Dekomunizacija je izraz pod kojim se u naj?irem smislu podrazumijevaju nastojanja da se uklone elementi nekada?njeg komunisti?kog poretka u biv?im, odnosno post-komunisti?kim dr?avama nastalim slomom komunizma u Isto?noj Evropi i raspadom Sovjetskog Saveza , a ?to mo?e podrazumijevati ukidanje socijalisti?ke ekonomije i na komunisti?koj ideologiji temeljenih zakona, politi?kih i kulturnih institucija te "komunisti?kog" mentaliteta. U svom u?em zna?enju se pod dekomunizacijom podrazumijeva lustracija nekada?njih komunisti?kih kadrova, odnosno proces koji je trebao biti analogan denacifikaciji u Njema?koj iza drugog svjetskog rata.

Dekomunizacija je provođena u svim tim zemljama, ali su njen intenzitet, trajanje i krajnji dosezi varirali ovisno o raznim geografskim, kulturnim, ekonomskim i politi?kim okolnostima. Sve post-komunisti?ke zemlje su na?elno ukinule komunisti?ki jednopartijski sistem i zamijenile ga vi?estrana?jem , a plansku dr?avnu privredu zamijenile sistemima u ve?oj ili manjoj mjeri temeljenim na privatnom vlasni?tvu i tr?i?noj utakmici ; gotovo sve su nazive dr?avnih institucija "o?istile" od nekada?njih komunisti?kih simbola i terminologije. Dio post-komunisti?kih dr?ava je svoje odricanje od komunisti?ke ideologije naglasio i formalnim zakonima kojima se zabranjuje propagiranje komunisti?ke ideologije, djelovanje komunisti?kih partija i kori?tenje komunisti?kih simbola. Međutim, u svima njima postoje kritike, koje posebno sti?u iz desni?arskih i nekada?njih antikomunisti?kih krugova, kako sve te mjere nisu dovoljne, odnosno kako su brojni ekonomski, socijalni, politi?ki i drugi problemi s kojima su suo?ene te zemlje posljedica nedovoljno radikalnog obra?una sa nositeljima komunisti?kog poretka, mnogi od kojih su se u doba tranzicije relativno lako transformirali u novu post-komunisti?ku elitu koja zloupotrebom institucija i resursa biv?eg re?ima podriva novi demokratski poredak.