David William Donald Cameron
(9. oktobar 1966 -) je
premijer Ujedinjenog Kraljevstva
i vođa
Konzervativne stranke
.
Cameron je studirao
filozofiju, politiku i ekonomiju
na
Oxfordu
, diplomirav?i među
prvima u klasi
. Potom se pridru?io
Konzervativnom odjelu za istra?ivanja
i postao
specijalni savejtnik
Normanu Lamontu
, a potom
Michaelu Howardu
. Sedam godina je bio direktor korporativnih poslova u kompaniji
Carlton Communications
.
Prvi poku?aj da uđe u Parlament kao zastupnik
Stafforda
godine 1997. nije uspio, ali je Cameron na
izborima 2001.
izabran za
?lana Parlamenta
koji predstavlja
oksford?irsku
izbornu jedinicu
Witney
. Dvije godine kasnije je promoviran u
opozicijskog
vode?eg zastupnika
, te je brzo napredovao u stranci postav?i politi?kim ko-ordinatorom za vrijeme
kampanje za op?e izbore 2005.
.
Camerona je dio javnosti shvatio kao mladog, umjerenog kandidata koji bi mogao privu?i mlađe glasa?e, te je godine 2005. pobijedio na
izborima za vođu konzervativaca
.
[1]
Na samom po?etku mandata je njegova stranka u relevantnim anketama stekla prednost nad vladaju?im
Blairovim
laburistima
- prvi put u deset godina. Iako su neposredno nakon dolaska
Gordona Browna
na mjesto premijera nakratko pali na drugo mjesto,
[2]
konzervativci su pod Cameronovim vodstvom bili stalno u prednosti nad laburistima.
[3]
Na
izborima
odr?anim 6. maja 2010. konzervativci su osvojili najvi?e mjesta u Parlamentu, ali ne i apsolutnu ve?inu, ?to je rezultiralo
zamrznutim parlamentom
. Nakon ?to je Brown podnio ostavku
kraljici Elizabeti II
, istog dana, nakon manje od jednog sata kraljica Elizabeta II primila je u audijenciju Camerona i imenovala ga premijerom na osnovu
koalicijskog sporazuma
između konzervativaca i
stranke Liberalnih demokrata
.
Cameron je vodio
koalicijsku vladu
sljede?ih pet godina. Mandat mu je prije svega obilje?ilo nastojanje da se Britanija oporavi od posljedica globalne financijske krize krajem 2000-ih, ali i ozbiljni izazovi na vanjskopoliti?kom i unutra?njem planu, od kojih je najva?niji bio sna?enje pokreta za
nezavisnost ?kotske
. Njemu je Cameron iza?ao u susret organiziraju?i
referendum o nezavisnosti
krajem 2014. na kojem su u ?kotskoj pobijedili prista?e Unije. Cameron je na vanjskom planu uglavnom slijedio politiku
SAD
, te je sudjelovao u
oru?anoj intervenciji
kojom je 2011. godine svrgnut
libijski
vođa
Muamar Gadafi
i bio jedan od glavnih zagovornika o?trog kursa prema
Rusiji
nakon eskalacije
ukrajinske krize
2014. godine. Sa druge strane se Cameronova vlada po?ela sve vi?e udaljavati od
EU
, odnosno odupirati se zahtjevima za
federalizaciju Evrope
nau?trb britanskog suvereniteta, na ?emu je posebno inzistirala
Njema?ka
. Zbog toga, ali i pod pritiskom sve sna?nijeg
euroskepticizma
u britanskoj javnosti i vlastitoj stranci, Cameron je pred op?e izbore 2015. godine najavio da ?e, u roku od dvije godine
odr?ati referendum o ?lanstvu UK u Evropskoj uniji
.
Na izborima 2015. je Konzervativna stranka, suprotno o?ekivanjima, ostvarila izuzetan uspjeh, odnosno uspjela ostvariti apsolutnu ve?inu u Domu komuna, zahvaljuju?i kojoj je Cameron sastavio
samostalnu vladu
bez
proevropskih
Liberalni demokrata
. Na referendumu o EU je Cameron, zajedno sa gotovo cjelokupnim politi?kim establishmentom, podr?avao ostanak UK u EU; nedugo nakon ?to su objavljeni rezultati prema kojima su se građani izjasnili za izlazak, 24. juna 2016. je objavio kako podnosi ostavku.
- ↑
Hall of Fame, David Cameron
, BBC Wales,
arhivirano
iz originala na datum 2012-06-29
, pristupljeno 7. august 2009
- ↑
Julian Glover and Patrick Wintour,
"Brown effect propels Labour to election-winning lead"
,
The Guardian
, 30 June 2007; pristup 30. jun 2007.
- ↑
?David Cameron”
,
Daily Telegraph
(London), arhivirano iz
originala
na datum 2010-05-22
, pristupljeno 15. jun 2009