Giordano Bruno ( Nola , sije?anj 1548 . ? Rim , 17. velja?e 1600 .) bio je talijanski renesansni filozof materijalist , pjesnik i dominikanac .

Ni?u dominikansku ?kolu i sveu?ili?te pohađao je u Napulju . Osumnji?en zbog hereze , napu?ta samostan Minerva u Rimu i petnaestak godina luta po Europi . Predaje u Veneciji , ?enevi , Toulouseu , Parizu , Londonu , Oxfordu , Wiesbadenu , Wittenbergu , Frankfurtu , Pragu . Ponovo dolazi u Veneciju (1591.) na poziv patricija Monceniga, koji ga denuncira Papinskoj inkviziciji , koja ga hapsi i 1593 . dovodi u Rim , gdje ostaje pod istragom sedam godina, biva osuđen na smrt . U njegovoj smrtnoj presudi je pisalo:

?Kazniti, dakle, brata đordana blago i bez prolivanja krvi“. ^[1]

đordano Bruno je kao heretik spaljen na trgu Campo di Fori 17. velja?e 1600 . godine.

Bruno je imao slobodarski duh i bio je tipi?an predstavnik antiskolasti?ke renesansne filozofije . Poricao je kr??anske dogme smatraju?i da su filozofija i teologija nespojive. Suprostavljao se kr??anskom shva?anju boga kao li?nosti i ne?eg transcendentnog te stvara panteisti?ku doktrinu po kojoj se sve sastoji od vje?ne i beskrajne supstance . Bog je, prema tome, istovjetan s prirodom (natura est deus in rebus) . Za njega je jedini cilj filozofije saznati tu nestvorenu i oduhovljenu supstancu, ali osjetila i ljudski razum ne mogu je potupno shvatiti osim u dva vida: kao du?u svijeta i materiju , koje se međusobno dopunjuju. Du?a svijeta pro?ima sve stvari sa?injene od materije, tako da se one o?ituju povezano kao uzrok i princip. Boga ili prirodu, kao aktivni stvarala?ki princip Bruno naziva natura naturans , a kao ostvareni svijet natura naturata . Ali to su samo dvije jedinstvene cjeline, gdje se sve nalazi u svemu, pojedina?no u univerzalnom, a univerzalno u pojedina?nom (tota in toto et in qualibet totius parte) . Univerzum je jedinstvo u kojem se poklapaju sve suprotnosti (coincidentia oppositorum) . Utjecaj materijalisti?ke strane Aristotelove metafizike ovdje je jasno je vidljiv.

Brunov stav, moralno i misaono , manje je va?an kao koordinatni sistem odnosa i pojmova u filozofskom smislu, jer je Bruno vi?e simptom vremena koje rađa nove poglede na svijet i vi?e je znamen zapadnoeuropske svijesti, nego ?to je autor jedne sistematski razrađene filozofije. U povijesti prirodnih znanosti Bruno zauzima vidno mjesto u znanosti o svemiru . On odbacuje Aristotelov nauk o kristalnim sferama oko nepomi?ne Zemlje i komplicirano kretanje planeta u Ptolomejevoj teoriji. U na?elu prihva?a Kopernikov nauk koji je nastao oko pola stolje?a ranije. No dok Kopernik svoj nauk ograni?ava na planetarni sistem na?eg Sunca , Bruno je pro?iruje na cijeli svemir koji je beskona?no velik. Po Koperniku, sistem na?eg Sunca opkoljen je sferom zvijezda staja?ica, a Bruno u svim zvijezdama vidi sunca koja imaju svoje planete nastanjene ?ivim bi?ima ba? kao i na?a Zemlja. Također isti?e da Zemlja i na?e Sunce nisu sredi?nja kozmi?ka tijela.

Nasuprot starim hipotezama , Bruno postavlja nove, ?esto se slu?e?i alegorijama , promatra prirodne pojave, ali - vođen bujnom ma?tom - ne obazire se na matemati?ko mi?ljenje ni na eksperimentalno ispitivanje pa izvodi i neke krive zaklju?ke, npr. da su staze nebeskih tijela krivulje bez određene zakonitosti. Kao protivnik antropocentri?kog shva?anja, pokazao je pravo ?ovjekovo mjesto u svemiru. Bruno je svoje vrijeme obdario cijelim nizom novih pojmova, kao ?to su: svemir, neizmjernost, prirodni zakoni, razvojne snage u prirodi itd. Mjesto dogmatike stvorio je nov pjesni?ki panteisti?ki kult prirodnih ljepota, koji se u mnogo?emu podudara s anti?kim formulama stoi?ke i neoplatonisti?ke poezije o svijetu.

Brunova je filozofija pod utjecajem Pitagore , Platona , stoika, Cusanusa, Eckarta , Lulla, Kabale i arapske filozofije . Brunov panteizam, u formulama Spinoze i Leibniza , odra?ava se i u Hegelovim tezama, a Brunova inspiracija izvr?ila je jak utjecaj na razvoj suvremenog simbolizma i lirske poezije . On predstavlja jednu od svijetlih li?nosti na ?elu povorke smionih duhova koji su zavladali europskom scenom u danima kada se gasila socijalna i moralna statika dugotrajnog feudalnog perioda .

• De compendiosa architectura et complemento artis Lulli;
• De umbris idearum et arte memoriae;
• De la causa, principo ed uno;
• De l'infinito, universo e mondi Spaccio de la bestia trionfante;
• La cena delle ceneri;
• Degli eroici furori;
• De triplici minimo et mensura;
• De monade, numero et figura;
• De immenso et innumerabilibus.

Giordano Bruno na Wikimedijinoj ostavi