Bitka kod Granika
(svibanj
334. pne.
) bila je prva od tri glavne bitke
Aleksandra Makedonskog
u njegovom pohodu protiv
Perzijske Monarhije
. Bitka se odigrala u sjeverozapadnoj
Maloj Aziji
pokraj
Troje
, na rijeci Granik (dana?nja Biga Cayı u
Turskoj
). U okr?aju na prijelazu rijeke Granik Aleksandar je pobijedio vojsku
perzijskih
satrapa
?ime je put prema istoku bio otvoren.
Nakon ?to je ubijen
Aleksandrov
otac
Filip II.
, Aleksandar poku?ava u?vrstiti svoju vladarsku poziciju tako da nastavlja o?ev plan pa
334. pne.
vodi vojsku u
Malu Aziju
. Pre?ao je
Dardanele
od
Sesta
do
Abidosa
, te je nastavio cestom do glavnog grada
satrapije
Frigije
. Istovremeno, nekoliko
satrapa
iz
Male Azije
(
Frigija
,
Jonija
,
Karija
i
Lidija
) okupili su svoje snage te ponudili neprijatelju bitku kod rijeke Granik.
Memnon
je predlagao strategiju ?spaljene zemlje“ i povla?enje pred Aleksandrom, no vode?i
satrapi
odbili su takav plan.
Arijan
,
Diodor
i
Plutarh
u svojim djelima spominju ovu bitku, no Arijan je opisuje najdetaljnije.
Perzijanci
su postavili svoju
konjicu
ispred
pje?a?tva
na isto?noj obali rijeke. O ovom potezu
povjesni?ari
imaju razli?ita mi?ljenja; neki ga smatraju takti?kom pogre?kom, dok drugi smatraju kako je potez bio poku?aj da se iskoristi njihova izvrsna konjica. Primjerice, sir William Tarn pretpostavlja kako su perzijski
satrapi
poku?ali ubiti makedonskog vođu
Aleksandra
i time okon?ati bitku u samom po?etku. Prema svim modernim istra?ivanjima, perzijska satrapska vojska bila je broj?ano inferiornija Makedoncima
[1]
.
Prema Aleksandrovom biografistu Arijanu,
makedonska
vojska suo?ila se sa
perzijskim
trupama tri dana nakon puta iz
Abidosa
.
Parmenion
, drugi ?ovjek po makedonskoj zapovijednoj liniji, predlo?io je uzvodni prelazak rijeke idu?e zore
[2]
, no
Aleksandar
se odlu?io za trenutni napad ?to je iznenadilo Perzijance. Makedonski bojni poredak uklju?ivao je
falangu
po sredini i
konjicu
na bokovima, dok se sam Aleksandar zajedno sa elitnom konjicom nalazio na desnom boku.
Perzijanci
su o?ekivali glavni napad ba? sa Aleksandrove pozicije desnog boka, pa su premjestili dio trupa iz sredine na tu stranu.
Bitka je zapo?ela sa napadom makedonske konjice i pje?a?tva sa lijevog boka kojim je zapovijedao
Parmenion
, no Perzijanci su oja?ali tu stranu pa je njihov napad odba?en. Istovremeno, Aleksandar i njegova elitna konjica izveli su proboj u sredinu perzijskih redova. Perzijanci su se suprostavili konjicom koju su predvodili njihovi plemi?i, no u izravnom okr?aju mnogi su poginuli. Uslijedio je perzijski napad
strijelama
kojeg je predvodio
satrap
Spitridat
i u kojem je Aleksandar gotovo poginuo. Ipak, prilikom pripreme zadnjeg strelja?kog udara jedan od Aleksandrovih generala uspio je sprije?iti napad te je u njemu ubijen i sam Spitridat, dok se Aleksandar brzo oporavio. Makedonska
konjica
tada je krenula na lijevu stranu gdje se nalazila ve?ina perzijske konjice, dok se makedonska
falanga
probila kroz sredi?te perzijskih redova. Nakon ovog poteza perzijska konjica na oba boka se povukla, kao i ostaci njihovog pje?a?tva.
Makedonci
su nakon bitke brojali oko 400 poginulih, dok je na
perzijskoj
strani poginulo 1.000 konjanika i 3.000 pje?aka.
Gr?ki
pla?enici koji su se borili na perzijskoj strani bili su napu?teni nakon povla?enja konjice, pa su se neuspje?no poku?ali predati Aleksandar Makedonski|Aleksandru koji ih je ve?inom pogubio, dok je 2000 pretvorio u
robove
. Histori?ar
Arijan
tvrdi kako su ti Grci navodno ubijeni zbog straha od
kuge
[3]
.
Histori?ar Peter Green u njegovoj knjizi ?Aleksandar Makedonski“ (
Alexander of Macedon
) iz
1974.
opisao je razli?itu verziju bitke. On tvrdi kako je obalu Granika ?uvalo
pje?a?tvo
a ne
konjica
, te kako su prilikom prvog napada makedonske snage do?ivjele velike gubitke te su bile prisiljene na povla?enje.
Aleksandar
je pritom prihvatio
Parmenionov
savjet pa je prilikom no?i pre?ao rijeku i napao idu?eg dana. Perzijska vojska je hitro poku?ala sprije?iti makedonski prelazak preko rijeke, gdje je konjica pristigla prije sporijeg pje?a?tva, nakon ?ega se bitka uglavnom nastavila prema onom ?to je opisano u
anti?kim
izvorima. Green obja?njava svoju verziju time ?to je Aleksandar zbog politi?kih razloga i o?uvanja autoriteta prikrivao po?etni neuspjeh kod Granika. Također, navodi kako su njegovi propagandisti kasnije skrivali taj poraz, no priznaje kako se radi samo o teoriji.
Bitka kod Granika zna?ajna je po tome ?to je
Aleksandar Makedonski
umalo poginuo u srazu sa perzijskom konjicom, odnosno po tome ?to su u istom okr?aju stradali neki
perzijski
satrapi
koji su vladali zapadom
Male Azije
, zbog ?ega je bio otvoren put prema istoku.
Gr?ki
gradovi u
Joniji
odnosno na obalama
Egejskog mora
pali su pod
makedonsku
vlast. Perzijski vladar
Darije III. Kodoman
i dalje nije bio svjestan nadolaze?e opasnosti pa je okr?aj sa Aleksandrom ponovo prepustio svojim
satrapima
(pokrajinskim namjesnicima). Tek nakon godinu i pol dana, Darije III. odlu?io se osobno obra?unati sa makedonskim vladarom u
bitci kod Isa
.
- Hans Delbruck:
History of the Art of War
, pr. J. Renfroe Walter, University of Nebraska Press, 4. v., 1920.
- Donald W. Engels:
Alexander the Great and the Logistics of the Macedonian Army
, Berkeley/Los Angeles/London, 1978.
- John F. C. Fuller:
Generalship of Alexander the Great
, New Jersey, De Capo Press, 1960.
- Peter Green:
Alexander of Macedon: A Historical Biography
, 1974.
- Martijn Moerbeek:
The battle of Granicus, 333 BC
, Universiteit Twente, 1997.
- Guy Rogers:
Alexander: The Ambiguity of Greatness
, New York, Random House, 2004.
- J. Warry:
Warfare in the Classical World
, 1998.
- Nick Welman:
Major battles and Army
, Fontys University