?Hollywoodska desetorica” preusmjerava ovdje. Za ostala zna?enja, v. Hollywoodska desetorica (razvrstavanje) .

Holivudska crna lista ( engleski : Hollywood blacklist ), u ?irem obliklu poznatija i kao Crna lista zabavne industrije ( engleski : Entertainment industry blacklist ) je naziv za listu ameri?kih scenarista, glumaca, re?isera, producenata, muzi?ara i drugih zabavlja?a i umjetnika kojima je sredinom 20. vijeka bilo zaprije?eno zapo?ljavanje zbog njihovih stvarnih ili navodnih radikalno lijevih politi?kih pogleda, odnosno povezanosti sa Komunisti?kom partijom SAD i organizacijama koje su se smatrale pro- sovjetskim , komunisti?kim ili subverzivnim . Dio osoba koje su se na?le na listi su uistinu imale ljevi?arske i komunisti?ke poglede; dio se na listi na?ao jednostavno zato ?to je iz principa podr?avao pravo svojih kolega na slobodu izra?avanja te je zbog toga smatran njihovim istomi?ljenicima; dio su la?no optu?ili, odnosno "prokazali" njihovi kolege iz straha ili osobnih motiva. Iako se po trajanju i posljedicama te?ko mo?e mjeriti sa nekim sli?nim fenomenima u svijetu tada?njeg vremena, zbog ogromnog uticaja na Hollywood, a kasnije i samog holivudskog uticaja na svjetsku popularnu kulturu, se danas smatra jednom od najpoznatijih ?istki 20. vijeka.

Holivudska crna lista nikada nije postojala u formalnom obliku, ali se njen po?etak vezuje za rane makartisti?ke progone odnosno odbijanje deset holivudskih scenarista i producenata - tzv. Holivudske desetorice - da svjedo?e pred kongresnim Odborom za neameri?ke aktivnosti . Dan nakon tog događaja, 25. novembra 1947 . je Filmsko udru?enje Amerike , organizacija koja okuplja holivudske poslodavce, dala Waldorfsku izjavu kojom se obavezuje da Holivudsku desetoricu vi?e nikada ne?e anga?irati za svoje projekte. 22. juna 1950. je, pak, objavljen antikomunisti?ki pamflet pod imenom Crveni kanali u kome su navedena imena 151 "crvenih fa?ista" zaposlenih prete?no u radio i televizijskoj industriji; najve?i broj tih osoba je nedugo potom otpu?ten sa svojih radnih mjesta, odnosno prestao biti anga?iran. Holivudska crna lista je pak, de facto prestala postojati kada je godine 1960. Dalton Trambo , jedan od ?lanova Holivudske desetorice, javno anga?iran za pisanje scenarija za filmove Spartak i Exodus .

Nastanak holivudske crne liste svoje korijene ima u specifi?nim ekonomskim i politi?kim okolnostima u kojima su se na?li SAD i svijet 1930-ih i 1940-ih, prije svega u dubokoj krizi koja se o?itovala kroz Veliku depresiju a nakon je i drugi svjetski rat . Naglo osiroma?enje ?irokih slojeva stanovni?tva koje je po?etkom 1930-ih uslijedilo nakon sloma njujor?ke burze je kod velikog dijela tada?nje ameri?ke inteligencije , uklju?uju?i vode?e knji?evnike i umjetnike, stvorio uvjerenje kako kapitalizam nema budu?nost te da se treba okrenuti novim dru?tveno-ekonomskim modelima, uklju?uju?i socijalizam koji se tada prakticirao u SSSR-u. Ja?anje fa?izma u Evropi, protiv koga su se beskompromisno odredili komunisti i radikalni ljevi?ari je također mnoge od njih pribli?ilo komunisti?koj ideologiji. Iz tih krugova se regrutirao veliki broj kadrova u tada?njem Hollywoodu, kao i među jevrejskim i antifa?isti?ki raspolo?enim izbjeglicama iz Evrope prognanim od strane nacisti?kog i drugih fa?isti?kih re?ima.

Gledanje holivudskih filmova je, pak, istih godina postalo izuzetno popularan, a za mnoge i jedini, oblik zabave u SAD koji je nudio trosatni bijeg od sve sumornije stvarnosti; zbog toga se duboko uvrije?ilo mi?ljenje da holivudski filmovi predstavljaju izuzetno mo?no sredstvo propagande i ideolo?ke indoktrinacije ?irokih masa. Tome je poprili?no doprinijelo masovno anga?iranje pisaca i umjetnika od strane Rooseveltove administracije za populariziranje New Deala , a ?emu je ameri?ka ljevica, uklju?uju?i i mnoge holivudske li?nosti dala zna?ajan doprinos, prepoznav?i u nekim elementima tog programa naznake socijalisti?ke budu?nosti.

S druge strane su svi ti procesi u desni?arskom i antikomunisti?ki dijelu javnosti postepeno stvarali dojam kako Hollywoodom upravljaju komunisti, odnosno kako ameri?ka filmska industrija predstavlja leglo "subverzivnih" i " antiameri?kih " elemenata. Prva nastojanja da se ta "zavjera" raskrinka datira s kraja 1930-ih kada su antikomunistima zna?ajan propagandni adut postao krah demokracije i Crveni teror u u ?panskom građanskom ratu , a ne?to kasnije i pakt Molotov-Ribbentrop koji je mnoge tada?nje intelektualce okrenuo protiv SSSR-a i komunisti?ke ideologije. To je godine 1938. potaklo Martina Diesa , demokratskog kongresnika iz Teksasa i predsjednika nedavno osnovanog HUAC-a, da po?ne istra?ivati ono ?to je nazvao "komunisti?kim uticajem" u Hollywoodu. Godine 1940. su rezultati istrage, temeljene na svjedo?enju biv?eg komunista Johna L. Leecha, "procurili" u javnost te su se među li?nostima optu?ene za komunisti?ke simpatije na?le tada izuzteno popularne zvijezde kao Humphrey Bogart , James Cagney i Fredric March . Dies je cijeli skandal tada "smirio" organizirav?i "privatnu audijenciju" sa svim osobama sa liste, te nakon nje objavio kako su ga one "osobno uvjerile" da nisu niti su ikada bili komunisti. Godinu dana kasnije je Walt Disney , nakon ?to je njegov studio pogođen ?trajkom animatora, objavio oglas u Varietyju , optu?iv?i za to "komunisti?ku agitaciju". Iste je godine je kalifornijski dr?avni senator John Tenney na ?elu dr?avnog Odbora za neameri?ke aktivnosti je, reagiraju?i na Disneyev oglas, pokrenuo istragu protiv "Crvenih u filmovima", ali je ona brzo uga?ena zbog negativne reakcije javnosti. ^[1]

Dalja nastojanja da se napadne "crveni Hollywood" je ve? krajem 1941. u korijenu sasjekao ulazak u SAD u drugi svjetski rat, odnosno novostvoreno savezni?tvo SAD i SSSR. Hollywood je zdu?no sve svoje kreativne i druge resurse stavio na raspolaganje Rooseveltovoj vladi, odnosno ratnoj propagandi. Ti su napori, između ostalog, uklju?ivali i nastojanje da se popularizira ne samo rat nego i sudjelovanje ameri?kih saveznika; u tu svrhu su snimljeni filmovi kao Mission to Moscow u kojima je Hollywood eksplicitno veli?ao SSSR i Staljina . Oni su, između ostalog, za posljedicu imale i naglo ja?anje KP SAD koja je upravo za vrijeme drugog svjetskog rata imala 50.000 ?lanova, odnosno najve?i broj u svojoj historiji.

Nakon ?to je rat zavr?io, nestalo je potrebe za ameri?ko-sovjetskim savezni?tvo, ali je dojam o Hollywoodu kao "pro-sovjetskoj" i "crvenoj" instituciji ostao, odnosno bio vje?to kori?ten od strane desni?arskih politi?ara koji su krajem 1940-ih napetosti izazvane izbijanjem hladnog rata iskoristili za raspirivanje antikomunisti?ke histerije poznate kao Druga crvena ugroza . Nakon kongresnih izbora 1946. godine su dotada?nje Rooseveltove demokrate u oba doma Kongresa zamijenili republikanci , a od kojih su mnogi bili neprijateljski raspolo?eni prema Hollywoodu. To je, pak, ohrabrilo i mnoge od holivudskih desni?ara, okupljenih u Filmski savez za o?uvanje ameri?kih ideala (MPA) na ?elu sa Disneyem da pokrenu propagandnu kampanju protiv "komunisti?kih" sadr?aja u holivudskim filmovima.

HUAC je u oktobru 1947. zapo?eo javnu istragu s ciljem da utvrdi da li "komunisti?ki agenti i njihovi simpatizeri" nastoje perfidno ubacivati svoju propagandu u holivudske filmove. Zbog toga su neke od istaknutih holivudskih li?nosti pozvane kako bi svjedo?ile o tome. Pozivu su se odazvali Disney te Ronald Reagan , tada?nji predsjednik vode?eg gluma?kog sindikata Screen Actors Guild (SAG). Prema njihovim tvrdnjama, kao i tvrdnjama glumca Adolphea Menjoua , komunisti?ka prijetnja u Hollywoodu je bila stvarna. Nasuprot tome je jo? u septembru 1947. grupa lijevih i liberalno orijentiranih holivudskih li?nosti, kao Bogart, Lauren Bacall , John Huston i Danny Kaye , organizirala Odbor za Prvi amandman nastoje?i braniti pravo svojih kolega na slobodu mi?ljenja i izra?avanja, te je do?la u Hollywood kako bi demonstrirala protiv nastojanja vlade, odnosno Kongresa da zapo?ne progon filmskih umjetnika.

HUAC je za potrebe istrage sa?inio listu od 43 svjedoka, a za mnoge od njih se znalo ili pretpostavljalo da su bili ?lanovi ili simpatizeri KP SAD (uklju?uju?i i Reagana, koji je 1940-ih preobratio u desni?ara). 19 osoba sa liste je izjavilo da se ne?e odazvati pozivu; njih 11 je svejedno pozvano. Među predviđenim pitanjima se nalazila i znamenita fraza "Da li ste sada ili ste ikada bili ?lan komunisti?ke partije "? Od 11-orice "neprijateljskih svjedoka" saslu?anju odr?anom 24. oktobra 1947. se jedino odazvao njema?ki emigrantski knji?evnik Bertolt Brecht . Ostalih deset su odbili svjedo?iti, dr?e?i da cijeli postupak kr?i njihova ustavna prava na temelju Prvog amandmana , te su umjesto svjedo?enja nastojali pred odborom pro?itati unaprijed pripremljene izjave kojima HUAC-ov postupak napadaju kao "neustavan". HUAC je na to reagirao optu?iv?i ih za nepo?tovanje Kongresa , a za ?to je bila zaprije?ena zatvorska kazna.

Tokom samog saslu?anja, nastoje?i u korijenu sasje?i bilo kakve primisli o "crvenom Hollywoodu", reagirao jedan od svjedoka - predsjednik MPAA Eric Johnston - i to tako ?to je objavio da "nikada ne bi zaposlio nijednog dokazanog ili priznatog komunistu jer su oni remetila?ka snaga". 17. novembra je, pak, reagirao SAG odlukom prema se kojoj svi njegovi funkcionari moraju zakleti da nisu komunisti. 24. novembra je, pak, Predstavni?ki dom sa 346 glasa "za" i 17 "protiv" prihvatio prijedlog da se Holivudska desetorica osude na zatvorsku kaznu. Sljede?eg dana je u njujor?kom hotelu Waldorf-Astoria odr?an sastanak funkcionara vode?ih holivudskih studija nakon koje je pro?itana izjava kojima se vode?i studiji obavezuju da ?e otpustiti, odnosno ne?e anga?irati ?lanove Holivudske desetorice sve dok protiv njih ne skine optu?nica zbog nepo?tovanja Kongresa, odnosno oni sami izjasne da nisu komunisti. Tako je, u neformalnom smislu, stvorena prva holivudska crna lista.

Glavni ?lanak: Crveni kanali

Po?etkom 1948. su ?lanovi Holivudske desetorice i formalno osuđeni na jednogodi?nje zatvorske kazne zbog nepo?tivanja Kongresa. Nakon niza neuspjelih ?albi, njihovi su advokati cijeli slu?aj dostavili Vrhovnom sudu . U ?albi je bio prilo?en i amicus curiae koji je potpisalo 204 holivudskih li?nosti. Međutim, Vrhovni sud je odbio razmatrati ?albe, a Desetorica su godine 1950. poslana na izdr?avanje kazne. U septembru 1950. je Edward Dmyrtryk , jedan od ?lanova Desetorice, odlu?io da ?e ipak priznati da je bio komunist te da ?e surađivati sa HUAC-om. Nakon toga je pu?ten iz zatvora, te je sljede?e godine svjedo?io i prokazao svoje partijske drugove. Holivudski studiji su nakon toga odmah anga?irali, te je tako postao i prva osoba koja je izbrisana sa crne liste.

Njegovi dotada?nji pobornici su, međutim, sami dobili nove probleme, jer su potpisi na amicusu curiae poslu?ili za stvaranje novih, odnosno pro?irenje neslu?bene crne liste. Tu su se prvenstveno istakle desni?arski i antikomunisti?ki nastrojene nevladine organizacije i grupe za pritisak . Među njih je tako spadala Ameri?ka legija , koja je okupljala desni?arski orijentirane ratne veterane; ona je godine 1949. objavila popis od 128 imena vode?ih holivudskih li?nosti optu?enih da su komunisti; mnoga od tih imena su prestala biti anga?irana od studija, a među kojima je najpoznatije znamenita dramati?arka i scenaristica Lillian Hellman .

Jednu takvu grupu je predstavljala i American Business Consultants Inc., osnovanu 1947. a za koju se tvrdilo da je vode "biv?i agenti FBI ". Ona je objavljivala tjedni bilten pod imenom Counterattack , a podaci i tvrdnje koje su se nalazile u njemu su mnogim histori?arima kasnije poslu?ili za ?pekulacije da je u pitanju bila najobi?nija prikrivena filijala FBI, odnosno desni?arski raspolo?enih ?lanova HUAC-a ?ije su ina?e povjerljive informacije "curile" preko stranica biltena. Od svih tih biltena je najpoznatiji onaj objavljen 22. juna 1950. koji je postao poznat po ?lanku pod imenom Red Channels (Crveni kanali). On je sadr?avao imena 151 osoba za koje se tvrdilo da su komunisti i komunisti?ki simpatizeri; te su li?nosti uglavnom bile zaposlene u radio i televizijskoj industriji, dotada manje pogođenim ?istkama nego Hollywood. Pamflet je tamo izazvao sli?an efekt kao HUAC-ova saslu?anja u Hollywoodu - mre?a CBS je iste godine ustanovila praksu prema kojoj je svaki zaposlenik bio du?an polo?iti zakletvu odanosti SAD.

Na kongresnim izborima 1950. su demokrati smijenili republikance, i sljede?e godine zajedno sa Kongresom preuzeli i nadzor nad HUAC-om. Međutim, progoni ljevi?ara ne samo da nisu prekinuti, nego su se intenzivirali zbog sve ve?e eskalacije hladnog rata vezanog uz komunisti?ko preuzimanje Kine i korejski rat . HUAC je iste godine ponovno pokrenuo saslu?anja, odnosno istragu holivudskih komunista i njihovih simpatizera.

Ve?ina pozvanih svjedoka je u novoj, daleko neprijateljskijoj atmosferi, pokazala manje volje za otporom. Svjedoci koji su odbili svjedo?iti su, u nastojanju da izbjegnu zatvorske kazne zbog nepo?tivanja Kongresa, pozivali na Peti amandman koji je prije?io svjedo?enje protiv samog sebe; iako ?lanstvo u KP SAD tada nije bilo ilegalno niti samo po sebi predstavljalo krivi?no djelo, time su u mnogo ?emu potvrdili navode onih koji su ih smatrali subverzivnim kriminalcima. Ve?ina nekooperativnih svjedoka se odmah na?la na "crnoj listi"; s druge strane se na tim saslu?anjima stvarala i tzv. "siva lista" ( graylist ), sastavljena od osoba koje nisu pozvane na svjedo?enje, ali koje se tek spominjalo kao mogu?e komuniste i njihove simpatizere. Osobe sa "sive liste" su ponekad imale ne?to druk?iju sudbinu od osoba sa "crne liste", te su umjesto otpu?tanja degradirani i premje?teni na mjesta sa kojima ne bi toliko skrivali pa?nju javnosti; kao primjer se ?esto navodi tzv. Poverty Row , odnosno odjeli filmskih studija specijalizirani za niskobud?etne filmove.

Među svjedocima koji su pristali surađivati sa HUAC-om je, pak, bilo malo onih koji su to koristili kao priliku da protestiraju protiv cijelog postupka. Larry Parks , koji je priznao da je komunist i prokazao svoje kolege, izjavio je da to ?ini protiv svoje volje, te je odmah nakon toga zavr?io na crnoj listi. Lionel Stander , naveden u njegovom svjedo?enju, je jedan od rijetkih koji je u svjedo?enju direktno napao HUAC i optu?iv?i ga za lov na vje?tice. Ostali glumci i holivudski profesionalci su, međutim, pokazali mnogo vi?e volje da prokazuju svoje kolege; tu su se posebno istakli scenarist Bud Schulberg i re?iser Elia Kazan .

?istka je svoj vrhunac do?ivjela oko 1952. godine, kada se vi?e nije odnosila samo na uklanjanje "problemati?nih" li?nosti iz Hollywooda, nego je sadr?avala i svojevrsni damnatio memoriae od strane holivudskih studija. Tome je pripomogao i scenaristi?ki sindikat Screen Writers Guild - koga su dvije decenije ranije bili osnovala tri budu?a ?lana Holivudske desetorice - donijev?i odluku kojom se studijima dozvoljava da "sa ekrana obri?u" imena svih osoba na crnoj listi. To je zna?ilo da oni mogu koristiti njihove originalne scenarije, ali bez navođenja imena autora. U istom periodu su se antikomunisti?koj hajci slu?benih i poluslu?benih organizacija priklju?ili i tabloidni novinari poput Waltera Winchella , Hedde Hopper , Victora Riesela , Jacka O'Briana i Georgea Sokolskog koji su u svojim ?lancima i radio-emisijama objavljivali glasine, sugestije i insinuacije o "crvenim" sklonostima vode?ih holivudskih li?nosti.

Holivudske li?nosti su na antikomunisti?ku histeriju reagirali na razli?ite na?ine. "Prokazane" ili osobe navedene na "crnim" ili "sivim listama" su naj?e??e nastojale da se smjesta "operu" od svih optu?bi tako ?to su javno napadali SSSR i/li komunizam, odnosno nudili suradnju i vlastite talente desni?arskim i konzervativnim organizacijama. U Hollywoodu se tada intenzivno po?eo snimati veliki broj filmova eksplicitno desni?arske, antikomunisti?ke i antisovjetske orijentacije. Dio prokazanih se, pak, nastojao optu?be sa sebe nastojao skretati "prokazivanjem" svojih kolega, te eksplicitnom ili implicitnom suradnjom sa HUAC-ovim progoniteljima; u nekim slu?ajevima je do?lo i do raspada pojedinih porodica, a kao takav slu?aj se navodi scenarist Richard Collins koji se razveo od glumice Dorothy Comingmore .

Holivudske li?nosti koje su zadr?ale svoj nonkonformizam su, pogotovo nakon neuspjeha nezavisno financiranog i distribuiranog ljevi?arskog filma Salt of the Earth , do?le do zaklju?ka kako im jedinu alternativu predstavlja egzil iz Hollywooda. Neki re?iseri, kao Jules Dassin i Joseph Losey , su filmove nastavili snimati u Evropi, ali su i tamo neko vrijeme imali problema sa anga?manom svojih ameri?kih kolega za svoje projekte; veliki dio "prokazanih" glumaca je, pak, karijeru nastavio u Meksiku , obi?no snimaju?i niskobud?etne filmove koji nisu izazivali pa?nju. Scenaristi sa "crne liste" su je, pogotovo kada su u?ivali raniju blagonaklonost ili zahvalnost ?efova studija, mogli nastaviti karijeru i u samim SAD, iako pi?u?i pod pseudonimima ili kao svojevrsni pisci iz sjene .

McCarthyjeva kampanja "?i??enja" Amerike od "subverzivnih komunista" je do?ivjela svoj vrhunac 1954. godine, ali se iste godine tada protiv nje po?ela masovno okretati javnost, zabrinuta da je stvarna opasnost po ameri?ku demokraciju preuveli?ana i zloupotrijebljena kao izgovor za njeno potkopavanje. Trebalo je, međutim, pro?i neko vrijeme prije nego ?to ?e se taj stav odraziti i u Hollywoodu, odnosno dovesti do postepenog ukidanja "crne liste". Anti-makartisti?ko raspolo?enje Hollywooda se odra?avalo prije svega kroz prili?no implicitne reference na makartisti?ke progone u pojedinim holivudskim filmovima iz tog perioda, među kojima se isti?e vestern Johnny Guitar iz 1954. godine. Njih su, međutim, daleko ?e??e pronalazili kriti?ari nego tada?nja javnost. Na dokovima New Yorka , mnogo poznatiji film snimljen iste godine, je, pak od strane samog autora Kazana obja?njen kao odobravanje makartisti?kih progona i same holivudske crne liste, odnosno odluke da se imenuju komunisti tokom istrage.

Za razbijanje crne liste su prije svega zaslu?ne sudske parnice koje su pokrenule neke od ?rtava "crne liste". Godine 1954. je glumac John Ireland uspio ishoditi sudsku nagodbu sa reklamnom agencijom Young & Rubicam zbog ?ijeg pritiska je bio ostao bez televizijskog anga?mana. Tri godine kasnije je John Henry Faulk, radio-scenarist poznat po ljevi?arskim pogledima i sindikalnoj aktivnosti, pokrenuo tu?bu protiv agencije AWARE koja ga je optu?ila kao komunista i tako stavila na "crnu listu". Iako je postupak zavr?en Faulkovom pobjedom tek 1962. godine, imao je zna?ajan uticaj na ru?enje liste.

Iste je godine do?lo do ru?enja "crne liste" na ameri?koj televiziji. Alfred Hitchcock je tako "proskribiranog" Normana Llyoda anga?irao kao pridru?enog producenta svoje serije Alfred Hitchcock Presents . Sljede?e je godine popularna glumica i pjeva?ica Betty Hutton inzistirala te uspjela studio nagovoriti da kao kompozitora svoje serije The Betty Hutton Show anga?ira kompozitora Jerryja Fieldinga , ?ije se ime bilo nalazilo na listi.

Kona?ni slom "holivduske crne liste" je predstavljala objava re?isera Otta Premingera koji je 27. januara 1960. objavio kako ?e Dalton Trambo , jedan od ?lanova "Holivudske desetorice", biti anga?iran kao scenarist filma The Exodus . Ta je odluka ohrabrila Kirka Douglasa , glavnu zvijezdu i producenta historijskog spektakla Spartacus da također anga?ira Tramba kao scenmarista. Anga?man tako "problemati?ne" osobe, koja se nikada nije eksplicitno odrekla svojih ljevi?arskih pogleda niti za?alila zbog prko?enja HUAC-u, je dalje provođenje "crne liste" u drugim, odnosno manje razvikanim ili "bla?im" slu?ajevima, u?inila besmislenom. Pojedina imena koja su se na?la na "crnoj listi" ?e, dodu?e, svoje prve holivudske ang?mane dobijati tek nekoliko godina kasnije, odnosno sredinom 1960-ih, a neki od prognanih umjetnika ?e se u Hollywood vratiti tek 1970-ih.

S obzirom na neformalni karakter "crnih listi" kao i o tome da se taj fenomen dana?njim histori?arima poznat prije svega po subjektivnim svjedo?anstvima i naknadnim, ?esto ideolo?ki "obojanim", svjedo?anstvima prili?no je te?ko utvrditi njene razmjere i krajnje posljedice.

Za mnoge od ?istkom pogođenih umjetnika je stavljanje na "crnu listu" predstavljalo te?ak udarac prije svega u ekonomskom, a potom i u osobnom smislu, s obzirom da su njihove odluke da odlaze ili ne odlaze u egzil, odnosno sudjeluju ili ne sudjeluju u "lovu na vje?tice" izazivali velike probleme te dovodili do kraja prijateljstava, ljubavnih veza i brakova. Neki od HUAC-ovih "prijateljskih svjedoka", poput glumca Sterlinga Haydena kasnije tvrdili da osje?aju duboku gri?nju savjesti zbog izdaje prijatelja, a pojedini histori?ari spominju slu?ajeve osoba sa "crne liste" koje su izvr?ili samoubistvo ili umrli od posljedica alkoholizma tuma?enog kao posljedica tada?njih trauma. Za mnoge od osoba sa "crne liste", osim ako nije bila rije? o uistinu talentiranim i etabliranim imenima, stavljanje na nju je predstavljalo de facto kraj holivudske karijere; kada je do?lo do svojevrsne rehabilitacije 1960-ih, one su obi?no bile prestare ili nedovoljno va?ne da bi istisnula nova imena koja su se u međuvremenu nametnula studijima.

Iako je Hollywood ?ak i u periodu najve?ih makartisti?kih progona nastavio snimati dru?tveno kriti?ne filmove - pri ?emu se kao primjer znameniti navodi znameniti vestern To?no u podne iz 1951. godine, ?iji je scenarist Carl Foreman za vrijeme produkcije i sam pozvan pred HUAC - veliki dio histori?ara smatra da je upravo u tom periodu ameri?kom filmskom industrijom zavladao konformizam , odnosno nesklonost "talasanju", eskperimentiranju i novim idejama, a ?to ?e posebno do izra?aja do?i 1960-ih prije dolaska nove generacije, makartisti?kim progonima neizlo?enih filma?a tzv. Novog Hollywooda . Među holivudskim glumcima i vode?im li?nostima je "crna lista", pak, zna?ajano obeshrabrila bilo kakav politi?ki anga?man lijeve orijentacije; malo tko se nakon kraja 1940-ih i po?etka 1950-ih usudio postati ?lanom KP SAD ili iznositi simpatije za komunizam. To se odrazilo i na inicijative koje nisu morale imati komunisti?ki karakter; u tom je periodu bilo primjetno da tada rastu?i i popularni dru?tveni pokreti kao pokret za građanska prava crnaca ili za zabranu testiranja nuklearnog oru?ja nemaju skoro nikakvu podr?ku od strane holivudskih li?nosti.

Takva se situacija promijenila tek u sljede?im decenijama, odnosno nakon burnih dru?tvenih promjena krajem 1960-ih i po?etkom 1970-ih. Sam Hollywood se, za razliku od drugih slu?ajevima, u svojim ostvarenjima nije previ?e osvrtao na taj period svoje historije; dijelom zato ?to bi se implicitno priznalo da su njegovi predstavnici slijedili tada ve? u ameri?koj javnosti kranje diskreditiranu ideologiju komunizma, odnosno da su sudjelovali u ?istkama prokazuju?i svoje kolege i prijatelje. Umjesto toga se najvi?e nastojalo prikazati Hollywood kao kolektivnu ?rtvu politi?ke represije, odnosno jednog od glavnih neprijatelja konzervativnih, mra?nja?kih i reakcionarnih snaga u SAD. Taj je stav s vremenom evoluirao u danas duboko uvrije?eno mi?ljenje kako Hollywood predstavlja "savjest" Amerike, odnosno da njegovi predstavnici imaju du?nost promicati sve ?to se smatra "progresivnim"; percepcija o ljevi?arskom, odnosno radikalno lijevom Hollywoodu ?ija politi?ka shva?anja bitno odudaraju od ostatka Amerike je danas isto onoliko izra?ena kao 1930-ih i 1940-ih kada je dala podlogu za makartisti?ke ?istke. S druge strane, desni?arski ili za Republikansku stranku oprtedijeljeni glumci, scenaristi i producenti danas ?esto znaju tvrditi kako su prisiljeni kriti svoje politi?ke poglede u strahu da ne izgube ang?mane u korist svojih liberalnih i ljevi?arskih kolega, pa se, pogotovo u posljednjih nekoliko decenija, po?elo govoriti o novoj "holivudskoj crnoj listi", iako druk?ijeg ideolo?kog predznaka.

• Alvah Bessie , scenarist
• Herbert Biberman , scenarist i re?iser
• Lester Cole , scenarist
• Edward Dmytryk , re?iser
• Ring Lardner Jr. , scenarist
• John Howard Lawson , scenarist
• Albert Maltz , scenarist
• Samuel Ornitz , scenarist
• Adrian Scott , producent i scenarist
• Dalton Trumbo , scenarist

• Hanns Eisler , kompozitor ^[2]
• Bernard Gordon , scenarist ^[3]
• Joan Scott , scenarist ^[4]

(zvjezdica iza imena ozna?ava osobu također navedenu u Crvenim kanalima )

• Ben Barzman , scenarist ^[5]
• Paul Draper , glumac i plesa?* ^[6]
• Sheridan Gibney , scenarist ^[7]
• Paul Green , dramati?ar i scenarist ^[8]
• Lillian Hellman , dramati?ar i scenarist* ^[9]
• Canada Lee , glumac ^[10]
• Paul Robeson , glumac i pjeva? ^[11]
• Edwin Rolfe , scenarist i pjesnik ^[12]
• William Sweets , radio-voditelj * ^[13]
• Richard Wright , pisac ^[8]

(v., Schrecker [2002], p. 244; Barnouw [1990], pp. 122?24)

• Albert Maltz's HUAC Testimony Arhivirano 2011-06-15 na Wayback Machine-u ( en )
• "Congressional Committees and Unfriendly Witnesses" ( en )
• Ronald Reagan's HUAC Testimony Arhivirano 2007-09-28 na Wayback Machine-u ( en )
• "Seeing Red" Arhivirano 2006-08-03 na Wayback Machine-u transkripti PBS-ovog dokumentarca The Legacy of the Hollywood Blacklist i intevrju dopisnice NewsHoura Elizabeth Farnsworth sa dvoje umjetnika sa crne liste - scenaristom/producentom Paulom Jarricom i glumicom Marshom Hunt