Francusko-pruski rat
U smjeru kazaljke na satu, od gornje lijeve: Pruska pje?adija kod Spicherena ; Jeanniotova slika La ligne de feu iz 1886. ( Bitka kod Mars-La-Toura ); Wernerov prikaz kapitulacije kod Sedana ; Neuvilleova slika Les dernieres cartouches iz 1873. ( Bitka kod Bazeillesa )
Datum 19. srpnja 1870. ? 10. svibnja 1871. Lokacija Francuska , Prusija Ishod pobjeda Prusije Teritorijalne promjene Frankfurtski sporazum  • Formiranje Njema?kog Carstva  • Krah Drugog Carstva  • Formiranje Tre?e Francuske Republike  • Njema?ka aneksija regije Alsace-Lorraine
Sukobljene strane
Drugo Carstvo a	Sjevernonjema?ki Savez b
Komandanti i vođe
Napoleon III (RZ) F. A. Bazaine (RZ) Louis Jules Trochu Patrice de Mac-Mahon Leon Gambetta Giuseppe Garibaldi	Wilhelm I Helmuth von Moltke Otto von Bismarck Karl F. von Steinmetz Princ Friedrich Karl Princ Friedrich Albrecht von Roon
Snage
909,951	1,200,000
?rtve i gubici
756,285	116,969
a Slu?beno do 4. rujna 1870. , kada je kao slu?bena strana u ratu stupila Tre?a Republika , koja je formirana za samoga rata. b Savez je kao zara?ena strana sudjelovao, predvođen dakako Prusijom , do 18. sije?nja 1871. godine kada ga je zamijenilo novoformirano Njema?ko Carstvo .

Francusko-pruski rat , ponekad poznat i kao Njema?ko-francuski rat je naziv za oru?ani sukob koji se između 19. jula 1870 . i 10. maja 1871 . godine vodio između Francuske i saveza njema?kih dr?ava na ?elu s Prusijom .

Uzrok rata bilo je ja?anje uticaja Prusije u Njema?koj i Evropi nakon pobjede u prusko-austrijskom ratu godine 1866 . te stvaranje Sjevernonjema?kog saveza koji je imao potencijal da, ukoliko bude ujedinjen s ju?nim dijelom Njema?ke, postane ve?a sila od dotada dominantne Francuske.

Neposredan povod za rat bio je bezuspje?ni poku?aj pruske dinastije Hohenzollern da jednog svog ?lana postavi na ?pansko prijestolje. Hohenzollerni su odustali nakon francuskog ultimatuma, ali je premijer Otto von Bismarck cijelu aferu objavio u tzv. Emskoj depe?i ?iji je uvredljivi ton natjerao francusku vladu da pod pritiskom ?ovinisti?ke javnosti Prusiji objavi rat.

Francuska je u rat u?la uvjerena u brzu pobjedu zbog postojanja profesionalne vojske koja se bila proslavila u krimskom ratu, ratu s Austrijom godine 1859. te bezbrojnim kolonijalnim pohodima. Francuzi su bili naoru?ani pu?kom Chassepot koja u to vrijeme bilo najmodernije standarno strelja?ko oru?je na svijetu, a njihove snage su raspolagale i s primitivnim mitraljezima ( Mitrailleuse ). S druge strane su Prusi imali nadmo? u artiljeriji, ali je glavna prednost bila u postojanju general?taba na ?elu s Helmuthom von Moltkeom - institucije koja je godinama prije izrađivala detaljne ratne planove i koordinirala pokrete vojske do u tan?ine, u potpunosti koriste?i novostvorenu ?eljezni?ku mre?u.

Ta se prednost pokazala ve? na samom po?etku rata kada su se obje vojske sudarile na granici. Francuske snage nisu bile dovoljno koncentrirane, pa su Prusi i njihovi njema?ki saveznici u svim ve?im sudarima uspijevali posti?i lokalnu nadmo? te tjerati na povla?enje u tvrđave. Nova francuska armija na ?elu s carem Napoleonom III , oformljena s ciljem da oslobodi te snage, je umjesto toga 1. septembra 1870 . godine opkoljena, te?ko pora?ena u bitci kod Sedana i prisiljena na predaju.

Vijest u katastrofi je dovela do pada carske vlade i progla?enja francuske Tre?e republike. Nova republikanska vlada je dr?ala kako su vojni poraz rezultat nesposobnosti starog re?ima, te da ?e, kao i 1793. godine, za vrijeme francuske revolucije revolucionarni elan i stvaranje masovne vojske regruta uspjeti preokrenuti stanje na boji?tu. No, prije nego ?to se ta vojska mogla stvoriti, Prusi su uspjeli Pariz staviti pod opsadu, a ubrzo nakon toga okupirati i ve?i dio sjeverne Francuske.

U pozadini njema?kih snaga se stvorio partizanski pokret tzv. slobodnih strijelaca , koga su Nijemci po?eli gu?iti uzimanjem talaca i drugim represalijama. U međuvremenu se te?i?te ratnih operacija premjestilo na rijeku Loire , gdje su francuske snage, usprkos povremenih lokalnih uspjeha, pokazale da nisu u stanju osloboditi Pariz od opsade.

Zbog svega toga je 28. januara 1871. potpisano primirje. Nekoliko dana ranije je u okupiranom Versaillesu pruski kralj progla?en njema?kim carem, ?ime je stvoren Drugi Reich .

Dok su trajali pregovori, radikalno raspolo?eni elementi Nacionalne garde, lijevo orijentirani politi?ari i gradska sirotinja u Parizu su se odbili pomiriti s porazom, te su podigli pobunu koja ?e postati poznata kao Pari?ka komuna . No taj pokret nije stekao simpatije van podru?ja opkoljenog Pariza, te je ugu?en uz pomo? Prusa koje su vladine snage propustili kroz svoje redove.

Mirovnim ugovorom potpisanim 10. maja 1871. Francuska se obvezala platiti veliku ratnu od?tetu te Njema?koj predati pokrajine Alsace i Lorraine u kojima je postojala njema?ka nacionalna manjina.

Od toga su mnogo va?niji rezultati bila pojava ujedinjene Njema?ke kao najja?e vojne sile u Evropi, a djelomi?no zahvaljuju?i ugljenu iz novih pokrajina nova je dr?ava postala i velikom industrijskom silom koja ?e s vremenom, poput SAD u isto vrijeme, po?eti ugro?avati primat Britanskog Imperija kao jedine globalne supersile.

No, ujedinjena Njema?ka je isto tako na sebe navukla sumnji?avost i neprijateljstvo evropskih sila, pogotovo Francuske u kojoj se razvio revan?izam . Bismarck je stoga veliki dio svoje energije ulo?io kako bi ste?evine rata o?uvao diplomacijom i stvaranjem slo?ene mre?e vojnih saveza. Kada je ta politika napu?tena od strane militantnog cara Wilhelma II. stvoreni su preduvjeti da francusko-pruski rat dobije svoj svojevrsni nastavak u obliku prvog svjetskog rata .

Francusko-pruski rat na Wikimedijinoj ostavi