Za ostala zna?enja, vidi
Demonstracija (razvrstavanje)
.
Mar? na Washington
u martu 1963. koga je organizirao
pokret za građanska prava ameri?kih crnaca
, jedna od najpoznatijih demonstracija u historiji.
Demonstracija
je naziv za masovno javno okupljanje ?iji sudionici nastoje iskazati određeno mi?ljenje o nekom va?nom, naj?e??e
politi?kom
pitanju. Prilikom demonstracija se mo?e izraziti podr?ka nekoj li?nosti, organizaciji ili vlasti, ali i nezadovoljstvo ne?ijom politikom. U potonjem slu?aju se za demonstracije koristi izraz
javni protest
ili
prosvjed
. U?esnici demonstracija se nazivaju
demonstranti
ili
prosvjednici
.
Naj?e??i oblik demonstracija su javna okupljanja na jednom mjestu gdje okupljeni demonstranti slu?aju govore; za takve vrste demonstracija se koristi izraz
miting
(od
engleske
rije?i
meeting
za "susret"), kao i paradiranje gradskim ulicama gdje demonstranti svoje mi?ljenje iskazuju no?enjem
transparenata
i izvikivanjem
parola
. Kao poseban oblik demonstracija se javljaju
piketing
(demonstriranje ispred ustanova koje su izvor nezadovoljstva demonstranata) i
sit-in
, odnosno poseban oblik
direktne akcije
u kojoj demonstranti svojim tijelima nastoje blokirati pristup određenim javnim objektima.
Demonstracije obi?no imaju dvije svrhe - uvjeriti javnost, bilo doma?u ili stranu, da prihvati stav demonstranata o nekom pitanju, te pokazati, odnosno "demonstrirati" kako određeni stav u?iva ?iroku podr?ku te iste javnosti, odnosno "naroda". Demonstracije ponekad mogu nastati spontano, ali ih naj?e??e organizaciju grupe
aktivista
, razni politi?ki pokreti ili politi?ke stranke, kao i
dr?avna
vlast
. Uz demonstracije se u nekim slu?ajevima mogu organizirati i tzv. kontra-demonstracije, odnosno demonstracije ?iji u?esnici imaju politi?ke stavove suprotne "originalnim" demonstracijama i to nastoje iskazati, obi?no na samom licu mjesta.
Demonstracije u pravilu predstavljaju
nenasilan
oblik politi?kog djelovanja, ali one u mnogim slu?ajevima mogu prerasti u nasilje, odnosno
nerede
. To se mo?e dogoditi tako da se demonstrante ubace
agenti provokatori
,
ekstremisti
ili obi?ni
kriminalci
koji nerede nastoje iskoristiti kao priliku za nesmetano izvođenje
plja?ki
i drugih kaznenih djela; također demonstracije mogu prerasti u nerede kada ih
policija
i drugi organi vlasti nastoje prekinuti upotrebom fizi?ke sile, kao i uslijed fizi?kih sukoba između demonstranata i kontrademonstranata.
U ve?ini suvremenih zemalja demonstracije su na?elno dozvoljene, odnosno smatraju se integralnim izrazom
slobode govora
. Međutim, njihova primjena je ?esto ograni?ena zakonskim i drugim propisima u svrhu o?uvanja redovnog saobra?aja, ekonomske aktivnosti i
javne sigurnosti
građana na mjestima gdje se odr?avaju demonstracije. Takva ograni?enja se ?esto znaju zloupotrijebiti od strane
vlasti
u pojedinim dr?avama kako bi se pojedine demonstracije zabranile ili stvorio izgovor za njihovo nasilno gu?enje.
Demonstracije su u 20. vijeku stekle veliku popularnost kao
revolucionarna
taktika, odnosno sredstvo za smjenu pojedinih nepopularnih
re?ima
. Ukoliko su demonstracije dovoljno masovne, tj. ako u njima sudjeluje ogroman broj građana, time se jasno iskazuje duboko narodno nezadovoljstvo koje se ne mo?e ugu?iti "redovnim" sredstvima koja vlastodr?cima stoje na raspolaganju; vlastodr?ci, boje?i se da bi demonstracije prerasle u masovno nasilje ?iji ?e oni biti ?rtve, prihva?aju sve, pa i najradikalnije zahtjeve organizatora i pokreta?a demonstracija. Kao takvi primjeri mogu poslu?iti
revolucije 1989
. kojima su sru?eni komunisti?ki re?imi u
isto?noj Evropi
,
Iranska islamska revolucija
1979. te tzv.
obojane revolucije
u Euraziji po?etkom 2000-ih.