Diuretik
(
lat
.
diuretica
) je sredstvo kojim se pobolj?ava izlu?ivanje
mokra?e
iz organizma.
[1]
[2]
Od prije je bila poznata diureti?ka aktivnost pojedinih tvari, pi?a i
biljaka
. Na primjer, zbog poja?anog rada
srca
,
kofein
je bio prepoznat kao diuretik. Mnoge biljke također imaju diureti?ko djelovanje -
pirevina
(Agropyron repens),
breza
(Betula pendula),
preslica
(Equisetum arvense),
ze?iji trn
(Ononis spinosa),
kopriva
(Utrica dioica). Mnoge od tih biljaka i danas se koriste kao biljni diuretici.
Diureticima se smatraju one tvari koji uz izlu?ivanje
vode
dovode do pove?anja izlu?ivanja i
soli
u prvom redu
natrijum hlorida
koji je uglavnom odgovoran za osmotski pritisak van?elijske te?nosti. Da bi diuretik potaknuo povla?enje
edema
mora imati svojstvo pove?anja eliminacije natrijuma te
hloridnih
i hidrogenkarbonatnih
iona
. Poja?ano izlu?ivanje vode je sekundarno. Zbog toga se pravi diuretici jo? nazivaju i saluretici.
Diuretici se primjenjuju primarno kod slijede?ih stanja:
Osim toga diuretici se primjenjuju i u slu?ajevima:
- forsirane diureze radi eliminacije otrova kod
trovanja
- diabetesa insipidusa (kroni?ni manjak aldosterona zbog ?ega ne dolazi do formiranja urina - otrovi se zadr?avaju u tijelu),
- glaukoma
(pove?ani o?ni pritisak- opasnost za vid)
Diureteci djeluju na temelju nekoliko mehanizama:
- interakcijom sa specifi?nim membranskim transportnim
proteinima
(tiazidi, furosemid, amilorid)
- osmotskim u?inkom zbog kojega se smanjuje reapsorpcija vode iz dijelova nefrona propusnih za vodu (manitol)
- interakcijom s
enzimima
(acetazolamid)
- interakcijom s
hormonalnim
receptorima (spironolakton i kalijum kanreonat)
?ablon:Diuretici