Francesco Crispi (Ribera, 4. listopada 1819. ? Napulj , 12. kolovoza 1901. ), bio je talijanski politi?ar, jedan od vođa borbe za ujedinjenje Italije sredinom 19. stolje?a, a kasnije premijer Italije. ^[1]

?ivotopis [ uredi | uredi kod ]

Crispi je rođen i odrastao na Siciliji , gdje je studirao pravo . Kasnije se preselio u Napulj, gdje se po?inje baviti politikom nezadovoljan dru?tvenim i politi?kim prilikama u Kraljevini Dviju Sicilija . Zagovarao je republikansko uređenje dr?ave. Sudjelovao je u ustanku na Siciliji 1848. godine. Nakon suzbijanja revolucije 1849. prona?ao je uto?i?te u Pijemontu , a ?etiri godine kasnije bio je prisiljen na bijeg, osumnji?en za sudjelovanje u neredima u Milanu. ^[1]

Nakon 1853. Crispi obitava u Londonu, te se povezuje s Giuseppeom Mazzinijem . Priprema "mar? tisu?e", koji rezultira Garibaldijevim osvajanjem Sicilije 1860. godine a Crispi je imenovan ministrom unutarnjih poslova u revolucionarnoj vladi. Zbog sukoba s Cavourom , premijerom Pijemonta, podnio je ostavku iste godine, a Sicilija je pripojena Pijemontu. ^[1]

Crispi je 1861. izabran za ?lana parlamenta ujedinjene Italije a predsjednik parlamenta postaje 1876. godine. Kratko je bio ministar unutarnjih poslova. 1879. godine ^[1]

U kolovozu 1887., obna?ao je du?nost premijera, ministra unutarnjih i vanjskih poslova. Provodi liberalnu reformu, ali njegovi napori nisu se mogli nositi s krizom i prora?unskim deficitom u zemlji. Njegova vanjska politika bila je pro-njema?ki orijentirana - obnovio je savez s Njema?kom i Austro-Ugarskom , a 1889. godine Italija prekida trgovinske odnose s Francuskom. Njegova vlada pada nakon neuspje?nog poku?aja provođenja porezne reforme. ^[1]

Krajem 1893. Crispi ponovno postao premijer. Njegov drugi mandat okarakteriziran je unutarnjim represijama i poku?ajem stvaranja kolonijalnog imperija u Africi, ?to zavr?ava 1896. s katastrofalnim porazom u Etiopiji 1896. godine.

Umro je u Napulju 1901. godine.

Izvori [ uredi | uredi kod ]