Prikaz Prokla Carigradskog u
Menologion cara Bazilija II.
Proklo
(
gr?ki
:
Πρ?κλο?
,
latinski
:
Proclus
, ? - jul 446/447) je bio
arhiepiskop Konstantinopola
od 434. do smrti 446/447.
Prijatelj i, vrlo vjerojatno, u?enik sv.
Jovana Hristozoma
, Proklo je postao tajnikom carigradskog nadbiskupa Atika (406.?425.), koji ga je zaredio za đakona i kasnije za sve?enika. Atikov nasljednik Sizinije I. (426.?427.) posvetio ga je za biskupa Cizika, metropole provincije
Helespont
, no tamo?nji Nestorijanci odbili su ga primiti te je ostao u
Carigradu
. Po Sizinijevoj smrti slavni
Nestorije
naslijedio je carigradskog nadbiskupa (428?431.), a po?etkom 429. godine na festivalu
Bogorodice Marije
(Theotokos) Proklo je izrekao svoju proslavljenu propovijed (besjedu) o utjelovljenju, koja je kasnije umetnuta u po?etak akata
sabora u Efezu
(431. godine).
Kad je nadbiskup Maksimijan (431.?434.) umro na Veliki ili Sveti ?etvrtak, Proklo je odmah ustoli?en za carigradskog nadbiskupa dopu?tenjem cara
Teodozija II.
i biskupa okupljenih u Carigradu. Njegova prva briga bila je sprovod njegovih prethodnika, a potom je obojici patrijarha, ?irilu Aleksandrijskom i Ivanu Antiohijskom, uputio uobi?ajena sinodi?ka pisma u kojima je najavio svoje imenovanje, a obojica su ga odobrila.
Godine 436. biskupi u
Armeniji
konzultirali su Prokla o stanovitim doktrinama ?to su postojale u njihovoj zemlji i koje su se pripisivale Teodoru Mopsuestijskom, tra?e?i njihovu osudu. Proklo je sljede?e godine odgovorio na slavno pismo poznato kao
Toma Armencima
(
Tomus ad Armenios
), a koje je poslao isto?nim biskupima, tra?e?i od njih da ga potpi?u i da se pridru?e osudi nauka koje su Armenci bili iznijeli. Oni su, naime, odobravali pisma, ali su zbog po?tovanja prema Teodoru oklijevali osuditi nauke koji su mu se pripisivali. Proklo je odgovorio da, iako je ?elio da se ekstrakti pridru?eni njegovom Tomi osude, nije ih pripisao Teodoru ili bilo kojoj drugoj osobi, jer nije ?elio osuditi niti jednu osobu, ve? je htio osuditi nauke koje je smatrao krivim.
Reskript cara Teodozija II. koji je nabavio Proklo, izra?avao je njegovu ?elju da svi trebaju ?ivjeti u miru i da se ne smije imputirati ni?ta i nikoga onomu tko je umro u zajednici s Crkvom, uspio je na koncu smiriti oluju. ?itava afera vidno je pokazala Proklovu umjerenost i takti?nost. Godine 438. prenio je relikvije sv. Ivana Zlatoustog iz Komane (lat. Comana Cataoniae ili Aurea) iz Kapadokije natrag u Carigrad, gdje ih je s velikim po?astima pohranio u
Crkvi Dvanaestorice apostola
. Ovaj je postupak pomirio Crkvu sa sljedbenicima sv. Ivana Zlatoustog, koji su se bili razdvojili zbog nadbiskupa i koji su to smatrali nepravednim.
Proklo je 439. godine, na zahtjev deputacije iz Cezareje u Kapadokiji, izabrao za svog novog biskupa Talasija, koji ?e uskoro biti imenovan pretorskim prefektom Istoka.
U vrijeme nadbiskupa Prokla
Trisagion
je u?ao u upotrebu. Govori se da je u to vrijeme u Carigradu ?etiri mjeseca trajao sna?an potres, tako da su ljudi morali napustiti grad i utaboriti se u poljima. Proklo je umro najvjerojatnije u srpnju 446. godine. ?ini se da je bio mudar, umjeren i pomirljiv, ali ponekad i strastven, te se strogo pridr?avao samog pravoslavlja, da bi one koji su se od njega razlikovali pobijedio uvjerenjem, a ne silom.
Proklova djela sastoje se od 20 propovijedi (od kojih su neke sumnjive autenti?nosti). Pet ih je objavio kardinal Mai, od kojih su sa?uvane njih samo 3 i to u sirijskoj verziji, dok su gr?ke verzije izgubljene; 7 pisama, zajedno s nekoliko istih kojima su mu se obratile druge osobe; i nekoliko fragmenata drugih pisama i propovijedi.
Prokla je citirao Cotton Mather u svom djelu pod naslovom
Psalterium Americanum
(komentar na Knjigu Psalma) zbog njegovih pogleda na
Knjigu Psalma
. Mather izravno navodi Prokla u citatu u pet redaka o svrhama ?itanja psalma.
- ?agi-Buni?, T. Janko. 2009.
Kristologija Prokla Carigradskog
. Kr??anska Sada?njost. Zagreb.