Abba
(??? abb?) je
aramejska
re? koja zna?i ?
otac
".
Isus
je njome nazivao
Boga
. Pojavljuje se vi?e puta u
Novom Zavetu
.
[1]
U hri??anstvu se koristi kao religijska titula. U isto?noj varijanti glasi
ava
, u zapadnoj
opat
. Kori??ena je i kao titula za pojedine
pustinjske oce
, na primer u
Apothegmata Patrum
(Izreke pustinjskih otaca).
Isus
je Boga nazivao
abba
, ?to na aramejskom zna?i ?otac“.
[2]
Isus je pod re?ju otac po pravilu mislio na nebeskog oca, odnosno na
Boga
. Ona je ?ak izri?ito savetovao svojim u?enicima da taj izraz ne upotrebljavaju ni za koga od ljudi.
I ocem ne zovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedan Otac koji je na nebesima.
[3]
Isus svojim u?enicima preporu?uje da budu "
sinovi Oca
svojega koji je na nebesima"
[4]
postav?i "savr?eni poput svog nebeskog
Oca
" koji vole sve podjednako, i dobre i zle, i pravedne i nepravedne.
[5]
U Zapadnoj Crkvi
opat
je zvani?ni naziv za nastojatelja određenog
manastira
ili
mona?ke
kongregacije
koja pripada
benediktinskim
,
cistercitskim
ili
trapistkim
familijama ili nekim domovima određenog reda kanoskih redovnika (npr. Avgustinovski kanoni?ki redovnici Laterana i Premonstratensiani).
Prema Pravilima
Sv. Benedikta
opat je postavljen za oca mona?ke porodice i kao takav ima
vlast
u upravljanju svojim domom, po pravilima koja on mo?e prilagoditi klimatskim uslovima, obi?ajima određene epohe itd. U dana?nje vreme opati su uvek izabrani i imaju slu?bu u saglasnosti sa Ustavom svog Reda ili Kongregacije: nekada je to do?ivotno, nekada na neodeđeno vreme, nekada do navr?avanja određenih godina, nekad na određeni broj godina, itd.
[6]
Opat je glavni nastojatelj
[7]
i, po?to su svi Redovi i Kongregacije koji imaju opate shva?eni kao
klerikalne
institucije
[8]
, opat mora biti
sve?tenik
, on dela sa crkvenom vla??u
[9]
i shva?en je kao
Ordinarij
[10]
. Za razliku od drugih crkvenih upravitelja opat dobija liturgijski blagoslov pri ?emu mu mo?e biti dodeljen prsten,
mitra
,
?ezal
.
Opat teritorijalne opatije, formalno poznat kao
abbot nullius
(vidi
dijeceza
) takođe ima kvazi-
episkopsku
jurisdikciju nad teritorijom svoje opatije.
[11]
. Starija praksa davanja titule opata starijem monahu kao vid po?asti ali bez
jurisdikcije
sada je prestala. U Srednjem veku, određeni opati su postepeno zahtevali prava na određene
insignije
i privilegije uobi?ajeno rezervisane za
episkope
, kao i pravo da u?estvuju na crkvenim saborima (od osmog sabora u Toledu
653
).
Ranije razlikovanje opata koji nose mitru (u pre-reformskoj Engleskoj) od drugih danas vi?e ne postoji. Nastojatelji pojedinih poznatih manastira nose naziv nad-opati, dok, takođe, opat koji predsedava Kongregacijom nosi naziv "Opat predsednik" ili "opat general". Od
1893
. benediktinska kongregacija je imala "opata primata" koji je bio predstojatelj ?itavog reda.
Odgovaraju?i naziv za opata u Isto?noj Crkvi je
iguman
ili
arhimandrit
.
- ↑
Mk 14, 36, Rim 8, 15 i Gal 4, 6.
- ↑
Kembrid?ova ilustrovana istorija religije (str. 232-236), Stylos, Novi Sad, 2006.
ISBN
86-7473-281-X
- ↑
Evanđelje po Mateju, glava 23:9 (prevod Vuka Karad?i?a)
- ↑
Jevanđelje po Mateju 5:44-45.
- ↑
Jevanđelje po Mateju 5:48.
- ↑
Up. CIC (1983) can. 624. s. I.
- ↑
up. CIC (1983) can. 613. s. 2
- ↑
up. CIC (1983) can. 588. s. 2
- ↑
up. CIC (1983) can. 596. s. 2
- ↑
up. CIC (1983) can. 134. s. I
- ↑
up. CIC (1983) can. 370