Biomolekul

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Prikaz 3D strukture mioglobina koja prikazuje obojane alfa helikse . Ovo je prvi protein ?iju su strukturu uz pomo? rendgendske kristalografije otkrili Maks Perutz i D?on Kendru 1958 . godine, i za to dostignu?e dobili Nobelovu nagradu za hemiju .

Biomolekul je svaki organski molekul koju proizvodi ?ivi organizam , uklju?uju?i velike polimerske molekule, kao ?to su proteini , polisaharidi i nukleinske kiseline , kao i male molekule poput primarnih metabolita , sekundarnih metabolita i prirodnih proizvoda . [1] [2]

Sastav biomolekula

[ uredi | uredi kod ]

Od svih hemijskih elemenata koji se nalaze u prirodi, samo 27 ulazi u sastav hemijskih jedinjenja koja ?ine ?ivi svet. Ovi elementi se nazivaju biogenim ili biomolekulskim. Najzastupljeniji bioelementi u građi organskih molekula su: C (ugljenik), H (vodonik), O (kiseonik), N (azot), P (fosfor) i S (sumpor).

Drugu grupu elemenata koja ulazi u sastav ?ivih bi?a ?ine: Ca ( kalcijum ), Mg ( magnezijum ), Na ( natrijum ), K ( kalijum ) i Cl ( hlor ). Ovi elementi se u telesnim te?nostima nalaze u obliku jona, te se nazivaju elektroliti .

Pored ove dve grupe bioelemenata, postoji i grupa esencijalnih elemenata, koji su ni?ta manje va?ni iako se nalaze u tragovima (minimalnim koli?inama). Ima ih 16: gvo?đe , bakar , cink , mangan , kobalt , hrom , selen , molibden , jod , fluor , bor , arsen , nikl , kalaj , vanadijum i silicijum .

Reference

[ uredi | uredi kod ]
  1. Slabaugh, Michael R., and Seager, Spencer L. (2007). Organic and Biochemistry for Today (6th izd.). Pacific Grove: Brooks Cole. ISBN   0-495-11280-1 .  
  2. Donald Voet, Judith G. Voet (2005). Biochemistry (3 izd.). Wiley. ISBN   978-0-471-19350-0 .  

Literatura

[ uredi | uredi kod ]