Evanđelje po Mateju

Za ostala zna?enja, vidi Evanđelje po Mateju (razvrstavanje) .

(J)evanđelje po Mateju ( gr?. Κατ? Ματθα?ον ε?αγγ?λιον Kata Matthaion euangelion ) je jedno od ?etiri kanonska evanđelja koje ?ine Novi zavjet . Evanđelja se tradicionalno ?tampaju tako da Matejevo dolazi prvo. Skra?enica za ovo jevanđelje je Mt.

Matejevo jevanđelje je napisano nakon Markovog jevanđelja , koje koristi kao izvor. Napisano je na gr?kom, oko 85 - 95 . godine i uglavnom obuhvata tematiku Markovog jevanđelja kao i drugu građu. Tek jedna ?etvrtina Matijinog evanđelja je jedinstvena po svom prikazu i uglavnom se ti?e odnosa između Isusa i drugih Jevreja . ^[1] Hebrejska Biblija se citira s po?tovanjem, ali su neki savremeni u?itelji negativno okarakterisani kao ? slepe vođe “. ^[1] Isus propoveda novi vid moralnosti (vidi Beseda na Gori ) i osniva? je nove zajednice. ^[1]

Autorstvo

Matejevo jevanđelje ne govori ni?ta o svojemu piscu. Crkvena predaja ga pripisuje apostolu Mateju , ?to i neki nau?nici podr?avaju. ^[2]^[3] Međutim, ve?ina dana?njih nau?nika veruje da Jevanđelje po Mateju nije sastavio apostol Matej niti bilo ko od o?evidaca. ^[4] Njegov urednik (ili urednici) su zavisili od ranijih izvora kao ?to su Jevanđelje po Marku i pretpostavljeni Q dokument . ^[2]^[5]^[6]

Mnogi stru?njaci smatraju da je pisac ?iveo izvan Palestine, mo?da u Antiohiji , glavnom gradu Sirije i da je pripadao jakoj jevrejskoj zajednici, koja je, kao i sve jevrejske zajednice, pre?ivela velike posleratne nemire. ^[7]^[8]^[9]^[10] Stru?njaci se uglavnom sla?u da je Matejeva grupa, iako su u njoj bili i Jevreji i nejevreji, nalazila bolji prijem među nejevrejima nego među Jevrejima. ^[11]

Nastanak

Evanđelje po Mateju je u izvesnoj meri zavisno o Marku , te se pretpostavlja da nije moglo biti napisano pre oko 70 . godine, koja je najverojatnije vreme postanka Markovog jevanđelja. Uzev?i Markovo evanđelje kao osnovu, Matej ulep?ava i u stvari osavremenjuje Markov tekst, stavljaju?i pri?u o Isusu u kontekst bli?i jevrejskom svetu njegovog vremena ( Palestina od 80 . do 90 . godine n. e.). ^[11]

Papija Hierapolski , ranohri??anski pisac s po?etka 2. vijeka , o nastanku Matejeva Evanđelja ka?e slede?e:

≫Matej je dakle hebrejskim dijalektom napisao govore, a svatko ih je tuma?io kako je mogao≪. ^[12]

Neki dana?nji prou?avaoci smatraju da je postojao prvobitni, aramejski ili hebrejski oblik iz kojeg je nastao, gr?ki Matej (vidi Evanđelje po Hebrejima ). Prema hipotezi o aramejskom Mateju, jevanđelje je bilo namenjeno Jevrejima i preobra?enicima koji su govorili aramejski. Po hipotezi o gr?kom Matejevom jevanđelju, ono je upu?eno Jevrejima koji su govorili gr?ki.

Sadr?aj

Matejevo jevanđelje je poput neke vrste katekizma o kraljevstvu , naro?ito po svojoj strukturi. Sadr?i pet velikih govora:

govor na gori (Mt 5-7),
govor o misiji, poslanju apostola (Mt 10),
govor u prispodobama (Mt 13),
crkveni govor (Mt 18) i
eshatolo?ki (Mt 24-25).

Evanđelje po Mateju zapo?inje Isusovim rodoslovljem i rođenjem (Mt 1,1-2,4) te se nastavlja pohodom maga i begom u Egipat (Mt 2,1-15).

Drugi dio po?inje propovedanjem Jovana Krstitelja , Isusovim kr?tenjem, te Sotoninim napastovanjem Isusa u pustinji. Nastavlja se Isusovim govorom o bla?enstvima , izricanjem stava prema Starom zavetu , govorima o ubistvu, preljubu, zakletvi, odmazdi, ljubavi prema neprijatelju, milostinji , molitvi , pravoj molitvi ? O?ena? , postu , pouzdanju u providnost , mo?i molitve, izboru između Boga ili bogatstva, la?nim prorocima (Mt 3-7).

Tre?i dio govori o ozdravljenju gubavca (Mt 8,1-4), stotnikova sluge i ozdravljenjima u Petrovoj ku?i (Mt 8,5-22), zatim o oluji na moru koju Isus sti?ava i ozdravljenju uzetoga (Mt 9,18). Nadalje se govori o ozdravljenju dvojice slepaca, te nemog i opsednuta ?oveka (Mt 9,27-34). Zatim Isus daje vlast apostolima da isteruju ne?iste duhove i le?e od svake bolesti (Mt 10,12).

U ?etvrtom delu Isus govori o Jovanu Krstitelju (Mt 11,11-12), daje svoj sud o savremenicima, ozdravlja opsednutog ?oveka (Mt 12,22-37), te u?i da Hristovim dolaskom pada sotonino kraljevstvo. Isus nadalje govori o svrsi pri?a (Mt 13,10-16), goru?i?nom zrnu (Mt 13,31-32), kvascu i mre?i (Mt 13,33-50). Peti je deo o povratku u Nazaret , Herodovom ubistvu Jovana Krstitelja i Isusovom ?udu kojim je nahranio pet d?iljada ljudi s pet hlebova i dve ribe Mt 13,53-14,21. Isus postavlja temelje svoje Crkve govore?i Petru: ?A i ja tebi ka?em: Ti si Petar, i na ovome kamenu sazida?u crkvu svoju, i vrata paklena ne?e je nadvladati.“ (Mt 16,18). Nakon toga Isus po prvi put nagove?tava svoju smrt i uskrsnu?e . U ?estom delu Isus govori o nerazre?ivosti ?enidbe, devi?anstvu, sada ve? tre?i put nagove?ta svoju smrt, govori o porezu, o uskrsnu?u, o najve?oj zapovijedi (Mt 19,1-22,46).

U kona?nim događajima nailazi se na govor o razaranju hrama , progonstvu, dolasku Sina ?ove?jeg , Isusovom ponovnom dolasku, budnom upravitelju, talentima (Mt 24,1-25,44). Zadnji dio govori o zaveri protiv Isusa, Judinoj izdaji, pripremi pashalne ve?ere, smrtnoj borbi u Getsemaniju , Petrovoj izdaji Isusa, Judinom samoubistvu, Isusovoj smrti, uskrsnu?u te slanju apostola u svet (Mt 26,1-28,20).

Analiza

U posleratno vreme kad je Matej pisao, Isusovi sledbenici su bili marginalna grupa protiv koje je bila vladaju?a partija fariseja , koja je do?la na vlast u Jerusalimu u periodu nakon rimskog rata . Autor morao suo?iti prvenstveno sa rivalstvom farisejskih u?itelja i rabina koji su se uspe?no uspostavili ?irom jevrejskog sveta kao autoritativni tuma?i Tore . ^[13] Matej je u farisejima video glavne protivnike njegovog u?enja o Isusu, te u njegovoj verziji evanđelja oni preuzimaju ulogu ?bliskog neprijatelja". ^[11] Kod Mateja, kao i kod Marka, Pilat nudi da oslobodi Isusa, obra?ajuju?i se svetini koja tra?i Isusovo raspe?e. Tada Matej dodaje nimalo verovatnu scenu, da Pilat vr?i obred propisan jevrejskim zakonom iz starozavetne knjige ponovljenih Zakona : on pere ruke da poka?e kako nije odgovoran za krvoproli?e, rekav?i, ? Ja nisam kriv u krvi ovog pravednika ” (27: 24). U tom trenutku, ali samo u Matejevoj verziji, jevrejske vođe, kao i ?cela nacija" priznaju kolektivnu odgovornost i na sebe i svoje potomstvo prizivaju poznatu kletvu: ? Krv njegova na nas i na na?u decu " (27: 25). ^[11]

Matej je hteo da predstavi Isusa na na?in razumljiv farisejima i njihovim brojnim sledbenicima - ne samo kao Mesiju nego i kao u?itelja koji ispunjava istinsku pravednost koju su podu?avali ?zakoni i proroci". Matej insistira da Isus ne odbacuje Toru ve? obelodanjuje njeno su?tinsko zna?enje. Matej tvrdi da Isus nudi univerzalniju interpretaciju Tore (? voli Boga i voli svog suseda "; ? drugima ?ini ono ?to ?eli? da ?ine tebi "), ne odri?u?i se ni "jote" zakona. Međutim, budu?i da Matejev Isus tuma?i Toru tako da ne i nejevreji mogu ispuniti propisane obaveze, on u stvari podsti?e ljude da napuste tradicionalno poistove?ivanje sa Izraelom . ^[11] U Evanđelju po Mateju, Isus u?estalo napada fariseje kao ?hipokrite" opsednute sitnim odredbama, koji zanemaruju ?pravdu i milost i veru". Ovakvi napadi karikiraju rabinsko verovanje da je neophodno voditi ra?una o obi?ajima kako bi se sa?uvao integritet Izraela. Matej tako u?estvuje u ogor?enom sukobu koji je presudan za jevrejski - i budu?i hri??anski - identitet. ^[14]

Pi?u?i svoje evanđelje, Matej se trudio da pobije ?tetne glasine o Isusu - na primer, da je vanbra?no dete, ?to bi ga osramotilo i diskvalifikovalo kao kandidata pogodnog za Mesiju Izraela. ^[11] Prou?avaju?i hebrejsku Bibliju , stalno je koristio biblijske odlomke da protuma?i događaje iz Isusovog ?ivota. Matej je po svoj prilici poznavao hebrejsku Bibliju u gr?kom prevodu, gde stoji slede?e: ? Sam Gospod ?e vam dati znak: Eto, devojka ?e zatrudneti i rodi?e sina; i da?e mi ime Emanuel - Bog s nama " (Isaija 7: 14). Hebrejski original upotrebljava re? ?devojka" ( almah ), ?to verovatno sugeri?e da je re? o obi?nom rođenju. Međutim, re? almah je na gr?ki prevedena kao parthenos (?devica"). Taj prevod su iskoristili hri??ani kao dokaz da je Isusovo rođenje, koje su nevernici ismevali kao pogano, u stvari bilo ?udotvorni ?znak". ^[15] Matej ka?e da Isusovo rođenje nije skandal ve? ?udo - ?udo koje potpuno ispunjava Isaijino drevno proro?anstvo. Tako Matej, tvrde?i da Duh nije si?ao na Isusa prilikom njegovog kr?tenja, ve? u trenutku njegovog za?e?a, revidira Markovu pri?u. ^[11]

Među Jevrejima je bilo poznato da je Isus iz Nazareta u Galileji , i da poti?e iz siroma?ne, a ne kraljevske, porodice. Međutim, biti ?lan vladarske Davidove dinastije, osnovane u Betlehemu , bolje bi odgovaralo jednom kralju Izraela. Da bi dokazao kako je Isus, uprkos skromnom rođenju, kvalifikovan da bude Mesija, Matej mu izrađuje kraljevski rodoslov, uspostaviv?i, preko kralja Davida, izravnu vezu sa Abrahamom . On konstrui?e slo?enu povest kako bi objasnio za?to Isus, potomak kraljeva, pripada nepoznatoj porodici iz malog provincijskog mesta, Nazareta, a ne kraljevskoj dinastiji iz Betlehema. U taj zaplet ubacuje i tzv. masakr novorođen?adi , koji nijedan istorijski zapis ne pominje. ^[11]

Literatura

Viviano, B.T., '"Evanđelje po Mateju", u: Tomo Vuk?i? (ur.), Komentar evanđelja i Djela apostolskih , Sarajevo: Vrhbosanska katoli?ka teologija, 1997., str. 129-255.
Harrington, W.J., "Evanđelje po Mateju", u: Uvod u Novi zavjet , Zagreb: Kr??anska sada?njost, 1993., str. 161-185.
Raymond E. Brown, Introduction to the New Testament , Anchor Bible, 1997, ISBN 0-385-24767-2 .
Bart D. Ehrman, The New Testament: A Historical Introduction to the Early Christian Writings . New York: Oxford, (2004), ISBN 0-19-515462-2 .
Amy-Jill Levine, chapter 10, The Oxford History of the Biblical World , Oxford University Press, 2001.
Howard W. Clarke, The Gospel of Matthew and Its Readers , Indiana University Press, 2003.

Izvori

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 Kembrid?ova ilustrovana istorija religije (str. 232-236), Stylos, Novi Sad, 2006. ISBN 86-7473-281-X
↑ ^2,0 ^2,1 Amy-Jill Levine (2001), p.372-373
↑ Howard Clark Kee (1997), p. 448
↑ Za pregled debate videti: Paul Foster, Why Did Matthew Get the Shema Wrong? A Study of Matthew 22:37 , Journal of Biblical Literature, Vol. 122, No. 2 (Summer, 2003), pp. 309-333
↑ Brown, Raymond E., 1997, pp. 210-211
↑ Bart Erhman (2004), p. 92
↑ Robert H. Gundrey. ?A Responsive Evaluation of the Social History of the Matthean Community in Roman Syria", pp.62-67
↑ William R. Schoedel. ?Ignatius and the Reception of the Gospel of Matthew in Antioch", pp.129-77
↑ Rodney Stark, Antioch as the Social Situation for Matthew's Gospel", pp. 189-210
↑ J. Andrew Overman, Matthew's Gospel and Formative Judaism: The Social World of the Matthean Community. Philadelphia: Fortress Press, 1990
↑ ^11,0 ^11,1 ^11,2 ^11,3 ^11,4 ^11,5 ^11,6 ^11,7 Elejn Pejgels - Poreklo Satane (scribd)
↑ Euzebije, Hist. eccl. 3, 39, 15
↑ Videti detaljne analize u: Alan F. Segal. ? Matthew's Jewish Voice " i J. Andrew Overman. Matthew's Gospel's and Formative Judaism .
↑ Alan F. Segal, Rebecca's Children: Judaism and Christianity in the Roman World . Cambridge: Harvard University Press, 1986 .
↑ Vidi Raymond E. Brown, The Birth of the Messiah: A Commentary on the Infancy Narratives in Matthew and Luke . New York: Doubleday, 1977 .

Vidi jo?

Eksterni linkovi

Jevanđelje po Mateju Arhivirano 2013-12-03 na Wayback Machine-u ? prevod Emilijan M. ?arni?
Jevanđelje po Mateju Arhivirano 2012-06-14 na Wayback Machine-u ? prvi prevod sa hebrejskog jezika ?eljko Stanojevi?, Institut za hebrejski jezik

Prethodi: Prorok Malahija ( 2. knjiga o Makabejcima u katoli?koj Bibliji)	Biblijske knjige	Slijedi: Marko

[Kembridž-1] 1,0 ^1,1 ^1,2 Kembrid?ova ilustrovana istorija religije (str. 232-236), Stylos, Novi Sad, 2006. ISBN 86-7473-281-X

[Amy-2] 2,0 ^2,1 Amy-Jill Levine (2001), p.372-373

[Cambridge3-3] Howard Clark Kee (1997), p. 448

[PFoster-4] Za pregled debate videti: Paul Foster, Why Did Matthew Get the Shema Wrong? A Study of Matthew 22:37 , Journal of Biblical Literature, Vol. 122, No. 2 (Summer, 2003), pp. 309-333

[Brown_210-5] Brown, Raymond E., 1997, pp. 210-211

[Bart92-6] Bart Erhman (2004), p. 92

[7] Robert H. Gundrey. ?A Responsive Evaluation of the Social History of the Matthean Community in Roman Syria", pp.62-67

[8] William R. Schoedel. ?Ignatius and the Reception of the Gospel of Matthew in Antioch", pp.129-77

[9] Rodney Stark, Antioch as the Social Situation for Matthew's Gospel", pp. 189-210

[10] J. Andrew Overman, Matthew's Gospel and Formative Judaism: The Social World of the Matthean Community. Philadelphia: Fortress Press, 1990

[Pejgels-11] 11,0 ^11,1 ^11,2 ^11,3 ^11,4 ^11,5 ^11,6 ^11,7 Elejn Pejgels - Poreklo Satane (scribd)

[12] Euzebije, Hist. eccl. 3, 39, 15

[13] Videti detaljne analize u: Alan F. Segal. ? Matthew's Jewish Voice " i J. Andrew Overman. Matthew's Gospel's and Formative Judaism .

[14] Alan F. Segal, Rebecca's Children: Judaism and Christianity in the Roman World . Cambridge: Harvard University Press, 1986 .

[15] Vidi Raymond E. Brown, The Birth of the Messiah: A Commentary on the Infancy Narratives in Matthew and Luke . New York: Doubleday, 1977 .

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]

[14]

[15]