Balerine na slici
Edgara Degasa
Balet
Balet
je plesna forma koju danas naj?e??e vidimo u izvođenju profesionalnih plesa?a u kazali?tu ili na nekoj drugoj sceni.
Kao i ostali plesovi, balet mo?e grupni nastup ili solo izvedba. Postoje baleti s radnjom ili bez nje, pa je i muzika programska ili apsolutna; istina, igra?i katkad tuma?e i apsolutnu muziku programski. Sadr?aj jednog baleta (npr.
Petru?ka
Stravinskog
) se mo?e uporediti sa
operom
. Radnja se najradije odvija tako da dolazi do smenjivanja solisti?kih partija, dueta (francuski
pas de deux
) i grupnih nastupa. Kao epizoda, balet se javlja i u operi, bilo bez ikakve veze s radnjom (kao u
La traviati
Giuseppea Verdia
) bilo da je utkan u zbivanje (na primjer
Bahanal
u
Wagnerovom
Tannhauseru
).
Balet kao temeljni plesni pokret
[
uredi
|
uredi kod
]
Balet je jedna od najstarijih plesnih tehnika koja je temelj svim ostalim plesnim stilovima.
Balet karakteriziraju stroge forme tijela i otvoreni polo?aj stopala, ?to zna?i da je cijela noga zarotirana iz kuka prema van za 180 stupnjeva.
Baletna tehnika ne poznaje upotrebu sile i naglih pokreta. Svi pokreti moraju biti kontrolirani i ne smiju se izvoditi sa zgr?enim mi?i?ima, ve? istegnutim u ≪daljinu≫.
Elementi koji se uvje?bavaju su veliki i mali ?u?njevi, istezanje i dizanje nogu, rad stopala, razli?iti nagibi i rotacije tijela, razli?ite vrste okreta i skokova koji se mogu izvoditi iz velikoga ili malog ?u?nja, s obje ili jedne noge i sl.
Balet nije samo za profesionalce, ve? je i izvrsna aktivnost za rekreativce.
Razlika između rekreativnog i profesionalnog bavljenja plesom je samo u tome ?to rekreativci izvode manje komplicirane elemente. Rekreativci također ne moraju imati stupanj otvorenosti do punih 180 stupnjeva, ve? onoliko koliko to dopu?taju individualne prirodne predispozicije tijela.
Povijest klasi?nog baleta i plesa uop?e
[
uredi
|
uredi kod
]
Balet nije zasebna plesna umjetnost ve? je neizbje?na stepenica u razvoju
plesa
.
Ne znamo pouzdano kada je ?ovjek po?eo plesati, no mo?emo pretpostaviti da je to bilo negdje od samih po?etaka. U gotovo svim sa?uvanim plemenskim kulturama nalazimo plesove koji nisu tek spontani izljevi osje?aja (veselja, bijesa...), nego su to uobli?ene, ritmizirane sekvence koje se izvode na odabranom mjestu s nakanom da proizvedu naro?iti dojam na one koji gledaju.
U starije doba naj?e??e su to bili rituali kojima se molilo bogove da podare ki?u, bogatiji urod, pove?anje plemena i sl.
Prve organiziranije plesne forme
[
uredi
|
uredi kod
]
Gr?ko kazali?te upu?uje nas na prikazivanje koje se sastojalo od pjesme i plesa, i bilo je sastavni dio dionizijske proljetne svetkovine. U po?etku je proslava bila improvizirana, no s vremenom su se po?ele izvoditi slo?enije pjesme i plesovi, da bi nakon toga zapo?ela takmi?enja u prikazivanjima. Grupe koje su sudjelovale u takmi?enju uvje?bavao je ≪choregus≫, iz ?ega se korijeni dana?nja rije? ≪koreograf≫, a nastupale su u ≪orchestru≫, kru?nom plesnom prostoru teatra na otvorenom.
Razvoj profesionalnog plesa
[
uredi
|
uredi kod
]
Profesionalni ples se razvio u
Rimu
, a prikazivao je tragedije ili mitove u solo izvedbi. Pomo?u odgovaraju?e muzike, s mno?tvom kostima i maski, plesa? bi uzastopce portretirao sve mogu?e likove upletene u njegovu pri?u. Dojam bi poja?avao okretima, uvijanjima, nagibima i skokovima. No iskazivanje fizi?ke vje?tine nije bio primarni cilj. Zadatak plesa?a je bio da poka?e ljudsku narav i emocije u svoj njihovoj raznolikosti: ljubav i gnjev, mahnitost i bol, sre?u i tugu, ljubomoru i sl.
Za ples je neobi?no zna?ajan ?imbenik tehni?ka vje?tina izvođa?a. Plesa? stalno pro?iruje raspon svojih mogu?nosti, u nastojanju da ovlada pokretima koji bi bili vi?i, br?i i savr?eniji od dotad viđenih. Da bi mu se u tome pomoglo, njegovo se ?kolovanje produljilo i produbilo, te je u oblikovanju snage, fleksibilnosti i koordinacije ono postalo sistemati?nije.
Svaka epoha je obogatila plesni vokabular, osiguravaju?i narednom nara?taju koreografa obilniju građu.
Ples u srednjem vijeku
[
uredi
|
uredi kod
]
Postoje i zapisi o putuju?im zabavlja?ima, uklju?ivo i plesa?ima, koji su u srednjem vijeku uveseljavali plemstvo po dvorovima, a kasnije je pu?ke zabave preuzelo plemstvo. Crkvene vlasti su, nastoje?i ukinutu poganske obrede, uvidjele da je gotovo nemogu?e iskorijeniti tradicionalne forme, premda im je uspjelo li?iti ih njihova izvorno magijskoga zna?enja.
Po?etak temelja klasi?nog baleta
[
uredi
|
uredi kod
]
U ranom
16. stolje?u
u
Italiji
, prvi puta se spominje naziv
balletti
, koji je ozna?avao figuralni ples. Iako je svaki ples imao neku temu, s drugim ga je plesovima povezivao jedino op?i mitolo?ki karakter sadr?aja.
U osnovi su balletti bili scenski prilagođene verzije dru?tvenih plesova toga doba. Neki su proiza?li iz dvorskih protokola, a drugi iz zabava seljaka. Uz ballette se javljaju i tekstovi s uputstvima koja su imala precizirati broj izvođa?a koji sudjeluju u plesu, te da li su oni svrstani u parove ili poredani u liniju.
Krajem ?esnaestog i po?etkom sedamnaestog stolje?a tekstovi postaju sve precizniji i daju nam jasno tuma?enje pravilnog polo?aja plesa?evih stopala na po?etku koraka, kao osnove iz koje se razvilo pet pozicija klasi?nog baleta. Ilustracije pokazuju da su stopala okrenuta od tijela ? ne do te mjere da bi bila potrebna neka naro?ita gipkost, no dostatno da bi to djelovalo otmjeno. Tu je za?etak baleta otvorenih pozicija nogu.
Premda su
koreografi
bili
profesionalci
, ballette su izvodili amateri - dvorani za zabavu svoga stale?a. Zbog toga su koreografi, svjesni ograni?enih sposobnosti svojih u?enika ? izvođa?a, jednostavne korake slagali u zamr?ene obrasce tako da bi ipak bili zanimljivi.
Koreografi su znali da publiku ne mogu zadiviti koracima, koje izvođa?i ni ne znaju vje?to izvesti i koji se iz gledali?ta ionako dobro ne vide, nego tlorisom ? slo?enim geometrijskim oblicima koji bi se sastavljali, rastvarali i ponovo sastavljali.
Baleti se nisu izvodili na uzdignutim pozornicama, ve? u sredi?njem prostoru velikih sala, dok je publika sjedila u povi?enim galerijama koje su se protezale uzdu? triju strana plesnog prostora.
17. stolje?e / razvoj baleta u klasi?nom smislu
[
uredi
|
uredi kod
]
Balet se u klasi?nom smislu razvio u
Francuskoj
. Naj?uveniji plesa? sredinom sedamnaestog stolje?a bio je Louis XIV; odjeven kao Apolon, Kralj ? Sunce vladao je francuskim i europskim baletom.
Sada je i obi?na publika koji puta smjela prisustvovati izvedbama, a u nekim izvedbama su se pojavljivali i profesionalci. No balet je i dalje ostao sredstvom koje je prvenstveno imalo slu?iti plemstvu. Kada je napustio scenu, Louis XIV. je oformio ?kolu za osposobljavanje plesa?a. Isprva su svi plesa?i bili mu?karci, a s vremenom se pojavljuje i ne?to ?ena.
18. stolje?e/odvajanje plesa za zabavu od profesionalnog plesa
[
uredi
|
uredi kod
]
U osamnaestom stolje?u je to?no pobrojano svih pet pozicija, sve je ve?i naglasak na otvorenosti, pa se sada stopala postavljaju tako da tvore pravi kut. Plesalo se na sceni, a publika je sjedila ispred plesa?a. Tlorisi nisu vi?e bili vidljivi, ve? u prvi plan dolaze pokreti.
Skokovi postaju sve ?e??i i pojavljuje se mno?tvo pirueta.
Pro?irio se jaz između dru?tvenog i teatarskog plesa, za scenu je norma bila ne?to slobodnija.
Suknje balerina se skra?uju na visinu do gle?nja kako bi i one mogle izvoditi skokove, a cipele na petu se zamjenjuju cipelama bez pete radi ?vr??eg pliea prije skoka. Kasnije se suknje i korzeti zamjenjuju jednostavnom laganom haljinom. No mu?karci su u baletu i dalje nadmo?niji.
19. stolje?e/zavr?na faza kona?nog oblika forme klasi?nog baleta
[
uredi
|
uredi kod
]
U
devetnaestom se stolje?u
plesne predstave po?inju stvarati za manje elitnu publiku ? za srednju klasu u usponu.
Noge se otvaraju do punih 180 stupnjeva, a baletni je klas progresivan niz vje?bi, po?ev?i od jednostavnih pokreta, pa sve do najslo?enijih skokova i okretaja.
Sistemati?no vje?banje pospje?io je brz napredak tehni?ke vje?tine. ?ene su po?ele plesati na vrhovima prstiju. U po?etku je to bila tek trenutna poza, onda nekoliko brzih koraka, a potom jo? nekoliko.
S vremenom je balerina nau?ila kako da op?ivanjem poja?a vrhove svojih papu?a kako bi je one bolje podupirale (?pice su se pojavile mnogo kasnije).
Krajem devetnaestog i u dvadesetom stolje?u struktura postaje savr?eno precizna i isti?e se ljepota linije. Solo plesovi, poznati kao
varijacij'
sada se uvijek grade na nekom motivu ili su inspirirani nekom posebnom osobinom plesa?a za kojeg su bili kreirani.Pas de deux uvijek sadr?ava propisan adagio za oboje plesa?a, varijaciju za svakog posebno, te tehni?ki briljantan allegro. Fouette, ?ibaju?i okret, do?ivljava svoj razvoj i ubrzo ih je ve?ina plesa?ica uspjela izvesti trideset i dva na ?pici.
Mu?karci se vra?aju plesu i sada mu?ko ? ?enska zastupljenost postaje ravnopravna.To je i doba ?pica kao zasebnih papu?ica koje se razlikuju od mekanih.