Antipapa
(
lat.
), ili
protupapa
, osoba koja tvrdi da je
papa
kao suparnik ve? postoje?em papi i koji u tome ima relevantnog uspjeha (od 14. stolje?a ?esto uz podr?ku određenog broja
kardinala
). Od po?etka Crkve bilo ih je mnogo, a na prelasku iz 14. u 15. stolje?e do?lo je do
zapadne ?izme
odnosno do velikog raskola u Crkvi koji je zavr?io
1418
. izborom pape
Martina V.
Prvi poznati protupapa bio je
Hipolit Rimski
koji je izabran nasuprot papi
Kalistu I.
od strane rimskih nezadovoljnika u 3. stolje?u. ?ivot je zavr?io pomiren s
Katoli?kom crkvom
, u izgnanstvu, u rudnicima
Sardinije
, za vrijeme rimskih progona kr??ana. Zajedno s njime ?ivot je okon?ao i Kalistov nasljednik papa
Poncijan
.
Krajem 14. i po?etkom 15. stolje?a pojavio se ?itav niz suprotstavljenih papa, od kojih su onda slijedile razli?ite nasljedne linije. Jednu je od njih Katoli?ka crkva priznavala slu?benom, dok su ostale mogle izabirati samo protupape. Znalo se dogoditi da istovremeno budu dvojica ili trojica papa, od kojih je svaki tvrdio da je pravi papa, te izop?avao ostale.
U tom su se razdoblju razvile dvije linije papa i protupapa: rimska i avinjonska, prema gradovima u kojima su oni stolovali. Njihov utjecaj uglavnom je ovisio o mo?i svjetovnih vladara koji su ih podr?avali. Kasnije je pridodana i pizanska linija protupapa.
Takvo okru?enje dovelo je do gubitka autoriteta institucije pape i protupapinskog raspolo?enja, ?to je u kona?nici bio i jedan od razloga za pojavu
Protestantizma
, odnosno
reformacije
u 16. stolje?u.
Izraz "antipapa" se nakon toga prili?no rijetko koristi, uglavnom za tzv.
alternativne
pape izabrane od strane vjerskih zajednica ?iji su se ?lanovi odmetnuli od Rimokatoli?ke crkve. S obzirom da u pravilu imaju malen broj sljedbenika, rijetko ili nikada se ne navode u istim popisima sa "pravim" antipapama u historijskom smislu.
