Bitka za Francusku
Segment Drugi svjetski rat
Datum 10. svibnja ? 22. lipnja 1940 . Lokacija Francuska Ishod Pobjeda Osovina
Sukobljene strane
Francuska   Ujedinjeno Kraljevstvo Kanada ?ehoslova?ka   Poljska   Nizozemska   Belgija   Luksemburg	Nacisti?ka Njema?ka Italija
Komandanti i vođe
Maurice Gamelin Maxime Weygand Lord Gort Leopold III. Władysław Sikorski Henri Winkelman	Gerd von Rundstedt Fedor von Bock Wilhelm von Leeb Umberto di Savoia
Snage
144 divizije 13,974 komada oru?ja 3,384 tenka 2,935 zrakoplova Ukupno: 2,862,000	Njema?ka : 141 divizija 7,378 komada oru?ja 2,445 tenkova 5,638 zrakoplova Ukupno: 3,350,000   Italija : 32 divizije Ukupno: 700,000

Bitka za Francusku ili pad Francuske predstavlja njema?ku invaziju na Francusku i zemlje Beneluksa tijekom svibnja i lipnja 1940 . godine. Napad njema?kih snaga po?eo je 10. svibnja 1940 . ?ime je zavr?en La?ni rat . Invazija se sastojala od dvije glavne operacije. U prvoj, Fall Gelb , njema?ke oklopne snage su prodrle preko Ardena kako bi onemogu?ile savezni?ki prodor u Belgiju . Mnoge savezni?ke snage su evakuirane iz Dunkerquea u Operaciji Dinamo . U drugoj operaciji, Fall Rot , koja je po?ela 5. lipnja 1940 . njema?ke snage su pri?le s leđa Maginot liniji i tako su je neutralizirali. Italija je objavila rat Francuskoj 10. lipnja 1940 . Francuska vlada je pobjegla u Bordeaux , a Pariz je pao bez borbe 14. lipnja . Nakon ?to je francuska 2. armija kapitulirala 22. lipnja , Francuska je istog dana potpisala primirje.

Francuski teritorij podijeljen je na njema?ku okupacijsku zonu koja se nalazila na sjeveru i zapadu i malu talijansku okupacijsku zonu na jugoistoku. Na jugu je oformljena Vi?ijska Francuska na ?ijem ?elu je bio mar?al Petain . Francuska i Beneluks ostali su pod njema?kom kontrolom sve do savezni?kog iskrcavanja u Normandiji u lipnju 1944 . i pobjede saveznika koja je nakon toga uslijedila.

Rapored francuskih snaga [ uredi | uredi kod ]

Po?to su Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo 3. rujna 1939 . Njema?koj objavile rat du? francusko-njema?ke granice do?lo je do stanja poznatog pod nazivom La?ni rat u kojem obje strane mjesecima nisu u?inile nijedan zna?ajan potez. Belgija i Nizozemska jo? su bile neutralne. Poslije pobjedonosnog pohoda na Poljsku, Njema?ka je sav svoj vojni potencijal mogla usmjeriti prema zapadu. U Francusku su stigle i Britanske ekspedicijske snage (BEF) pod vodstvom Lorda Gorta . Sama Francuska mobilizirala je sve borbene snage, ali su im nedostajale sve vrste borbenih sredstava. Edouard Daladier , premijer Francuske od travnja 1938 . do o?ujka 1940 . i general Maurice Gamelin , vrhovni zapovjednik francuskih snaga bili su odgovorni za vođenje rata. Poslije o?ujka 1940. premijer je postao Paul Reynaud . Jedino je Maginot linija bila spremna. Njena posada sastojala se od velikog broja elitnih trupa. Ona se prostirala od ?vicarske granice do Ardena a sastojala se od niza utvrđenja i bunkera. Francuska je na njenu izgradnju utro?ila oko 100 milijardi franaka, ogromna sredstva koja nisu mogla biti upotrebljena za proizvodnju modernih borbenih sredstava. Predlagano je da se Maginot linija produ?i du? francusko-belgijske granice, ali je taj prijedlog odbio Philippe Petain . Po njemu produ?etak linije ka Belgiji zna?io bi predati Belgiju Njema?koj. Petain i njegovi sljedbenici smatrali su da u Belgiji treba voditi aktivan rat. Ardensko boji?te smatrao je potpuno bezopasnim, ?to ?e se ispostaviti kao velika gre?ka, jer su se ba? tu Nijemci probili u svibnju 1940. godine.

Francusko vojno rukovodstvo ravnomjerno je rasporedilo svoje snage du? te?ko utvrđene Maginot linije i ranjivih, otvorenih granica na sjeveru i istoku. Od obale La Manchea do ?vicarske granice bile su raspoređene 103 divizije, uklju?uju?i 10 britanskih divizija generala Gorta, zapovjednika BEF-a. Od toga 62 divizije bile su osuđene na neaktivnost du? Maginot linije dok je na slabo za?ti?enim sjevernim podru?jima rje?avana sudbina Francuske. Od 31 aktivne divizije deset ih je slu?ilo pod zapovjedni?tvom generala Billottea ; 9 ih je bilo pod komandom generala Pretelata na Maginot liniji, a 12 ih je bilo u rezervnoj armiji. Ukupno su Francuzi imali 32 rezervne divizije ali one su bile tako raspoređene da se nisu mogle brzo suprotstaviti prodoru neprijateljskih snaga. Samo 8 od ovih divizija bilo je spremno da se uklju?i na sjeveroisto?no boji?te.

Uzroci poraza francuske vojske [ uredi | uredi kod ]

Poraz Francuske 1940. bio je, dobrim dijelom, posljedica slabe tehni?ke opremljenosti njezine vojske. Nedostajala im je protuavionska artiljerija, tenkovi , avioni i protutenkovska artiljerija . Za stanje u protuzra?noj obrani karakteristi?ne su rije?i jednog francuskog generala:

U?li smo u rat bez artiljerije protiv nisko i visoko lete?ih ciljeva i s osrednjom snagom protiv ostalog.

Zapadni bedem [ uredi | uredi kod ]

Kad je slomljena Poljska , njema?ko vojno rukovodstvo imalo je slobodne ruke da gotovo sve raspolo?ive snaga anga?ira na zapadu. Tijekom slijede?ih mjeseci, nakon Poljskog poraza, u njema?kom General?tabu kopnene vojske radilo se svim snagama na usavr?avanju plana napada. Osim toga radilo se i na dovr?avanju Zapadnog bedema. Nijemci su ulo?ili veliki napor da oforme ovaj sistem utvrđenja, ali i pored svega toga ova linija bila je mnogo slabija nego ?to su Saveznici mislili. Njegove nedostatke uspje?no je nadoknađivala njema?ka propaganda.

Nijemci su mogli ra?unati na oko 7,000 tenkova, a Francuzi na 3,500. Dok su njema?ki tenkovi nastupali koncentri?no u masi, Francuska nije formirala ve?e tenkovske jedinice.

La?ni rat [ uredi | uredi kod ]

Glavni ?lanak: La?ni rat

U listopadu 1939 . francuski pisac Roland Dorgeles posjetio je francusko boji?te u svojstvu ratnog reportera i napisao je ?lanak o isturenim francuskim polo?ajima pod naslovom La?ni rat . Ovaj termin ?e se kasnije upotrebljavati da ozna?i nedostatak borbi na Zapadnom boji?tu .

Bitka za Francusku na Wikimedijinoj ostavi