Ernest Thomas Sinton Walton ( Abbeyside , Irska , 6. listopada 1903. ? Belfast , 25. lipnja 1995.) je bio irski fizi?ar , , koji je najpoznatiji po suradnji s britanskim fizi?arem Johnom Cockcroftom , kada su 1932. prvi izveli ?cijepanje” atoma litija nuklearnom reakcijom koriste?i ubrzane ?estice, odnosno protone . Zajedno su sagradili i Cockroft-Waltonovog akcelerator ?estica. Dobitnik je Nobelove nagrade za fiziku 1951., zajedno s Johnom Cockcroftom. ^[1]

?ivotopis [ uredi | uredi kod ]

Ernest Walton je bio dijete irskih sve?enika , metodista . Prema pravilima metodista, on se selio svakih 3 godine u nova podru?ja. ?kolovao se zato u raznim mjestima, da bi na kraju bio u Belfastu i Dublinu , gdje se pokazalo da ima izvrsne rezultate iz znanosti i matematike . Nastavio ?kolovanje u Cambridgeu , a 1927. je po?eo zna?ajnu saradnju s Ernestom Rutherfordom .

Ernest Walton se o?enio s Fredom Wilson 1934., a imali su petoro djece. ^[2]

Istra?iva?ki rad [ uredi | uredi kod ]

Ernest Walton i John Cockcroft su do?li na ideju da se protoni , koji se mogu dobiti ionizacijom vodika pri elektri?nom pra?njenju u vakuumskoj cijevi, mogu pod utjecajem elektri?nog polja visokog napona , ubrzavati i vidu usmjerenih zraka usmjeriti k elementima, da bi se dobila nuklearna reakcija i pretvorba u nove kemijske elemente . 1932. su izveli poznati pokus, kada su bombardiranjem atoma litija s protonima, uspijeli ih razdvojiti u dvije alfa-?estice , s akceleratorom ?estica , koji je konstruirao Leo Szilard . Brzi protoni su ubrzani pod naponom od 125 000 V , a alfa-?estice su uo?ene scintilacijom na zaslonu od cinkovog sulfida (ZnS). To je bio prvi eksperimentalni dokaz pretvorbe kemijske tvari u energiju i tada je prvi puta uo?en gubitak ili defekt mase . Taj pokus je popularno nazvan ?cijepanje” atoma .

Nakon tog pokusa, Cockcroft i Walton su nastavili zajedni?ku suradnju na usavr?avanju akceleratora ?estica, pa je nastao Cockroft-Waltonovog akcelerator ?estica . Na njemu su se mogle dobiti nuklearne ?estice velike energije, a sastojao se od niza kondenzatora jednakog kapaciteta i ispravlja?kih elektronskih cijevi , koje se povezuju paralelno ili serijski, a slu?ile su kao ventili jer su propu?tali elektri?nu struju samo u jednom smjeru.. Ovaj uređaj se naziva jo? kaskadni generator ili naponski multiplikator. Mogao je stvarati napon i do 800 000 V. Jedan uređaj se nalazi i u Institutu Ruđer Bo?kovi? .

1934. se vratio u Irsku , gdje je radio kao profesor . Bavio se istra?ivanjem fosforescencije , datiranjem radioaktivnim tvarima i postavljanjem tankih slojeva ili filmova na stakla . ^[3]

Izvori [ uredi | uredi kod ]