Dijalog Spasitelja
Nastanak	2. vek ili kraj 1. veka
Mesto
Jezik	koptski jezik , verovatno prevod sa gr?kog
Pripisano
Izvori
Rukopisi	jedini spis u kodeksu III knji?nice Nag Hamadi
Auditorij	rani hri??ani
Tematika	razgovor uskrslog Isusa sa Judom , Marijom i Matejom

Dijalog Spasitelja (lat. Dialogus Salvatoris ) je ranohri??anski apokrifni spis iz 2. vijeka , otkriven u 20. vijeku okviru knji?nice Nag Hamadi .

Radnja se sastoji u razgovoru uskrslog Isusa i u?enika. Autor djela se ne navodi u tekstu. Mnoge Isusove izreke imaju paralele u Evanđeljima po Mateju, Luki i Ivanu, a osobito u Tominom evanđelju. Malo je vjerojatno da je autor ovoga djela i?ta preuzeo iz navedenih spisa; prije je rije? o ne­ovisnim paralelama s izrekama koje nalazimo u Tominom evanđelju i Evanđe­lju po Ivanu . ^[1]

Unato? izrazito gnosti?kom opisu iskustva kr?tenja, Dijalog Spasitelja ne bi se mogao shvatiti kao obi?an proizvod gnosti?ke teologije; on prije nalikuje Evanđelje po Ivanu , po nastojanju da nanovo protuma?i Isusove izreke u kontekstu gnosti?ke misli. ^[1]

Spis je sa?uvan samo u jednom, pone?to fragmentarnom rukopisu , iz Nag Hamadi zbirke . Dijalog Spasitelja se ne spominje ni u jednom anti?kom izvoru, pa nema vanjskih potvrda datuma njegovog nastanka. Dijelovi spisa se razlikuju u stilu i sadr?aju te se pretpostavlja da je rije? o knjizi za­pisa iz razli?itih razvojnih stupnjeva kr??anstva. Na osnovu podudarnosti između autorovog shva?anja kr?tenja , i deutero-pavlinskih poslanica, dalo bi se zaklju?iti da je djelo izvorno nastalo na gr?kom jeziku na prijelazu između prvog i drugog stolje?a, dok je u postoje?em obliku sastavljeno u 2. vijeku . ^[1]

U nekim slu?ajevima je razvoj Isusovih izreka teolo?ki manje kompleksan nego u paralelama iz Evanđelja po Ivanu, ?to ide u prilog datiranju izvornog teksta prije kraja 1. vijeka . ^[1]

Ve?i deo sadr?aja ?ini razgovor uskrslog " Spasitelja " ili " Gospodina " (uobi?ajene titule za Isusa ), sa u?enicima Judom , Marijom i Matejom .

Prema Dijalogu Spasiteljevom, Isus upozorava svoje u?enike ≫ da se mole na mestu gde nema ?ene ≪, i ≫ da uni?te dela ?enskosti ...≪  ^[2] Ta je tema, neprekidnost ?enskoga djela, odnosno produ?enje ljudske vrste putem rađanja, istaknuta u posljednjem dijelu di­jaloga. U svim ovim slu?ajevima meta nije ?ena nego sila seksualnosti . Tako Marija Magdalena , zajedno sa Judom i Matejom, odbacuje ≫dela ?enskosti≪ ? ?to o?igledno zna?i polni sno?aj i razmno?avanje. ^[3] Neki autori tuma?e da "uni?tenje djela ?enskosti" ne govori o seksualnoj askezi , ve? o tajnom rođenju kroz onoga "koji dola­zi od Oca". ^[1]

O ulozi ?ene u procesu spasenja se govori eksplicitnije nego u ve?i­ni drugih ranokr??anskih djela (bliske paralele nalazimo u Evanđelju po Egip?anima ), a Marija se visoko cijeni kao ≫?ena koja je spoznala sve≪ (139,11-13). ^[1]

"Mjesto istine" nije određeno u smislu postoja­nja onkraj zemaljskoga, ve? kao mjesto gdje Gospodin jest. Kad Matej tra?i od Isusa da mu poka?e ≫mesto ?ivota≪, on odgovara: ≫ Svaki (od vas) koji je spoznao sebe video ju je .≪ ^[4] Ova izreka, koja takođe ima paralele u Evanđelju po Tomi, upu?uje u?enike na njih same, na samootkrivanje. ^[3]

Prou?avaoci predpostavljaju da je razgovor Isusa i u?enika bio sadr?aj izvornog spisa. Ovaj izvorni tekst sa?uvan je u sljede?im dijelovima: 124,23-127,19; 128,23-129,16; 131,19-133,21(?); 137,3-146,20, i ?ini oko 65% postoje?eg teksta. ^[1]

Originalnom dijalogu je dodano i nekoliko drugih tra­dicionalnih zapisa:

• fragmenti mita o stvaranju (127,19-131,18), koji se temelji na Post 1-2. Mit kazuje kako je voda, izvorno odvojena od zemlje zidom vatre, u?inila svijet plodnim. U 128,1-129,12, autor prekida pripovijest o ovom mitu da bi protu­ma?io pojam duha.
• kozmolo?ki popis mudrosti (133,23-134,24). Autor dodaje ko­mentare o korijenu zla i o kr?tenju.
• apokalipti?na vizija ?iji su fragmenti jo? prepo­znatljivi u 134,24-137,2. Vizija, koja se odigrava na visokoj planini s koje se vidi ?ita­vo nebo i zemlja, izvorno je govorila o spasenju du?e i njezinom ustoli?enju pred Bo­gom u novome ruhu. Taj proces obja?njava anđeoska figura imenom "Sin ?ovje?ji", naziv koji se u Dijalogu Spasitelja niti jednom ne upotrebljava za Isusa.
• uvodni pasus (120,2-124,22) koji sadr?i ohrabrenje, molitvu zahvale, te raspravu o prolasku du­?e kroz nebeske mo?i. ^[1]

Kratke dijalo?ke forme između Isusa i u?enika se podudaraju s onima iz Evanđelja po Ivanu .

Uvodni pasus, koji je vjerojatno dodao posljednji urednik ove zbirke zapisa, rabi afirmirani kr??anski soteriolo?ki rje?nik, uz aluzije na Pavlove poslanice; kr?tenje je shva?eno na isti na­?in kao u Ef 2, 1-6 i Kol 3, 1-4; oni koji su kr?teni ve? su pro?li kroz smrt u ?i­vot . Također sadr?i i referencu na Evanđelje po Ivanu (Iv 1,18)

Isusova izreka o tra?enju, pronala?enju, ?uđenju, vladavini i po?ivanju , koja ima paralele u Evanđelju po Tomi , predstavlja svojevrsni eshatolo?ki raspored koji se razrađu­je u dijalozima ovog spisa. U?enici su tra?ili, na?li i zadivili se, no njihova vladavina i spokoj do?i ?e kasnije. U sada?njem trenutku oni jo? nose breme puti, odnosno " djela ?enskosti ".

Saop?enja uskrsnulog Isusa o kozmolo?kim pitanjima su srodna s prve tri knjige Pistis Sophia . ^[5]

• Knji?nica Nag Hamadi
• Ranohri??anski spisi

• ( en ) Dialogue of the Saviour (gnosis.org)
• ( en ) Dialogue of the Saviour (early christian writings)
• ( sh ) Izvorni koptski tekstovi Arhivirano 2013-10-31 na Wayback Machine-u