Atomska orbitala

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Oblici prvih pet atomskih orbitala: 1s, 2s, 2p x , 2p y , i 2p z . Boje ukazuju na fazu talasne funkcije. Ovo su grafici ψ funkcija.
Atomska orbitala atoma vodonika

Atomska orbitala predstavlja deo prostora u atomu gde je najve?a verovatno?a nala?enja elektrona . [1] Pritom, elektron se zami?lja kao oblak negativnog naelektrisanja razli?ite gustine i na osnovu toga se mo?e konstatovati njegovo prisustvo. Veli?ina ovog prostora zavisi od samog elektrona ali se on naj?e??e zadr?ava u blizini atomskog jezgra. [2]

Postoje s, p, d i f-orbitale. Svaki s- podnivo sadr?i jednu s-orbitalu, svaki p-podnivo sadr?i tri p- orbitale, d-podnivo sadr?i pet d- orbitala, a svaki f-podnivo sadr?i sedam f-orbitala. U svakoj orbitali staje po dva elektrona, tako da na osnovu atomskog broja lako mo?emo odrediti raspored elektrona po orbitalama. Na primer: Mg-magnezijum-redni broj mu je 12, ?to je jednako broju protona kao i elektrona (svaki atom je elektronegativan u osnovnom stanju). Dakle uređenost njegovih orbitala izgleda: [3] [4]

Reference

[ uredi | uredi kod ]
  1. Milton Orchin, Roger S. Macomber, Allan Pinhas, and R. Marshall Wilson (2005). Atomic Orbital Theory .  
  2. Daintith, J. (2004). Oxford Dictionary of Chemistry . New York: Oxford University Press. ISBN   978-0-19-860918-6 .  
  3. David Griffiths (1995). Introduction to Quantum Mechanics . Prentice Hall. str. 190-191. ISBN   978-0-13-124405-4 .  
  4. Ira Levine (2000). Quantum Chemistry (5 izd.). Prentice Hall. str.  144 -145. ISBN   978-0-13-685512-5 .  

Literatura

[ uredi | uredi kod ]

Spolja?nje veze

[ uredi | uredi kod ]