Holokaust u Litvaniji

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Kolaboracionisti?ka Litvanska sigurnosna policija (1941-1944) spaljuje sinagogu.

Holokaust u Litvaniji ozna?ava sistematsko istrebljenje Jevreja u dijelu Rajhskomesarijata Ostland koji je zauzimao prostor Litvanske Sovjetske Socijalisti?ke Republike (osnovane 1940.) pod okupacijom Tre?eg rajha . Od pribli?no 208.000 ili 210.000 Jevreja procjenjuje se da ih je između 190.000 i 195.000 ubijeno prije kraja Drugog svjetskog rata , najvi?e u periodu od juna do decembra 1941. godine. U Holokaustu je stradalo preko 95 % svih litvanskih Jevreja ?to je najve?i udio stradalih u svim zemljama u kojima je provođen zlo?in Holokausta. Istori?ari ovako veliki udio stradalih pripisuju masovnom kolaboracionizmu od strane ne-jevrejskih lokalnih litvanskih paramilitarnih grupa, dok su motivi te kolaboracije predmet rasprava. [1] [2] [3] Holokaust predstavlja najve?i pomor stanovni?tva u tako kratkom periodu u istoriji Litvanije. [4]

Događaji u zapadnim okupiranim dijelovima Sovjetskog Saveza koji su se odvijali u prvim nedeljama okupacije predstavljali su dramati?no razbuktavanje politike provođenja Holokausta. [5] [6] [7]

Va?nu komponentu Holokausta u Litvaniji ?inio je i uspjeh u raspirivanju ve? postoje?eg antisemitizma kroz koji su nacisti?ke snage narativno povezale lokalnu jevrejsku zajednicu sa sovjetskom okupacijom Litvanije iz 1940. godine. Nacisti su se u ostvarenju cilja uni?tenja Jevreja u zna?ajnoj mjeri oslanjali na organizaciju, pripreme i provedbu naredbi od strane litvanskih kolaboracionista. [2] [3]

Jo? i danas, tema Holokausta i uloge koje su Litvanci imali u provođenju genocida , uklju?uju?i i neke istaknute litvanske nacionaliste, kontroverzna je tema u litvanskom dru?tvu. [8]

Pozadina

[ uredi | uredi kod ]

Do Drugog svjetskog rata podru?je dana?nje Litvanije bilo je jedno od sredi?tva kulturnog i politi?kog ?ivota jevrejske zajednice u Evropi . Dana?nji litvanski glavni grad Vilnius bio je poznat i kao Jerusalim sjevera zbog mnogobrojnih vjerskih, kulturnih i nau?no-obrazovnih institucija kojima je bio dom. [9]

Nakon njema?ko-sovjetske invazije na Poljsku u septembru 1939. godine Sovjetski je Savez 10. oktobra potpisao ugovor sa Litvanijom kojim joj je predao grad Vilnius (danas glavni grad, a do tada u sastavu Poljske i sa poljsko -jevrejskim stanovni?tvom) u zamjenu za vojne koncesije. SSSR je anektirao Litvaniju 1940. godine nakon ?to su provedeni paravan izbori. [10] [11] Njema?ki napad na SSSR 22. juna 1941. godine zapo?eo je godinu dana nakon sovjetske okupacije koja je kulminisala u masovnim deportacijama balti?kog stanovni?tva svega nedelju dana prije njema?ke invazije. Nacisti?ke snage su od strane Litvanaca do?ekane kao oslobodioci pa su im i paramilitarne jedinice pru?ile podr?ku u borbi protiv sovjetskih snaga u povla?enju. Mnogi Litvanci su vjerovali kako ?e im njema?ke snage dozvoliti da obnove neki oblik nezavisnosti (kao ?to su u?inili u Slova?koj i NDH). [12] Dijelom i kako bi udobrovoljili okupacione snage, dio stanovni?tva po?eo je da iskazuje sna?na antisemitisti?ka osje?anja. Nacisti?ka Njema?ka iskoristila je ovu situaciju i u prvoj nedelji ofanzive dozvolila osnivanje Litvanske prelazne vlade i Litvanskog dobrovolja?kog fronta. [12] U kratkom je periodu izgledalo kako je Litva funkcionisala na sli?an na?in kao i Slova?ka. [12] Nezavisnije litvanske institucije ipak su ukinute nakon prvog mjeseca okupacije u avgustu i septembru 1941. godine nakon ?ega su Nijemci preuzeli direktniju kontrolu. [12]

Tok Holokausta

[ uredi | uredi kod ]

Procjene broja ?rtava

[ uredi | uredi kod ]
Karta sa procjenom broja ?rtava Holokausta u zemljama balti?ke regije.

Procjene broja litvanskih Jevreja prije njema?ke invazije kre?u se na oko 210.000 stanovnika [3] uz tvrdnju Litvanskog zavoda za statistiku da je 1. januara 1941. godine u zemlji bilo 208.000 Jevreja. [4] Te procjene, uz slu?bene podatke o iseljavanju u prvom periodu sovjetske uprave (oko 8.500 osoba), osobe pobjegle iz geta u Kaunasu i Vilniusu (1.500-2.000 osoba) i osobe koje su pre?ivjele u logorima do dana kada ih je oslobodila Crvena armija (2.000-3.000), dovode do ukupnog broja od 195.000 do 196.000 ubijenih litvanskih Jevreja. [4] Usprkos tome ?to su okirne cifre poznate, kao i u drugim masovnim zlo?inima iznimno je te?ko ustanoviti kona?an broj ?rtava sa apsolutnom precizno??u. Brojevi kojima istori?ari raspola?u povremeno se i zna?ajno razlikuju uz namanje cifre od oko 165.000 do ve?ih brojeva koji dose?u 254.000 i koji vjerovatno uklju?uju i Jevreje sa drugih podru?ja koji su stradali u Litvaniji. [4]

U periodu rata postojala su ograni?ena nastojanja da se spasi progonjeno stanovni?tvo. U periodu od 16. jula do 3. avgusta 1940. godine po?asni konzul Holandije u Kaunasu Jan Zvartendijk je za 2.200 Jevreja osigurao tre?u destinaciju na karipskom ostrvu Kurasao (koloniji koja nije tra?ila ulazne vize) i u Surinamu (koji je tada jo? bio holandska kolonija). Funkcioner japanske vlade ?iune Sugiara, koji je slu?io kao zamjenik konzula u Kaunasu, izdao je 6.000 tranzitnih viza za putovanje japanskim teritorijem litvanskim Jevrejima ?ime je ugrozio svoj i ?ivote ?lanova vlastite porodice. [13] Izbjegli Jevreji bili su građani ukupiranih dijelova Poljske i Litvanije.

Događaji u okviru Holokausta u Litvaniji

[ uredi | uredi kod ]
Ubistva Jevreja od strane litvanskih snaga 27. juna 1941. za preme Pogroma u Kaunasu. U pozaini nema?ki vojnici i litvanski civili (uklju?uju?i ?ene i decu) promatraju zlo?ine.

Dana?nji litvanski lu?ki grad Klaipeda (na njema?kom poznat kao Memel) kroz istoriju je bio dio Hanzeatskog saveza pa je sve do 1918. pripadao Njema?kom Carstvu kao dio Isto?ne Pruske . U periodu litvanske međuratne nezavisnosti grad je u?ivao određeni nivo autonomije i bio je pod patronatom Lige naroda . Kada su grad 15. matra 1939. godine zauzele njema?ke snage u njemu je ?ivjelo oko 8.000 Jevreja koji su pobjegli u tada jo? uvijek slobodan dio Litvanije gdje ih je ve?ina stradala nakon invazije u junu 1941. godine.

Hronolo?ki se genocid u Litvaniji mo?e podijeliti na tri faze od kojih je prva trajala od ljeta pa do kraja 1941., druga od decembra 1941. do marta 1943. i tre?a od aprila 1943. do jula 1944. godine. [14]

Ve?ina litvanskih Jevreja stradala je u prvoj fazi Holokausta u prvim mjesecima okupacije i prije kraja 1941. Sile osovine napale su Sovjetski Savez 22. juna 1941. ?to se poklopilo i sa takozvanim Junskim ustankom u Litvaniji. Prije dolaska samih njema?kih okupacionih snaga Litvanski je dobrovolja?ki front i sam napao sovjetske snage, preuzeo vlast u nekoliko gradova, zapo?eo ?irenje antisemitisti?ke propagande i po?inio masakre nad litvanskim Jevrejima i Poljacima. U no?i sa 25. na 26. jun Algirdas Klimaitis je naredio svojim snagama od 800 ljudi da zapo?nu Pogrom u Kaunasu . Komandant SS-a Franc Valter Staleker je 28. juna 1941. tvrdio kako je tom priliko ubijeno 3.800 ?rtava u samome gradu i oko 1.200 u regionu oko grada. [15] Klimaitisove snage uni?tile su nekoliko sinagoga i oko 60 jevrejskih ku?a. U revizionisti?kim nastojanjima od 1990-ih godina broj ?rtava koji navodi Staleker dovođen je u pitanje kao preterano velik.

Njema?ki odredi smrti, Ajnzacgrupe , slijedile su nastupaju?u njema?ku armiju pa su ve? u junu i oni zapo?eli organizovati ubistva Jevreja. [6] Prvi zabilje?eni zlo?in ovih odreda dogodio se 22. juna 1941. godine u pograni?nom gradu Garg?daju koji je bio jedno od najstarijih jevrejskih naselja u zemlji i na svega 18 kilometara od Memela koji su Nijemci ponovo zauzeli. Oko 800 Jevreja je ubijeno u događaju koji je poznat kao Garg?dajski masakr. U masakru je stradalo i oko 100 ne-Jevreja, mnogi jer su poku?ali da pomognu svojim jevrejskim kom?ijama. [2] [3]

Zbog vrlo ranog i brzog progona mnoge litvanske jevrejske ?rtve nikada nisu ?ivjele u getima ili bile deportovane u koncentracione logore koji su u to vrijeme tek osnivani. Ve?ina ?rtava ubijena je u jamama u blizini mjesta boravka u ozlogla?nim masovnim ubistvima kao ?to su Masakr u Kaunasu 29. oktobra 1941. koji je izvr?en u ?umi pored grada ili sli?an zlo?in u Vilniusu. [6] Do 1942. re?ivjelo je jo? oko 45.000 Jevreja, ve?inom oni koji su poslani u geta ili koncentracione logore.

U drugoj fazi Holokaust u Litvaniji je usporen i njema?ke su okupacione snage odlu?ile da koriste jevrejski prisilni rad za odr?avanje ratne ekonomije. U tre?oj fazi Holokaust je jo? jednom intenziviran i u njoj su likvidirani preostali zarobljenici logora i jevrejskih geta.

Dva su faktora doprinijela rapidnom uni?tenju jevrejske zajednice u Litvaniji. Prvi je bio zna?ajan nivo podr?ke ?de-jevrejizaciji” među litvanskim masama dok je drugi bio rani njema?ki plan za kolonizaciju Litvanije koja je dijelila granice sa Isto?nom Pruskom.

Uloga litvanskih kolaboracionista

[ uredi | uredi kod ]
?lan Litvanske bezbjednosne policije provodi grupu Jevreja kroz Vilnius.
Njema?ki vojnici i Litvanci posmatraju sinagogu u plamenu, 9. avgust 1941.
Obilje?je na mestu masovnih grobnica u okolici grada Jonava.

Dina Porat , vode?a istori?arka Jad Va?em -a, pi?e kako su ?Litvanci pokazali Ajnzacgrupe-nu kako ubijati ?ene i djecu, i mo?da ih i prilagodili na tu praksu... Zaista, nadiru?e njema?ke jedinice ubijale su ve?inom mu?karce, dok su Litvanci ubijali neselektivno”. [16]

Administracija nacisti?ke Njema?ke usmjeravala je i podsticala ubijanje litvanskih Jevreja. Lokalni litanski kolaboracionisti okupatorskog re?ima izvr?avali su pripremu, logistiku i provođenje ubistava pod nacisti?kim vodstvom. [2] [3] [17] Nacisti?ki SS brigadir Franc Valter ?taleker stigao je u Kaunas 25. juna 1941. godine gdje je odr?ao zapaljive govore kojima se poticalo na ubijanje Jevreja. U po?etku je odr?ao govore u zgradi bezbjednosnih slu?bi, nakon ?ega je odr?avao govore i u samome gradu. [18] U izvje?taju od 15. oktobra ?taleker je pisao o uspjehu u prikrivanju najranijih akcija Vorkomando -sa i kako sada izgleda kako se radi o inicijativi lokalne populacije. [18] [19] Grupe organizovane po partizanskom principu, civilne desni?arske nacionalisti?ke i antisovjetske jedinice, inicirale su kontakt sa Nijemcima ?im su oni stupili na litvanski teritorij. [2] Jedinice pod komandom Algirdas-a Klimaitis-a, podr?ane od Nijemaca u Ziherhajtpolicaj -u i Ziherhajt?dienst -u zapo?eli su anti-jevrejske pogrome u Kaunasu u no?i sa 25. na 26. jun 1941. Preko hiljadu Jevreja stradalo je u događaju koji je bio prvi pogrom u okupiranoj Litvaniji. [6] [19] [20] Ta?an broj ?rtava pogroma je nepoznat dok se cifre kre?u od 1.500 do 3.800 ?rtava pogroma kada se u njih pribroje i ?rtve u okolici grada. [6] [20]

24. juna 1941. godine Litvanska bezbjednosna policija ( Lietuvos saugumo policija ) do?la je pod upravu Njema?ke policije i obave?tajne slu?be. Litvanske jedinice su uklju?ene u brojne akcije usmjerene protiv Jevreja i protiv neprijatelja nacisti?kog re?ima. [19] Nacisti?ki komandanti ispunjavali su svoje izvje?taje svjedo?anstvima o zelotizmu litvanskih policijskih jedinica koji prema?uje i motivaciju među samim njema?kim jedinicama. [16] Najozlogla?enija litvanska jedinica koja je provodila Holokaust bila je Jpatingasis burus koja je masakrirala hiljade Jevreja i pripadnike poljske manjine u okolini Vilniusa. [21] [22] [19] Druga organizacija uklju?ena u provođenje Holokausta bila je Litvanska radni?ka garda. [2] Brojni Litvanci koji su podr?avali nacisti?ku politiku pridru?ili su se fa?isti?koj organizaciji Gvozdeni vuk . [3] Tako je u cjelini, litvanska nacionalisti?ka administracija bila usmjerena prema uni?tenju Jevreja kao do?ivljenih neprijatelja i potencijalnih rivala etni?kim Litvancima pa zato ne samo da se nije odupirala nacisti?kom Holokaustu ve? ga je efektivno prihvatala i kao sopstveni cilj. [17]

Kombinacija faktora obja?njava ?iroko sudjelovanje Litvanaca u genocidu nad Jevrejima. [16] Oni uklju?uju nacionalne tradicije i vrijednosti, antisemitizam (ra?iren ?irom srednje Evrope ) i specifi?nu litvansku ?elju za ??istom” litvanskom nacionalnom dr?avom sa kojom je brojna jevrejska zajednica smatrana nespojivom. [3] Ostali faktori uklju?uju i ozbiljne ekonomske probleme koji su navodili na uni?tenje Jevreja sa ciljem da im se oduzme njihova privatna svojina. [16] Na kraju, Jevreji su do?ivljavani i kao grupa koja je u?ivala podr?ku sovjetskog re?ima u periodu između 1940. i 1941. godine. [3] [16] [17] U periodu njema?ke okupacije Jevreji su tako optu?ivani za gotovo sve probleme sa kojima se Litvanija suo?avala. [3] [17] Tako je i rasprostranjeno lokalno u?e??e u Holokaustu postalo va?an faktor zbog kojega je Holokaust u Litvaniji provođen sveobuhvatnije nego u drugim zemljama. [2] [3] [17]

Iako je kolaboracija bila veoma ra?irena, podr?ka genocidu nije dolazila od sih segmenata litvanskog dru?tva [23] i vi?e je stotina građana rizikovalo sobstvene ?ivote nastoje?i da pomognu progonjenim Jevrejima. [16] Dr?ava Izrael je do 1. januara 2017. godine priznala 891 pravednika među narodima sa podru?ja Litvanije. [24] [3] [16] [25] [26] Mnogobrojni etni?ki Poljaci u Litvaniji, i sami progonjeni, pomagali su progonjenim Jevrejima. [23]

Reference

[ uredi | uredi kod ]
  1. Daniel Brook , "Double Genocide. Lithuania wants to erase its ugly history of Nazi collaboration?by accusing Jewish partisans who fought the Germans of war crimes." , Slate , July 26, 2015
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Porat, Dina (2002). ?The Holocaust in Lithuania: Some Unique Aspects” . u: David Cesarani. The Final Solution: Origins and Implementation . Routledge. str.  161?162 . ISBN   978-0-415-15232-7 .  
  3. 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 MacQueen, Michael (1998). ?The Context of Mass Destruction: Agents and Prerequisites of the Holocaust in Lithuania”. Holocaust and Genocide Studies 12 (1): 27?48. DOI : 10.1093/hgs/12.1.27 . ISSN   8756-6583 .  
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 Bubnys, Ar?nas (2004). ?Holocaust in Lithuania: An Outline of the Major Stages and Their Results” . The Vanished World of Lithuanian Jews . Rodopi. str. 218?219. ISBN   978-90-420-0850-2 .  
  5. Matthaus, Jurgen (2007). ?Operation Barbarossa and the onset of the Holocaust”. u: Christopher R. Browning. The Origins of the Final Solution: The Evolution of Nazi Jewish Policy, September 1939?March 1942 . University of Nebraska Press . str. 244?294. ISBN   978-0-8032-5979-9 .  
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 Porat, Dina (2002). ?The Holocaust in Lithuania: Some Unique Aspects” . u: David Cesarani. The Final Solution: Origins and Implementation . Routledge. str.  159 . ISBN   978-0-415-15232-7 .  
  7. Kwiet, Konrad (1998). ?Rehearsing for Murder: The Beginning of the Final Solution in Lithuania in June 1941”. Holocaust and Genocide Studies 1 (12): 3?26. DOI : 10.1093/hgs/12.1.3 . ISSN   8756-6583 .  
  8. Stanislovas Stasiulis "The Holocaust in Lithuania: The Key Characteristics of Its History, and the Key Issues in Historiography and Cultural Memory." East European Politics and Societies 34#1 (2020): 261-279.
  9. Jelena Suboti? (2019). Yellow Star, Red Star: Holocaust Remembrance after Communism . Ithaca, NY & London : Cornell University Press . str. 150-154, 200-241. ISBN   9781501742408 .  
  10. Miniotaite, Grazina (1999). " The Security Policy of Lithuania and the 'Integration Dilemma' ". NATO Academic Forum.
  11. Thomas Remeikis (1975). ?The decision of the Lithuanian government to accept the Soviet ultimatum of 14 June 1940” . Lituanus 21 (4 ? Winter 1975). Arhivirano iz originala na datum 17 December 2010.  
  12. 12,0 12,1 12,2 12,3 Piotrowski, Tadeusz (1997). Poland's Holocaust . McFarland & Company. str.  163 ?164. ISBN   978-0-7864-0371-4 . ≫AK .≪  
  13. ?Japan's Abe seeks Baltic support against North Korea” (en). AFP. 14 January 2018. Arhivirano iz originala na datum 2019-07-29 . Pristupljeno 14 January 2018 .  
  14. Bubnys, Ar?nas (2004). ?Holocaust in Lithuania: An Outline of the Major Stages and Their Results” . The Vanished World of Lithuanian Jews . Rodopi. str. 205?206. ISBN   978-90-420-0850-2 .  
  15. Gitelman, Zvi (1998). Bitter Legacy: Confronting the Holocaust in the USSR . Indiana University Press. str. 97, 102. ISBN   0-253-33359-8 .  
  16. 16,0 16,1 16,2 16,3 16,4 16,5 16,6 Porat, Dina (2002). ?The Holocaust in Lithuania: Some Unique Aspects” . u: David Cesarani. The Final Solution: Origins and Implementation . Routledge. str.  165?166 . ISBN   978-0-415-15232-7 .  
  17. 17,0 17,1 17,2 17,3 17,4 Bubnys, Ar?nas (2004). ?Holocaust in Lithuania: An Outline of the Major Stages and Their Results” . The Vanished World of Lithuanian Jews . Rodopi. str. 214?215. ISBN   978-90-420-0850-2 .  
  18. 18,0 18,1 ?Extracts from a Report by Einsatzgruppe a in the Baltic Countries” . Jewish Virtual Library . October 15, 1941 . Pristupljeno 2008-08-06 .  
  19. 19,0 19,1 19,2 19,3 Bubnys, Ar?nas (1997). ?Vokie?i? ir lietuvi? saugumo policija (1941?1944) (German and Lithuanian security police: 1941?1944)” (lt). Genocidas Ir Rezistencija 1 (1). ISSN   1392-3463 .  
  20. 20,0 20,1 MacQueen, Michael (1998). ?Nazi Policy towards the Jews in Reichskommissariat Ostland, June?December 1941” . u: Zvi Y. Gitelman. Bitter Legacy: Confronting the Holocaust in the USSR . Indiana University Press. str.  97 . ISBN   978-0-253-33359-9 .  
  21. ??ledztwo w sprawie masowych zabojstw Polakow w latach 1941 - 1944 w Ponarach koło Wilna dokonanych przez funkcjonariuszy policji niemieckiej i kolaboracyjnej policji litewskiej” (pl). Institute of National Remembrance . Arhivirano iz originala na datum 2007-10-17 . Pristupljeno 10 February 2007 .  
  22. Michalski, Czesław (Winter 2000?2001). ?Ponary - Golgota Wile?szczyzny” (pl). Konspekt 5 . Arhivirano iz originala na datum 2007-02-07.  
  23. 23,0 23,1 Piotrowski, Tadeusz (1997). Poland's Holocaust . McFarland & Company. str.  175 ?176. ISBN   978-0-7864-0371-4 .  
  24. ?Names of Righteous by Country” . 2017. Arhivirano iz originala na datum 2017-11-16 . Pristupljeno 2021-09-11 .  
  25. ?Righteous Among the Nations - per Country & Ethnic Origin” . Yad Vashem . January 1, 2008. Arhivirano iz originala na datum October 15, 2009 . Pristupljeno 2009-03-15 .  
  26. ?NCSJ Country Report: Lithuania” . Advocates on Behalf of Jews in Russia, Ukraine, the Baltic States & Eurasia. 2003. Arhivirano iz originala na datum 2002-04-30 . Pristupljeno 13 March 2007 .