnom sektoru. Privatni sektor to jest privatne kompanije se javljaju kao partner koji potra?uje takvu suradnju, ukoliko mo?e ostvariti profit i koji je du?an kvalitetno izvr?avati ugovorno dobivene i definirane poslove.
Tehni?ki JPP je jedan oblik privatizacije u kojem privatna kompanija preuzima upravu nad dr?avnim objektom ili infrastrukturom u zamjenu za ?to mora obavljati poslove definirane ugovorom. Nakon isteka ugovorom određene obaveze objekt ili infrastruktura se vra?a pod dr?avnu kontrolu.
Velika Britanija
koja po?etkom 90tih godina dvadesetog veka prva po?inje s javnoprivatnim partnerstvom je ujedno jedna od prvih koja vr?i djelomi?nu analizu razmi?ljanja o ovom procesu nakon prvog desetlje?a provedbe. U toj analizi oni koji podr?avaju JPP vole govoriti da su najve?i razlozi za nastavak ovog procesa izgrađeni objekti za javnu upotrebu (bolnice, ?kole i sli?no) koji nikada ne bi bili izgrađeni bez JPP, a te javne ustanove u sklopu ovog ekonomskog projekta imaju za građane potom ve?u efikasnost u obavljanju poslova od obi?nih dr?avnih ustanova. Zadnji argument ujedno postaje ?injenica da su projekti JPPa barem kratkoro?no jeftiniji od gradnje tih objekata na normalni na?in.
[2]
S druge strane kriti?ari vole govoriti da ?e na kraju cijenu svih JPP projekata platiti stanovnici iz svojeg d?epa. Britanski sindikati su u toj studiji iz 2002. godine naveli da po ve? do tada sklopljenim dogovorima svaki britanski stanovnik ?e godi?nje davati za otplatu JPP sklopljenih projekata 5 funti godi?nje. Također se dokazalo da neki od do tada sklopljenih projekata su donijeli enormnu dobit privatnim kompanijama to jest ?tetu dr?avi dok su u drugim slu?ajevima smanjene plate radnicima koji se pre?li s ple?a dr?ave na ono JPP ili su projekti rađeni ispod tada?njeg britanskog standarda kako bi privatni investitor u?tedio novac i maksimizirao profit.
[2]
