Ija
(ili Iona,
gr?.
Ι? [
Io
],
lat.
Io
) je satelit
Jupitera
. Kru?i oko Jupitera na udaljenosti od 422 000
km
. Ijin polumjer iznosi 1815 km (malo ve?i od
Mjese?eva
), a masa 8.93 × 10
22
kg
.
Ime je dobila po djevojci iz
gr?ke mitologije
(vidi
Ija
).
Ija, kao i
Europa
, za razliku od ostalih planetnih satelita, ima fizi?ka svojstva donekle sli?na terestri?kim planetima (
Merkur
,
Venera
,
Zemlja
,
Mars
), ?to zna?i da je građen uglavnom od otopljenih silikata.
Podaci s letjelice
Galileo
upu?uju na postojanje
?eljezne
jezgre (sa primjesama
?eljeznog sulfida
) promjera najmanje 900 km okru?ene pla?tom od djelomi?no otopljenog stijenja te korom, ?to ga ?ini najgu??im od galilejanskih satelita.
Za razliku od ostalih galilejanskih satelita na Iji gotovo nema vode. Smatra se da je to posljedica velikih temperatura na Jupiteru u ranim stupnjevima razvoja Sun?eva sustava. Temperatura povr?ine u prosjeku iznosi oko 130
K
, dok najtoplije to?ke na Iou mogu dosegnuti i 2000 K. Iako mu je promjer manji od tre?ine Zemljinog, Io generira dvostruko vi?e topline.
Ija ima slaba?nu atmosferu sastavljenu od
sumpor dioksida
i drugih plinova. Posjeduje i ionosferu koja znatno varira s promjenama vulkanske aktivnosti.
Vulkan Pele okru?en crvenim prstenom lave.
Pored vulkanskih
kaldera
visokih i do 17 km, Ija ima vrlo raznovrsnu povr?inu. Na fotografijama su prepoznati usjeci dubine do nekoliko kilometara, jezera otopljenog sumpora, ne-vulkanske planine, kilometarski tokovi slabo viskoznog materijala te vulkanska grotla. Spojevi sumpora odgovorni su za Iovu raznobojnu povr?inu na kojoj prevladavaju crvena, naran?asta, ?uta, zelena i bijela boja.
Planine koje dose?u i do 10 km visine nalaze se uglavnom u polarnim podru?jima iako ih se mo?e na?i i bli?e ekvatoru.
Na Iji nije uo?en ni jedan udarni krater, prvenstveno zbog vulkana koji ih neprestano zatrpavaju.
Ija je geolo?ki najaktivnije tijelo u Sun?evu sustavu i njezina je povr?ina bitno druk?ija od bilo ?ega viđenog kod ostalih tijela. Letjelica
Voyager 1
na Iji nije na?la, kako se o?ekivalo, mno?tvo kratera, ve? povr?inu prekrivenu vulkanskim kalderama. Neki su vulkani jo? uvijek aktivni, te stalno mijenjaju Ijinu povr?inu, zbog ?ega je gotovo nemogu?e prona?i tragove kratera. Ija ima najmlađu povr?inu u Sun?evu sustavu, a vrijeme potrebno da se cijela povr?ina potpuno promijeni procjenjuje se na milijun godina. Promjene povr?ine mogu se uo?iti i usporedbom fotografija snimljenih u razmaku od samo nekoliko godina. Između prolazaka Voyagera 1 i 2 (samo 4 mjeseca razlike), neki su vulkani prestali izbacivati lavu, a drugi su postali aktivni.
Vulkani izbacuju dim i pra?inu u svemir. ?ini se da izba?eni materijal po svom sastavu
sumpor
ili
sumpor dioksid
. Neka novija temperaturna mjerenja izvedena zemaljskim infracrvenim teleskopima daju naslutiti da je lava na Iji zapravo rastopljeno silikatno stijenje, a analiza infracrvenih fotografija
teleskopa Hubble
upu?uje na veliki postotak
natrija
. Na fotografijama koje su poslali "Voyager 1", "Voyager 2" i "Galileo", mogu se vidjeti i do 300 km visoki stupovi dima.
U srpnju 1994. letjelica "Galileo" je detektirala tokove pra?ine koji potje?u s Ije. Pretpostavlja se da su izvor ove pra?ine Ijini vulkani. Izba?ene ?estice pra?ine se naelektriziraju, nakon ?ega dođu pod utjecaj Jupiterovog magnetskog polja koje ih izbacuje u svemir brzinama od 50 do 100 km/s, dovoljno za odlazak iz Sun?evog sustava.
Za vulkanizam na Iji odgovorne su plimne sile Jupitera te susjednih satelita
Europe
i (ne?to manje)
Ganimeda
. Jupiterovo jako gravitacijsko polje raste?e Iju stvaraju?i plimu i oseku. Iako se plimna izbo?ina (zbog sinkrone rotacije) uvijek nalazi na istom mjestu, Europa i Ganimed svojim prolaskom pokraj Ije zna?ajno mijenjaju njezinu putanju koja je zbog toga nepravilno elipti?na. Zbog ovih velikih varijacija u udaljenosti Ije od Jupitera, znatno varira i intenzitet plimnih sila, zbog ?ega se plimna izbo?ina smanjuje i pove?ava. Visina Ijine povr?ine mo?e mjestimi?no varirati i do 100 m. Trenje uzrokovano stalnim stezanjem i rastezanjem Ije neprestano topi njegovu unutra?njost i odr?ava vulkane aktivnima.
Ijina orbita se nalazi unutar magnetskog polja Jupitera, ?to uzrokuje induciranje elektri?nih struja unutar Ije. Inducirana snaga je mala u usporedbi s onom koja se oslobađa uslijed plimnih sila, ali ipak mo?e dose?i 1 trilijun (10
12
)
W
.
Magnetsko polje Jupitera podi?e materijal s Ije (uglavnom
sumpor
i
kisik
), koji tvori torus oko Jupitera. ?estice koje bje?e iz Ijina torusa su dijelom odgovorne za neobi?no veliku jupiterovu magnetosferu, te pojavu polarne svjetlosti na Jupiteru. Ijino gibanje unutar Jupiterova magnetskog polja, uzrokuje i jake elektri?ne struje između Jupitera i Ije, ?to ponekad uzrokuje jake radio-bljeskove koji se mogu detektirati i na Zemlji.
Noviji podaci s letjelice "Galileo" govore u prilog postojanju Ijina vlastita magnetskog polja, kao ?to ga ima jo? jedan galilejanski satelit -
Ganimed
.
Ija i Jupiter.
Galileo Galilej
je 1610. godine prvi uperio teleskop prema Jupiteru te otkrio 4 Jupiterova satelita (Ija, Europa, Ganimed i Kalista), koji se po njemu zovu
galilejanski
. To je bio dokaz
Kopernikove
heliocentri?ne teorije jer se dokazalo da se ne vrti sve oko Zemlje.
Tri su letjelice poslale na Zemlju fotografije ovog satelita:
Voyager 1
i
Voyager 2
, te
Galileo
). Otkri?e vulkanizma na Iou se smatra najve?im dostignu?em misija Voyager, jer se potvrdilo da i drugi terestri?ki planeti i sateliti imaju vru?u unutra?njost.