Vrata raja
(
eng.
Heaven's Gate
) je
ameri?ki
epski
western
iz
1980.
godine kojeg je napisao i re?irao
Michael Cimino
. Djelomi?no temeljen na istinitim događajima (ratu u okrugu Johnson), radnja filma vrti se oko fiktivnog sukoba između zemljoposjednika i europskih
imigranata
u dr?avi
Wyoming
tijekom 90-ih godina
19. stolje?a
. U filmu su glavne uloge ostvarili
Kris Kristofferson
,
Christopher Walken
,
Isabelle Huppert
,
Jeff Bridges
,
John Hurt
,
Sam Waterston
,
Brad Dourif
,
Joseph Cotten
,
Geoffrey Lewis
,
David Mansfield
,
Richard Masur
,
Terry O'Quinn
,
Mickey Rourke
i
Willem Dafoe
u svojoj prvoj filmskoj ulozi.
Produkcija filma patila je od prema?ivanja bud?eta i dozvoljenog vremena snimanja, negativnog publiciteta i glasina o pretjeranom perfekcionizmu redatelja Cimina. Sam film uglavnom se smatra jednim od najve?ih box-office neuspjeha svih vremena, a u nekim krugovima smatra se i jednim od najgorih filmova ikada snimljenih. Kada je krenuo s kino distribucijom, film
Vrata raja
dobio je izrazito negativne kritike, a na doma?em tr?i?tu sveukupno je zaradio 3,5 milijuna
dolara
(ukupni produkcijski bud?et iznosio je 44 milijuna dolara)
[4]
?ime je u kona?nici skoro doveo do propasti studija
United Artists
, a definitivno je uni?tio reputaciju redatelja Cimina koji je do tada slovio za jednog od najutjecajnijih redatelja u
Hollywoodu
prvenstveno zbog svog filma
Lovac na jelene
iz
1978.
godine s kojim je osvojio presti?nu filmsku nagradu
Oscar
za
najbolji film
i
re?iju
.
[5]
Cimino je imao vrlo ?iroku i ambicioznu viziju filma na kojeg je na kraju potro?io ?etiri puta vi?e od inicijalnog dozvoljenog bud?eta. Financijski problemi filma i propast studija United Artists doveli su do kraja filmskog razdoblja poznatog pod imenom
Novi Hollywood
, a filmski studiji od tada nadalje odlu?ili su preuzeti ve?u kontrolu nad vlasitim filmovima koje produciraju.
[6]
Međutim, kako je vrijeme prolazilo film
Vrata raja
po?eo je dobivati sve pozitivnije i pozitivnije kritike
[7]
[8]
pa ga danas neki kriti?ari smatraju "modernim remek-djelom" ?ija je originalna kino distribucija iz 1980. godine zbog izrazito lo?ih kritika okarakterizirana "kao jedna od najve?ih nepravdi u povijesti kinematografije".
[9]
Prolog - Harvard, 1870.
[
uredi
|
uredi kod
]
Godina je
1870.
, a dvojica mladi?a - Jim Averill i William "Billy" Irvine - upravo zavr?avaju pohađanje
sveu?ili?ta
Harvard
. U velikom auditorijumu vele?asni lije?nik obra?a se studentima i govori im o sukobu "pitomih umova s nekultiviranim" te o va?nosti "obrazovanja nacije". Irvine, briljantan student, ali o?igledno pod utjecajem
alkohola
, nakon toga preuzima govorno mjesto i iznosi svoje suprotne stavove koji uklju?uju nepo?tivanje profesora. Nakon toga slijedi velika proslava diploma zbog koje mu?ki studenti pjevaju serenade prisutnim djevojkama, uklju?uju?i i Averillovu curu.
Okrug Johnson (dr?ava Wyoming), 1890.
[
uredi
|
uredi kod
]
Dvadeset godina kasnije Averill prolazi kroz gradi? Casper (dr?ava
Wyoming
) na putu do okruga Johnson gdje sada obna?a du?nost mar?ala. Siroma?ni europski
imigranti
koji su tek do?li u regiju nalaze se u sukobu s bogatim, etabliranim zemljoposjednicima i sto?arima koji se nalaze u organizaciji imena
Wyoming Stock Growers Association
; novoprido?li
doseljenici
, naime, s vremena na vrijeme kradu njihovu stoku kako bi se nahranili. Nate Champion, Averillov prijatelj i pla?enik sto?ara
ubija
jednog imigranta zbog sumnje u krađu, a oslobađa drugog kojeg je ulovio u krađi. Tijekom slu?benog sastanka, ?elnik organizacije sto?ara Frank Canton obavje?tava ostale ?lanove - uklju?uju?i i pijanog Irvinea - o svom planu ubijanja 125 doseljenika koje proziva "lopovima i anarhistima", a koji se nalaze na listi koju je napravio. Irvine izra?ava svoje neslaganje s planovima. Dok ostali ?lanovi glasaju za plan, Irvine napu?ta sastanak i susre?e Averilla te mu govori o "listi smrti" koju je organizacija sa?inila. Averill se nakon toga, prilikom odlaska iz organizacije, sukobljava s Cantonom i udara ga. Te no?i Canton zapo?inje regrutirati ljude koji bi trebali izvr?iti ubojstva svih doseljenika s "liste smrti".
Elli Watson, voditeljici
bordela
iz
Quebeca
koja ponekad prihva?a ukradenu stoku kao naplatu za njezine
prostitutke
, udvaraju se i Averill i Champion. Uskoro Averill i Watson ple?u zajedno s ostalim doseljenicima na koturaljkama, a kasnije i sami u velikom klizali?tu naziva
Heaven's Gate
kojeg je izgradio lokalni poduzetnik John L. Bridges. Averill dobiva listu smrti i kasnije ?ita sva imena doseljenicima koji su zastra?eni. Cully, nadzornik ?eljezni?ke postaje i Averillov prijatelj, ugleda vlak s Cantonovim pla?enicima koji ide prema sjeveru te odja?e upozoriti ostale imigrante, ali na putu biva ubijen. Kasnije grupa mu?karaca napadne Ellin bordel i
siluje
ju; Averill ju spa?ava i ubija sve osim jednog. Champion, shvativ?i da njegovi ?efovi ?ele ukloniti Ellu, odlazi do Cantonovog kampa i ubija posljednjeg Ellinog silovatelja te nakon toga odbija dalje sudjelovati u pokolju doseljenika.
Canton i njegovi ljudi susretnu jednog od Championovih prijatelja Trappera koji napu?ta njegovu kolibu. Canton ka?e Trapperu da ima samo jednu minutu za upozoriti Championa i njegovog ?ti?enika Nicka Raya da ih Canton i njegovi ljudi ?ekaju vani. Nakon ?to ih upozozri, Trapper napu?ta kolibu, ali odmah potom biva ubijen nakon ?ega slijedi pucnjava. U o?ajni?kom poku?aju da spasi Championa, Ella dolazi sa svojom ko?ijom i ubija jednog od pla?enika prije nego uspije pobje?i. Champion i Nick nalaze se zarobljeni u kolibi, a Nick uskoro pogiba. Cantonovi ljudi nakon toga spaljuju jednu ko?iju i usmjere je prema kolibi na taj na?in zarobiv?i Championa. Champion pi?e posljednju poruku Elli i Jimu te nakon toga izlazi iz kolibe, pucaju?i u Cantonove ljude koji ga ubijaju na licu mjesta. Ella upozorava ostale doseljenike da Canton i njegovi ljudi dolaze nakon ?ega oni odlu?uju uzvratiti pod vodstvom Bridgesa. Uskoro se doseljenici i Cantonovi pla?enici nađu u velikoj bitci tijekom koje ima velikih ?rtava s obiju strana (uklju?uju?i i pijanog, poetski raspolo?enog Irvinea); Canton odlazi dovesti pomo?. Ella i Averill vra?aju se na Championovo imanje te nalaze njegovo tijelo skupa s napisanom porukom.
Sljede?eg dana Averill se nevoljko pridru?uje doseljenicima i predvodi njihov napad na Cantonove ljude. Opet su na obje strane ?rtve goleme, a Canton se na kraju dana pojavljuje s
ameri?kom vojskom
koja dolazi i zaustavlja sukob te na taj na?in spa?ava ostatak pla?enika. Kasnije u Ellinoj kolibi, Bridges, Ella i Averill se pripremaju oti?i iz Wyominga zauvijek, ali padaju u Cantonovu zasjedu koji ubijaju Bridgesa i Ellu. Nakon ?to sam ubije Cantona i njegove ljude, o?ajni Averill dr?i Ellino mrtvo tijelo u rukama.
Epilog - Newport (dr?ava Rhode Island), 1903.
[
uredi
|
uredi kod
]
Trinaest godina kasnije, u novom
stolje?u
, dobro odjeveni, golobradi, ali puno stariji Averill hoda palubom svoje jahte u Newportu (dr?ava
Rhode Island
). Odlazi u potpalublje gdje atraktivna sredovje?na ?ena spava u luksuznom budoaru. Averill je promatra bez rije?i. ?ena, njegova stara djevojka s Harvarda (vjerojatno sada njegova supruga) budi se i upita ga za cigaretu. On joj je, ponovno bez rije?i, pru?a. Nakon toga se ponovno priprema oti?i iz prostorije, ali zastaje kod vrata i tiho je promatra. Ona to ne primje?uje. Njegova brada zadrhti od emocija kao da shva?a da je unato? svom bogatstvu i imu?nosti izgubio mnogo toga tijekom krvavih događaja u Wyomingu. Nakon toga, bez rije?i, vra?a se na palubu dok jahta nastavlja ploviti dalje.
Glumac
Willem Dafoe
se u filmu pojavljuje kao statist.
[10]
Razli?itosti od stvarnih događaja
[
uredi
|
uredi kod
]
Osim ?injenice ?to je radnja filma smje?tena u dr?avi
Wyoming
i ?injenice da mnogi likovi imaju ista imena kao stvarne osobe koje su sudjelovale u ratu u okrugu Johnson, sama pri?a i likovi nemaju gotovo nikakvih daljnjih sli?nosti sa stvarnim povijesnim osobama i događajima.
[11]
Premda su
doseljenici
u sjeverni dio dr?ave Wyoming dolazili u malim skupinama, nisu postojale horde siroma?nih
europskih
imigranata
koji su naseljavali podru?je,
[12]
a kamoli ubijali stoku bogatih kako bi pre?ivjeli. Nadalje, Nate Champion nikako nije bio "pla?enik"
sto?ara
i
ubojica
ve? vrlo simpati?an i voljen ran?er
[11]
u okrugu Johnson kojega su bogati sto?ari prozvali "kraljem kradljivaca stoke" budu?i je on bio taj koji se usprotivio njihovoj taktici pohađanja prava na svu neozna?enu mladu stoku.
[11]
Jim Averell također je bio vlasnik malog ran?a udaljenog otprilike 170 kilometara jugozapadno od okruga Johnson. Skupa s njegovom suprugom Ellen (ili Ella) Watson, Jima su ubila dvojica sto?ara dvije godine prije nego ?to je rat u okrugu Johnson uop?e po?eo. Sto?ari su pro?irili pri?u da je Ella davala seksualne usluge za ukradenu stoku, ali to nije bila istina jednako kao ?to nikako nije to?no da je bila vlasnica
bordela
kako je prikazano u filmu. Malo je vjerojatno da su Watsonica ili Averell uop?e poznavali Natea Championa. U filmu su također opisani događaji i likovi koji nemaju gotovo nikakvih sli?nosti sa stvarnom povije??u ili ljudima koji su tada ?ivjeli.
[13]
Godine
1971.
holivudski
filmski redatelj u usponu
Michael Cimino
poslao je svoj originalni scenarij za
Vrata raja
(tada naziva
The Johnson County War
) izvr?nim direktorima u kompaniji
United Artists
; projekt je, međutim, stavljen na ?ekanje zbog toga ?to nije privukao velika gluma?ka imena. Godine
1979.
, nakon ?to je snimio dva hit filma za redom -
Kalibar 20 za specijalista
iz
1974.
(snimljen u
Montani
) i
Lovac na jelene
iz
1978.
godine s kojim je osvojio dvije presti?ne filmske nagrade
Oscar
(
za najboljeg redatelja
i
najbolji film
) - Cimino, sada jedan od najutjecajnijih redatelja u Hollywoodu, iskoristio je svoju "zvjezdanu mo?" i uvjerio studio za ponovno pokretanje projekta s
Krisom Kristoffersonom
,
Isabelle Huppert
i
Christopherom Walkenom
kao tri glavna lika.
Zahtjevi za snimanje, prekora?enja rokova i beskrajni ponovni poku?aji
[
uredi
|
uredi kod
]
Snimanje filma zapo?elo je
16. travnja
1979.
godine u nacionalnom parku Glacier u dr?avi Montana. Ve?ina scena ?ija se radnja odvija u gradu snimljena je u podru?ju
Two Medicine
. Snimalo se također i u gradu Wallace (dr?ava
Idaho
) tijekom ljeta iste godine. Plan je bio pustiti film u kino distribuciju
14. prosinca
uz bud?et od 11,6 milijuna
dolara
, ali vrlo brzo snimanje filma je po?elo zaostajati u rasporedu. Legenda ka?e da je ve? ?estog dana snimanja projekt kasnio pet dana u rasporedu. Kao primjer Ciminove fanati?ne posve?enosti svakom detalju istaknuto je građenje ulice prema njegovim to?nim specifikacijama koja se kasnije morala sru?iti i ponovno izgraditi zbog toga ?to "nije dobro izgledala". Ulica je, prema njegovoj zamisli, trebala biti ?ira za dodatnih 1,8 metara; osoba zadu?ena za scenografiju rekla je Ciminu da bi jeftinije bilo sru?iti samo jednu stranu ulice i ponovno ju izgraditi, ali je redatelj inzistirao na tome da se obje strane sru?e, pomaknu natrag pola metra i ponovno izgrade.
Tijekom snimanja filma kru?ile su glasine o Ciminovom beskrajnom snimanju svake scene po vi?e desetaka puta. Jedna od tih scena uklju?uje bogatog zemljoposjednika koji prijezir prema
imgrantima
pokazuje otkrivaju?i vlastitu stra?njicu; navodno je samo ta scena ponovljena 15 puta. Jedan svjedok događaja je izjavio: "Na koliko razli?itih na?ina ?ovjek mo?e spustiti hla?e? Mislit ?ete da bi tri ili ?etiri poku?aja bila dovoljna, ali Michael - ?upak kakav je bio - nije htio stati dok nije bio u potpunosti zadovoljan". Prema izjavi jednog glumca njegov lik trebao je "pro?i pokraj borbe pijetlova", ali kada je stigao na lokaciju na kojoj se scena trebala snimati saznao je da je ta scena snimljena dva tjedna ranije. Također, navodno je cijelo jedno drvo sru?eno, prevezeno u dijelovima i ponovno postavljeno u dvori?te koje je glumilo
Harvard
gdje se odr?ava scena proslave diploma u prologu filma
1870.
godine.
Jo? jedan ne?uveni primjer snimanja uklju?uje sustav za navodnjavanje kojeg je Cimino dao izgraditi ispod zemlje na kojoj se trebala odviti velika bitka na kraju filma, a kako bi to podru?je ostalo zeleno i tako stvorilo kontrast s crvenom bojom koja ?e kasnije prekriti polje nakon krvavog sukoba.
[14]
Cimino je snimio vi?e od 396 kilometara filma (gotovo 220 sati) u kona?nici ko?taju?i studio otprilike 200 tisu?a dolara dnevno za pla?e, lokacije i gluma?ke nadoknade. Privatno su kru?ile glasine, iako nikad potvrđene, da je Cimino izrazio svoju ?elju da prijeđe koli?inu od 300 kilometara vrpce koju je postavio redatelj
Francis Ford Coppola
snimaju?i svoj film
Apokalipsa danas
.
Unato? tome ?to je prekora?io bud?et za dodatnih 13 milijuna dolara, Cimino nije bio financijski ka?njen (iako je u to vrijeme to bila uobi?ajena praksa) zbog toga ?to je imao ugovor s kompanijom United Artists u kojem je bilo navedeno da sav novac potro?en "za zavr?avanje i isporuku filma do
Bo?i?a
1979.
godine za kino distribuciju ne?e biti razmatran kao prekora?enje bud?eta". Zbog svog opsesivnog pona?anja Cimino je vrlo brzo dobio nadimak
Ayatollah
. Produkcija je kasnila kada su se pojavile glasine o Ciminovim zahtjevima da snimanje određenih scena ponavlja i do 50 puta, a također je znao odgađati snimanje dok oblak koji mu se sviđao nije do?ao u poziciju za kadar koji je ?elio.
[15]
Nekoliko glazbenika dovedeno je u Montanu kako bi radili na filmu, ali zbog bezbrojnih ka?njenja oni su nakon tri tjedna ostali besposleni i ?ekali da ih se pozove na snimanje ?to je potrajalo ?est mjeseci. Međutim, iskustvo je "bilo istodobno vrlo dosadno i dobro, prepuno glazbenih proba, ?udnih avantura s vrlo malo pravog snimanja filma". Upravo su te probe ozna?ile po?etak brojnih glazbenih suradnji između
Bridgesa
i Kristoffersona; njih dvojica kasnije ?e se ponovno ujediniti za film
Ludo srce
iz
2009.
godine te za Bridgesov istoimeni album iz
2011.
godine.
[16]
Kako je produkcija slabo tekla, kompanija United Artists ozbiljno je razmi?ljala o davanju otkaza Ciminu i uzimanju drugog redatelja. Steven Bach, potpredsjednik zadu?en za produkciju kompanije u to vrijeme, opisao je svoje prvo gledanje snimljenih scena iz filma: "Bilo je to kao da je
David Lean
odlu?io snimiti
western
". Bach je bio impresioniran ?irokim kadrovima prirodne ljepote koje je Cimino snimio i vrlo pa?ljivo odabrao kako bi mu ih pokazao. Na taj na?in uspio je uvjeriti svoje nadređene da je mudro potro?io sav novac do tada. Nekoliko mjeseci kasnije stvari su ponovno krenule na gore i ponovno se razmi?ljalo o smjeni Cimina pa je Bach oti?ao kod vrlo poznatog redatelja ?ije ime u svojoj knjizi
Final Cut
nije htio otkriti. U knjizi je napisao da je taj redatelj odbio posao zbog toga ?to bi prekr?io pravila Ceha redatelja samim razgovorom o projektu na kojem se jo? uvijek nalazi drugi redatelj koji jo? nije dobio otkaz. Danas se smatra da je redatelj u pitanju bio sam David Lean budu?i je Bach u knjizi napisao ono ?to mu je rekao: "?ini se kao da si ti odlu?io snimiti western".
Glumac
John Hurt
toliko je dugo vremena proveo ?ekaju?i na rad na produkciji da je oti?ao i snimio film
?ovjek-slon
redatelja
Davida Lyncha
te se kasnije vratio snimiti dodatne scene za
Vrata raja
.
[17]
Snimanje filma zavr?eno je u
o?ujku
1980. godine uz tro?ak od gotovo 30 milijuna dolara. Tijekom postprodukcije Cimino je promijenio bravu na vratima monta?e studija kako bi sprije?io direktore studija da vide film prije nego on bude gotov s monta?om. Rade?i s dobitnikom Oscara za monta?u Williamom H. Reynoldsom, Cimino je od njega prakti?ki napravio roba. Reynolds se kasnije ?alio koliko je njegovog vlastitog posla sam redatelj uni?tio, a koji je bio uvjeren da ?e ovaj epski western postati remek-djelo. Jedan anonimni zaposlenik studija je izjavio: "Razina pretencioznosti u toj monta?noj sobi bila je ravna jedino katastrofi koja ?e kasnije uslijediti."
Radna verzija filma i planovi za distribuciju
[
uredi
|
uredi kod
]
Dana
26. lipnja
1980.
godine
Cimino
je direktorima kompanije
United Artists
pokazao prvu verziju svog filma koja je navodno trajala pet sati i dvadeset i pet minuta (325 minuta), a za koju je sam Cimino izjavio da je "mo?da 15 minuta du?a nego ?to ?e biti kona?na verzija".
[18]
Direktori su odbili pustiti film u distribuciju s tim trajanjem pa su ponovno razmi?ljali o otpu?tanju Cimina.
[18]
Međutim, Cimino im je obe?ao da ?e premontirati film te je potro?io cijelo
ljeto
i
jesen
1980. godine kako bi to u?inio. Na kraju je finalna verzija filma trajala tri sata i trideset i devet minuta (219 minuta). Budu?i da je originalni plan po?etka kino distribucije bio
Bo?i?
1979.
, kompanija United Artists odlu?ila je dati novi datum - po?etak
zime
1980.
Kona?na verzija filma svoju je svjetsku premijeru imala u
New Yorku
dana
19. studenog
1980.
godine. Prema svim dostupnim izvje?tajima i svjedo?anstvima, premijera je bila prava katastrofa. Tijekom stanke, publika je bila u tolikom transu da je
Cimino
pitao za?to nitko ne pije
?ampanjac
. Navodno mu je njegov publicist na to odgovorio: "Zato ?to im se ne sviđa film".
[18]
Kriti?ar Vincent Canby za
New York Times
pokopao je film prozvav?i ga "dosad neviđenom katastrofom" i uspoređuju?i ga s "prisilnim ?etverosatnim hodanjem u krug po vlastitoj sobi".
[19]
Canby je u svojoj kritici ?ak oti?ao i korak dalje napisav?i: "Film pada na toliko nivoa da vam dođe da se zapitate je li gospodin Cimino prodao svoju du?u
Vragu
kako bi kupio uspjeh
Lovca na jelene
, pa se sada taj isti Vrag vratio kako bi naplatio dug".
[19]
Nakon kino distribucije koja je trajala svega tjedan dana, Cimino i kompanija
United Artists
povukli su film iz kina i stopirali njegovu ?iroku distribuciju.
[7]
U
travnju
1981.
godine u
Los Angelesu
se film ponovno pojavio kao "redateljeva verzija" u trajanju od dva i pol sata (149 minuta) - to je bila tre?a verzija filma koju je Cimino napravio.
[7]
U kritici te kra?e verzije,
Roger Ebert
je za
Chicago Sun-Times
kritizirao film zbog narativne inkonzistentnosti te zaklju?io da je film "jedno na najskandaloznijih kinematografskih gubitaka vremena koje sam ikada gledao, a sjetite se... Gledao sam film
Paint Your Wagon
".
[20]
Kevin Thomas iz
Los Angeles Timesa
bio je jedan od prvih ameri?kih kriti?ara koji je, nakon ?to je pogledao skra?enu redateljevu verziju, napisao pozitivnu kritiku uz opasku da se radi o "pravom epskom filmu".
[7]
Nakon drugog tjedna distribucije film je povu?en iz kina, utr?iv?i 1,3 milijuna
dolara
od svog bud?eta od 44 milijuna.
[7]
Pi?u?i za
The Guardian
2008.
godine Joe Queenan je proglasio
Vrata raja
najgorim filmom ikad snimljenim. "Ovo je film koji je uni?tio karijeru jednog redatelja", napisao je. "Ovo je film koji je izgubio toliko novca da je zbog njega propao jedan cijeli ameri?ki studio. Ovo je film o harvardski obrazovanim revolvera?ima koji se suo?avaju s isto?noeuropskim doseljenicima u epskoj borbi za du?u Amerike. Ovo je film u kojem
Isabelle Huppert
glumi naoru?anu kaubojku. Ovo je film u kojem
Jeff Bridges
povra?a dok se nalazi na koturaljkama. Ovo je film koji ima scenu koja traje pet minuta, a u kojoj violinist svira
violinu
također se voze?i na koturaljkama. Ovo je film koji prkosi vjerovanju."
[21]
U kasnijim godinama određeni kriti?ari po?eli su braniti film, a među prvima koji su to ?inili bili su kriti?ari iz
Europe
koji su ga hvalili nakon ?to je film prikazan u sklopu
filmskog festivala u Cannesu
. Robin Wood bila je jedna od najranijih kriti?ara koja je hvalila
Vrata raja
prozvav?i ga "jednim od rijetkih autenti?nih i inovativnih
holivudskih
filmova... ?ini mi se da je njegova originalna verzija među najboljim ostvarenjima holivudske kinematografije".
[22]
[23]
David Thomson prozvao je film "ranjenim ?udovi?tem" i argumentirao: "U Americi su postojale velike invoacije u umjetnosti koje su kreirane iz ne?ega ?to bi u po?etku smatrali praznim. Takva vrsta umjetnosti mogla se u po?etku smatrati proma?ajem ili pogre?kom. Međutim, s vremenom shvatimo da ona postoji kako bismo je sami istra?ivali."
[24]
Ugledni redatelj
Martin Scorsese
izjavio je da film ima mnogo vrlina koje su previđene.
[25]
Neki od kriti?ara koji su favorizirali film također su poku?ali objasniti zbog ?ega su ga kriti?ari
1980.
godine tako pokopali. Robin Wood je istaknula da su se u svojim prvim kritikama kriti?ari obru?ili na film kako bi "nadma?ili svoje kolege u koli?ini sarkazma i prijezira".
[22]
Nekoliko ?lanova gluma?ke i filmske ekipe po?alilo se da su prvotne reakcije na film bile produkt njegove produkcijske povijesti.
[7]
U
travnju
2011.
godine, zaposlenici londonskog magazina
Time Out
postavili su
Vrata raja
na 12. mjesto najboljih
westerna
ikad snimljenih.
[26]
Unato? tome, mnogi kriti?ari i dalje smatraju film lo?im;
2008.
godine filmski kriti?ar Joe Queenan u
The Guardianu
je proglasio
Vrata raja
najgorim filmom ikad snimljenim.
[5]
Na popularnoj
internetskoj
stranici
Rotten Tomatoes
film ima 58% pozitivnih ocjena, premda je nekoliko kritika od njih sveukupno 40 napisano odmah 1980. godine nakon prve kino distribucije.
[27]
Verzija iz 2012./13. i moderne kritike
[
uredi
|
uredi kod
]
U
jesen
2012.
godine film je ponovno prikazan uz "veliko odobravanje" kao "redateljeva verzija" trajanja 216 minuta na
filmskom festivalu u Veneciji
.
[28]
[29]
[30]
Projekciji je prisustvovao sam Cimino nakon ?ega su uslijedile projekcije na filmskom festivalu u
New Yorku
[9]
te na festivalu Lumiere u
Francuskoj
. Direktor filmskog festivala u Veneciji Alberto Barbera opisao je film kao "apsolutno remek-djelo" koje je nestalo. Također je napomenuo da su nervozni producenti zbog raznih verzija iz
1980.
godine odgovorni za "masakr" filma kojemu je nanijeta "jedna od najve?ih nepravdi u povijesti kinematografije", a zbog koje su - zbog "razornih" kritika - uni?tene karijere Cimina i
Krisa Kristoffersona
.
[9]
U
o?ujku
2013.
godine ta ista redateljeva verzija ponovno je prikazana u New Yorku i to u trajanju od tjedan dana u sklopu filmskog foruma. U velikom ?lanku u
New York Timesu
kriti?arka Manohla Dargis istaknula je da "drugi ?ivot filma osvjetljava mra?no, ali legendarno djelo umjetnosti" u restauraciji koja također "otkriva kontradikcije velikog flopa".
[14]
Va?nost filma za Ameri?ku filmsku industriju
[
uredi
|
uredi kod
]
Vrata raja
do tada je bio najskuplji film ikada snimljen. Njegov bud?et od 44 milijuna
dolara
prema izra?unu iz
2006.
godine jednak je tro?ku od 120 milijuna dolara, a njegova zarada od samo tri i pol milijuna dolara u
SAD-u
stvorila je negativni publicitet koji je vi?e na?kodio od samog financijskog gubitka te utjecao na to da korporacija Transamerica, vlasnik
United Artistsa
, razmisli o svom javnom imid?u i kompletno se povu?e iz filmske industrije.
Transamerica je prodala studio United Artists
MGM-u
?ime je slu?beno zavr?ilo postojanje tog studija. MGM ?e kasnije ponovno koristiti ime United Artists kao svoju podru?nicu. Iako je film
Vrata raja
donio golemi financijski gubitak, United Artists i dalje je ostao "na nogama" zbog serijala o
Jamesu Bondu
,
Pinku Pantheru
i
Rocky
fran?izi.
Ipak, film
Vrata raja
svoju va?nost pronalazi u razvoju Ameri?ke filmske industrije. Tijekom
70-ih
godina
pro?log stolje?a
, grupa relativno mladih redatelja koje su predvodili
Francis Ford Coppola
,
Peter Bogdanovich
i
William Friedkin
dobivala je velike bud?ete za svoje filmove uz vrlo malu kontrolu studija. To razdoblje naziva se
Novim Hollywoodom
, a smatra se da je zapo?elo sredinom
60-ih
filmovima
Diplomac
i
Bonnie i Clyde
pa sve do ranih
80-ih
, odnosno upravo do filma
Vrata raja
. Zahvaljuju?i ogromnim kino hitovima kao ?to su
Ralje
i
Ratovi zvijezda
te neuspjesima filmova kao ?to su
Nadnica za strah
i
Cruising
razdoblje Novog Hollywooda po?elo je kopniti, a definitivno se ugasilo nakon dvije box-office katastrofe: filma
One From the Heart
redatelja Coppole i
Vrata raja
redatelja
Cimina
. Nakon propasti tih filmova,
holivudske
kompanije odlu?ile su preuzeti kontrolu nad svojim vlastitim bud?etima te je na taj na?in zavr?ila redateljska dominacija, a time i razdoblje Novog Hollywooda.
Propast filma
Vrata raja
također je imao utjecaj i na gotovo potpuni nestanak
westerna
kao filmskog ?anra, jer od tada pa sve do danas vrlo je malo filmova toga ?anra snimljeno pod vodstvom velikih kompanija. Oni koji se snime, kao ?to su
Ples s vukovima
i
Nepomirljivi
uglavnom su hvaljeni od strane kriti?ara i osvajaju najpresti?nije filmske nagrade.
Optu?be za zlostavljanje ?ivotinja
[
uredi
|
uredi kod
]
Tijekom snimanja filma
Vrata raja
kru?ile su glasine o zlostavljanju ?ivotinja i ugro?avanju njihovih prava. Jedan od primjera je bio taj da se
konjima
pu?tala krv iz vrata bez da im se prethodno dalo sredstvo za smirenje kako bi se tom krvi namazali glumci. Ameri?ka udruga za humanost (
American Humane Association
) navela je da su ?etiri konja ubijena i mnogo njih ozlijeđeno tijekom snimanja scene bitke. U optu?bama se ide toliko daleko da se navodi da su jedan konj i konjanik (Ronnie Hawkins, koji je pre?ivio) razneseni dinamitom, a ta scena nalazi se u zavr?noj verziji filma.
Navednoj udruzi bila je zabranjena prisutnost na snimanju filma. Vlasnik konja tu?io je producente i redatelja zbog pretrpljene ?tete, unaka?enja njegovih ?ivotinja i velikih fizi?kih i psihi?kih trauma onih koji su pre?ivjeli. Tu?ba je zavr?ila nagodbom van suda.
[31]
Nadalje, kru?ile su optu?be o stvarnim borbama
pijetlova
, dekapitiranim pili?ima i grupi
krava
koje su bile unaka?ene, sve radi prave vjerodostojnosti scena.
[31]
Sve to ponukalo je udruge
Screen Actors Guild
i
Alliance of Motion Picture and Television Producers
da od tada dozvole udruzi za humanost da prisustvuje snimanju svih filmova,
[31]
a uvedena je obavezna napomena na odjavnim ?picama svih filmova da niti jedna ?ivotinja nije ozlijeđena tijekom snimanja.
[32]
Postoji nekoliko razli?itih verzija filma.
- Radna verzija u trajanju od 325 minuta
- Verzija za direktore studija (rana
1980.
godina)
- Prvotna premijerna verzija u trajanju od 219 minuta
- Verzija za kino distribuciju u
studenom
1980. godine, povu?ena nakon tjedan dana
- Prikazana na kabelskom kanalu
Z
1982.
godine kao "redateljeva verzija"
- Izdana na
VHS-u
i
LaserDisku
distributera
MGM-a
pod nazivom
The Legendary Uncut Version
- Redateljeva druga verzija u trajanju od 149 minuta
- Verzija iz
2005.
godine u trajanu od 219 minuta
[33]
- Prikazana
2005.
godine na projekcijama u
Parizu
i
New Yorku
- Sastavio ju je studio MGM s dostupnim scenama u visokoj rezoluciji (bilo je potrebno koristiti i alternativne snimke)
- Digitalno obnovljena redateljeva verzija u trajanju od 216 minuta
- Verzija
The Butchers Cut
u trajanu od 108 minuta
Radna verzija, verzija za premijeru i alternativna redateljeva verzija
[
uredi
|
uredi kod
]
Budu?i da radna verzija u trajanju od pet i pol sati (325 minuta) nije dolazila u obzir za distribuciju, Cimino se vratio u postprodukciju i montirao novu verziju kako bi ostvario ugovorne obveze studija i kako bi sam film u?ao u sezonu
Oscara
.
[7]
Verzija prikazana u
studenom
1980.
godine trajala je ne?to malo vi?e od tri i pol sata (219 minuta). Glumac
Bridges
znao se ?aliti da je Cimino toliko radio na filmu da je u no?i premijere kopija filma jo? uvijek bila mokra.
[7]
Nakon samo jednog tjedna distribucije, Cimino i kompanija
United Artists
odlu?ili su povu?i film iz kina; Cimino je napisao otvoreno pismo studiju koje je objavljeno u nekoliko novina, a u kojem ga okrivljava zbog nerealnih rokova i optu?uje da je to bio razlog propasti filma.
[34]
Navodno je kompanija United Artists unajmila vlastitog monta?era koji je poku?ao premontirati film, ali bez uspjeha.
[34]
U kona?nici sam Cimino je ponovno montirao film i napravio verziju u trajanju od 149 minuta, a koja je svoju premijeru imala u
travnju
1981.
godine. Ta verzija jedina je verzija filma koja se na?la u ?irokoj distribuciji filma. Osim ?to je kra?a, ova verzija se drasti?no razlikuje u redoslijedu scena te polo?aju kadrova od prethodne verzije filma.
[22]
Nakon ?to je zavr?ila s kino distribucijom, ova verzija nikada nije izdana u
SAD-u
na
VHS-u
, ali kasnije se pojavila na u
DVD
izdanju u
Francuskoj
.
Godine
1982.
kabelski kanal
Z
prikazao je 219-minutnu verziju filma s premijere iz 1980. godine. To je bio prvi put da je ova verzija filma prikazana ?iroj publici. Kabelska televizija
Z
nazvala ju je "redateljevom verzijom". Kriti?ar F. X. Feeney je u
dokumentarnom filmu
Z Channel: A Magnificent Obsession
rekao da je upravo ova kabelska televizija odgovorna za nastanak izraza "redateljeva verzija".
[35]
Kada je kompanija
MGM
(koja je otkupila prava na filmski katalog United Artistsa nakon propasti studija) izdala film na VHS-u
80-ih
godina
pro?log stolje?a
, izdala je Ciminovu 219-minutnu verziju uz naslov
Heaven's Gate... The Legendary Uncut Version
. Kasnija izdanja filma na
LaserDisku
i DVD-u sadr?avaju upravo ovu verziju filma.
[22]
Verzija od 216 minuta prikazana na
filmskom festivalu u Veneciji
bila je sli?na onoj od 219 minuta, samo bez pauze. Neki kadrovi u drugom dijelu filma su ne?to kra?i i kadar od jedne re?enice bio je izba?en (nakon ?to lik
Sama Waterstona
udari
Johna Hurta
).
Verzija filma u trajanju od 149 minuta
[
uredi
|
uredi kod
]
U verziji filma
Vrata raja
u trajanju od 149 minuta pu?tenoj u ?iroku kino distribuciju u
travnju
1981.
godine sljede?e scene su izba?ene:
- Irvineov govor na
Harvardu
- Veliki ples koji slijedi odmah nakon podjele diploma
- Averill tu?e brutalnog pla?enika (koji prije toga tu?e
doseljenika
ispred njegove supruge i djece)
- Averill susre?e suprugu pretu?enog doseljenika
- Tu?njava dvojice doseljenika tijekom borbe pijetlova
- Kompletna scena plesa na koturaljkama
- Nekoliko ?enskih
imigrantica
koje rade u polju
- Champion skoro
ubija
sto?ara koji vrijeđa Ellu Watson
- Scena u kojoj Ella Wattson napu?ta Championa i vra?a se Averillu
- Uvodni dio scene u kojoj Averill ?ita imena s "liste smrti" (ta scena u ovoj verziji zapo?inje kada John Bridges puca pi?toljem u zrak kako bi uspostavio red)
- Averill se ?ali Bridgesu da "mrzi ?to stari" dok gleda staru fotografiju sebe i svoje djevojke
- Imigranti dobivaju informaciju da je Averill dao otkaz i dolazak Watsonice koja ih upozorava da
sto?ari
dolaze
- Posljednjih pet minuta druge bitke, uklju?uju?i scenu u kojoj preko nogu jednog lika prelazi ko?ija, a kojeg njegova ?ena ubija iz samilosti nakon toga
- Samoubojstvo
te iste ?ene poslije bitke dok Bridges i Averill gledaju posljedice sukoba
Verzija iz 2005. godine
[
uredi
|
uredi kod
]
Godine
2005.
kompanija
MGM
pustila je film u nekoliko kina u
SAD-u
i
Europi
.
[36]
Za potrebe te distribucije, MGM-ov arhivist John Kirk montirao je 219-minutnu verziju filma koriste?i odba?ene originalne negative i alternativne scene koje je uspio prona?i.
[36]
Ova verzija prikazana je u
Parizu
te u muzeju suvremene umjetnosti u
New Yorku
gdje je projekcija bila rasprodana, a tijekom koje je uvodni govor odr?ala
Isabelle Huppert
.
[37]
Budu?i da je taj projekt odobrio tada?nji izvr?ni direktor Bingham Ray koji je nedugo potom dobio otkaz, bud?et za projekt bio je srezan pa se planirano
DVD
izdanje ove verzije nikada nije dogodilo niti vjerojatno ne?e.
[36]
Digitalno obnovljena redateljeva verzija iz 2012. godine
[
uredi
|
uredi kod
]
Godine
2012.
kompanija
MGM
ponovno je napravila jo? jednu verziju filma, ovaj puta digitalno obnovljenu i u trajanju od 216 minuta. Ta je verzija filma svoju premijeru imala na
filmskom festivalu u Veneciji
2012. godine kao dio serije venecijanskih filmskih klasika.
[38]
[39]
Criterion Collection izdala je ovu obnovljenu 216-minutnu verziju filma
20. studenog
iste godine na
Blu-rayu
i
DVD-u
. Ova "redateljeva verzija" osobno je nadgledana od strane
Michaela Cimina
i Joann Carelli. Cimino je u posebnim dodacima na DVD-u izjavio da je upravo ovo njegova verzija filma, jer ju smatra potpunom i onakvom kakvom ju je oduvijek ?elio napraviti.
- ↑
"
Heaven's Gate
? Poster #1"
. IMP Awards. Pristupljeno 12. listopada 2010.
- ↑
Hughes, str.170
- ↑
Heaven's Gate (1980)
. Box Office Mojo
. Pristupljeno 15. kolovoza 2011.
- ↑
Eller, Claudia,"The costliest box office flops of all time",
Los Angeles Times
(15. sije?nja 2014.)
- ↑
a
b
Queenan, Joe (21. o?ujka 2008.).
"From Hell"
.
The Guardian
. Preuzeto 3. rujna 2009.
- ↑
Peter Biskind (1998).
Easy Riders, Raging Bulls: How the Sex-Drugs-and-Rock-'n'-Roll Generation Saved Hollywood
. New York City: Simon & Schuster.
ISBN
0-684-80996-6
. str. 401. ? 403.
- ↑
a
b
c
d
e
f
g
h
Michael Epstein. (2004).
Final Cut: The Making and Unmaking of Heaven's Gate
[television]. Viewfinder Productions.
- ↑
Khan, Omar.
"
Heaven's Gate
(1981)"
Arhivirana ina?ica izvorne stranice
od 19. prosinca 2009. (
Wayback Machine
)
- ↑
a
b
c
Hoyle, Ben. 1. listopada 2012.
Heaven's Gate: Box Office Turkey That Sank a Studio Is a Modern Masterpiece
.
The Times
. str. 4
. Pristupljeno 1. listopada 2012.
- ↑
Spalding Gray's Tortured Soul
.
The New York Times Magazine
. 6. listopada 2011. str.
5 of online version
. Pristupljeno 6. studenoga 2011.
- ↑
a
b
c
Davis, John W. (2010.). Wyoming Range War: The Infamous Invasion of Johnson County. Norman, Oklahoma: University of Oklahoma Press.
ISBN
978-0-8061-4106-0
.
- ↑
Larson, T.A. (1990.).
History of Wyoming
. Lincoln, Nebraska: University of Nebraska Press.
ISBN
978-0-8032-7936-0
.
- ↑
The Johnson County War: 1892 Invasion of Northern Wyoming
[
neaktivna poveznica
]
- ↑
a
b
Dargis, Manohla. 17. o?ujka 2013.
The Second Coming of 'Heaven's Gate
'
.
The New York Times
. Pristupljeno 16. o?ujka 2013.
- ↑
The 15 Biggest Box Office Bombs ->
Heaven's Gate
#8
.
CNBC
. Pristupljeno 12. listopada 2010.
- ↑
Talbott, Chris. 17. kolovoza 2011.
Jeff Bridges Chases Different Muse with New Album
.
The Buffalo News
- ↑
http://www.denofgeek.com/movies/heavens-gate/29865/10-stories-of-excess-from-the-production-of-heavens-gate
- ↑
a
b
c
Bach, Steven. 1985., 1999.
Final Cut: Art, Money, and Ego in the Making of Heaven's Gate, the Film That Sank United Artists
New edition izdanje. Newmarket Press. New York, NY.
- ↑
a
b
Canby, Vincent
. 19. studenoga 1980.
'
Heaven's Gate,' A Western by Cimino
.
The New York Times
. Pristupljeno 22. velja?e 2012.
- ↑
Ebert, Roger
. 1981.
Heaven's Gate
review
.
Chicago Sun-Times
. Ina?ica
izvorne stranice
arhivirana 16. studenoga 2012
. Pristupljeno 13. o?ujka 2012.
- ↑
http://www.theguardian.com/film/2008/mar/21/1
- ↑
a
b
c
d
Wood, Robin. 1986.
Hollywood from Vietnam to Reagan
. Columbia University Press. New York. str. 267, 269, 283.
ISBN
0-231-12966-1
- ↑
"Top Ten Lists by Critics and Filmmakers"
. Combustible Celluloid. Pristupljeno 25. studenog 2010.
- ↑
David Thomson (14. listopada 2008.).
"Have You Seen ...?": A Personal Introduction to 1,000 Films
. New York City: Random House. str. 363.
ISBN
978-0-307-26461-9
.
- ↑
LaGravenese, Richard (redatelj);
Demme, Ted
(redatelj). (2003.).
A Decade Under the Influence: Yesterday, Today and Tomorrow
. [Film]. Independent Film Channel.
- ↑
The 50 greatest westerns
.
Time Out
. London. Travanj 2011. Ina?ica
izvorne stranice
arhivirana 14. sije?nja 2013
. Pristupljeno 1. studenoga 2014.
- ↑
Heaven's Gate Review
.
Rotten Tomatoes
. Pristupljeno 24. sije?nja 2013.
- ↑
Lim, Dennis. 31. kolovoza 2012.
Venice Film Festival: Michael Cimino Revisits 'Heaven's Gate
'
.
The New York Times
(ArtBeats)
. Pristupljeno 28. listopada 2012.
- ↑
Sotinel, Thomas. 31. kolovoza 2012.
Venise 2012: Michael Cimino retrouve la cle du paradis
.
Le Monde
(
francuski
). Ina?ica
izvorne stranice
arhivirana 4. studenoga 2012
. Pristupljeno 28. listopada 2012.
- ↑
Crousse, Nicolas. 31. kolovoza 2012.
Mostra de Venise : Cimino est (enfin) au paradis
.
Le Soir
(
francuski
). Ina?ica
izvorne stranice
arhivirana 8. studenoga 2014
. Pristupljeno 28. listopada 2012.
- ↑
a
b
c
"Heaven's Gate"
[
neaktivna poveznica
]
. American Humane Association. Pristupljeno 19. o?ujka 2013.
- ↑
"Cruel Camera"
.
The Fifth Estate
. CBC Television. 5. svibnja 1982. i 16. sije?nja 2008. Pristupljeno 12. listopada 2010.
- ↑
HEAVEN'S GATE
(15) (!)
.
British Board of Film Classification
. 27. o?ujka 2013
. Pristupljeno 7. travnja 2013.
- ↑
a
b
Egan, Jack. 8. prosinca 1980.
Bombs Away
. New York (via Google Books). str. 16
. Pristupljeno 13. o?ujka 2012.
- ↑
Cassavetes, Xan (director), Feeney, F.X. (critic). (2004).
Z: A Magnificent Obsession
. [Film]. Independent Film Channel.
- ↑
a
b
c
Macnab, Geoffrey. 23. velja?e 2005.
Heaven Can Wait
.
The Guardian
. Pristupljeno 13. o?ujka 2012.
- ↑
"Michael Cimino ? Paris
Heaven's Gate
Master class"
Arhivirana ina?ica izvorne stranice
od 14. lipnja 2011. (
Wayback Machine
). ecranlarge.com. Pristupljeno 18. studenog 2010.
- ↑
Drees, Rich (31. kolovoza 2012.).
"Cimino Premiers 216-Minute Cut of Heaven's Gate at Venice Film Festival"
. FilmBuffOnline. Pristupljeno 6. rujna 2012.
- ↑
Lang, Brett (July 26, 2012).
"Venice Film Festival Unveils Line-Up with Films from Malick, De Palma and Demme"
Arhivirana ina?ica izvorne stranice
od 1. studenoga 2014. (
Wayback Machine
). The Wrap. Pristupljeno 27. srpnja 2012.