Elektromagnetno polje
je
fizi?ko polje
koje izazivaju
naelektrisana tela
. Ono uti?e na pona?anje naelektrisanih tela u blizini polja.
Elektromagnetno polje se prostire beskona?no u prostoru i opisuje
elektromagnetsku interakciju
. Ovo polje je jedno od ?etiri osnovnih sila prirode (preostala su
gravitacija
,
slaba sila
i
jaka sila
). Polje se prenosi
elektromagnetskim zra?enjem
. Po poretku rasta
energije
(smanjenja
talasne du?ine
) elektromagnetno zra?enje obuhvata:
radio talase
,
mikrotalase
,
infracrveno zra?enje
,
vidljivu svetlost
,
ultraljubi?asto zra?enje
,
iks zrake
i
gama zrake
.
Elektromagnetsno polje se mo?e posmatrati kao rezultanta
elektri?nog
i
magnetnog polja
. Elektri?no polje izazivaju naelektrisanja koja miruju, a magnetno polje kretanje naelektrisanja (
elektri?na struja
). Stacionarna i pokretna naelektrisanja se ?esto opisuju kao izvori elektromagnetnog polja. Na?in na koji naeletrisanja i elektri?na struja uti?u na eletromagnetno polje je opisan
Maksvelom jedna?inama
i
Lorencovim zakonom
.
U aproksimaciji kada posmatramo polje na velikim rastojanjiima, da bi se dobile sve informacije o elektri?nom i magnetnom polju nije potrebno znati i
rotor
i
divergenciju
polja, dovoljno je znati samo vektorski potencijal, tj. rotor elektromagnetnog polja.
[1]
Elektri?no i magnetno polje na velikim rastojanjima se pona?aju kao
, a određeni su sa elektri?nim
dipolnim momentom
sistema naelektrisanih ?estica. Sferni talas emitovan od sistema naelektrisanja se na velikim rastojanjima aproksimira ravnim talasom.
[2]
- ↑
Zra?enje, Polja na velikim rastojanjima. pp. 171, "Elektrodinamika", Voja Radovanovi?, 2014, Fizi?ki fakultet Univerziteta u Beogradu
- ↑
Zra?enje, Sinhrotonsko zra?enje. pp. 185?186, "Elektrodinamika", Voja Radovanovi?, 2014, Fizi?ki fakultet Univerziteta u Beogradu