Vlaho Bukovac
moderna
Vlaho Bukovac (autoportret, 1914.)
Rođenje	4. srpnja 1855. , Cavtat , Hrvatska
Smrt	23. travnja 1922. , Prag , ?e?ka
Nacionalnost	Hrvat
Utjecao	Bela ?iko? Sesija , Oton Ivekovi? , Ivan Ti?ov , Robert Frange?-Mihanovi? , Rudolf Valdec , Robert Auer
Utjecali	Alexandre Cabanel
Poznata djela	Sultanija , La grande Iza , Gunduli?ev san , Hrvatski narodni preporod (sve?ani zastor), Crnogorka , Ru?i?asti san
Potpis
Portal o ?ivotopisima

Vlaho Bukovac (Biagio Faggioni) ( Cavtat , 4. srpnja 1855. ? Prag , 23. travnja 1922. ), bio je hrvatski slikar . Jedan je od najzna?ajnijih hrvatskih slikara. ^[1]

Bukovac je za?etnik i glavni predstavnik hrvatske moderne i ide u red najplodnijih hrvatskih slikara. Pro?ao je slikarske faze od akademizma , realizma , impresionizma i simbolizma do moderne . Osobito je poznat i priznat po portretima . Najistaknutiji hrvatski slikar na prijelazu s 19. na 20. stolje?e .

?ivotopis [ uredi | uredi kod ]

Vlaho Bukovac rođen je 4. srpnja 1855. godine u Cavtatu kao Biagio Faggioni, a poslije je svoje prezime pod utjecajem Meda Puci?a pohrvatio i promijenio u Bukovac ( tal. faggio: bukva). ^[2] Bukov?ev djed Giuseppe Faggioni, bio je pomorac iz Chiavarija kraj Genove koji se je nastanio u Cavtatu i vjen?ao s Anom Kli?an. ^{[3] [4]} Vlaho Bukovac rođen je u skromnoj obrtni?koj obitelji Agostina i Marije (r. Peri?) u kojoj je bilo jo? troje djece (Jozo, Ana i Gjorgjo). ^[4] Njegovo ?kolovanje bilo je oskudno, ne isti?e se u u?enju, nego ga zanima slikanje. U ranom djetinjstvu slika akvarele, a sli?ice prodaje djeci za krajcar . Imao je samo 10 godina kad sa stricem Franom odlazi u Ameriku kako bi tamo nastavio ?kolovanje, no nakon stri?eve naprasne smrti, njegova udovica ?alje Vlaha u popravili?te za malodobne. U te?kim uvjetima, mu?en nemogu?no??u da se javi roditeljima i spoznajom da je prevaren, disciplinirano pohađa ?kolu za koju ?e kasnije re?i kako je ipak bila korisna jer je nau?io dobro engleski jezik . Bez novca i zanimanja vra?a se u Cavtat , a s 15 godina polazi na svoje prvo putovanje kao pomorac. Plovio je na brodu Osmi dubrova?ki na liniji Carigrad - Odesa - Liverpool . Dvije godine kasnije, 1873. godine, Bukovac odlazi s bratom Jozom u Peru u potragu za boljim ?ivotom. Nakon nekoliko mjeseci zajedni?kog ?ivota, po?etkom 1874. godine, Bukovac sam odlazi u San Francisco . Ovoga puta u Americi radio je kao li?ilac, soboslikar te je oslikavao vagone. Nostalgija za domom pobijedila je te se 1877. godine vra?a u rodni Cavtat . Tu nastaje velika prekretnica u njegovu ?ivotu. U ?ari?evoj ljekarni u Dubrovniku pjesnik i publicist Medo Puci? svima je pokazivao sliku mladog Bukovca nazvanu Sultanija naslu?uju?i da bi se ta darovitost u pravim rukama mogla dobro razviti. Uz pomo? biskupa Strossmayera sti?e Puci? s Bukovcem u Pariz . No prije negoli se uputio u Pariz, po nagovoru istog pjesnika, pohrvatio je svoje ime iz Biagio Faggioni u Vlaho Bukovac. ^[5]

Odlaskom u Pariz po?inje njegovo plodno razdoblje. Na Akademiji (Ecole des beaux-arts) je usavr?io svoj rad, a bio je pod utjecajem mnogih slikara, ponajvi?e svog profesora Alexandrea Cabanela . Ve? idu?e godine izla?e u Pari?kom salonu sliku Crnogorka i dobiva naklonost stru?ne kritike. Nakon ?kolovanja ostaje u Parizu i gradi svoj prvi atelier. S vremenom napu?ta realizam Cabanelovog smjera, prihva?a poglede plenerista i impresionista , sebe smatra predstavnikom moderne francuske ?kole.

Bio je od 1892. godine po?asnim ?lanom Societe des Arts du Canada, ^[3] te po?asnim ?lanom ?e?koga umjetni?koga dru?tva Jednota um?lcu vytvarnych od 1900. godine, od 1905. godine po?asnim ?lanom Srpske kraljevske akademije , od 1908. godine bio je predsjednikom dru?tva Meduli? u Splitu, od 1913. godine dopisnim ?lanom ?e?ke akademije cara Franje Josipa I. za znanost, jezik i umjetnost, a od 1919. godine po?asnim ?lanom JAZU . ^[6]

Opus [ uredi | uredi kod ]

Rana djela: San Francisco 1874. ? 1877. [ uredi | uredi kod ]

Iako je Bukovac slikao od svog djetinjstva, ta djela ne mogu se uzeti u obzir kao umjetni?ka. Prva zapa?ena djela ostvario je za drugog boravka u Americi, u San Franciscu od 1874. do 1877. godine. Iz tog je razdoblja sa?uvano nekoliko portreta koje je izrađivao po fotografijama. U tim je djelima jo? uvijek vidljiva nestru?nost: nije svladan volumen tako da su lica plo?na. Za njegov je rukopis u tom razdoblju karakteristi?na preciznost u promatranju detalja, nagla?ene obrisne linije i ?areni spektar boja. Najzapa?enije je djelo iz ovoga razdoblja Sultanija iz 1877. godine. Na djelu je vidljiva inspiracija orijentalizmom i crnogorskim temama te se ta slika uzima kao slu?beni po?etak Bukov?evog ranog opusa.

Pari?ka faza 1877. ? 1893. [ uredi | uredi kod ]

U Parizu upoznaje profesora Cabanela. ?elio se upisati u njegov razred, no Cabanel ga nije mogao primiti jer je klasa bila puna. Bukovac tada sklapa dogovor: u zadanom roku napravit ?e neko djelo i ako se Cabanelu svidi, primit ?e ga u svoj razred. Za tu prigodu naslikao je Ruku (odraz svoje lijeve ruke u zrcalu). ^[5] Ta je slika odu?evila Cabanela te ga je ovaj primio na Ecole des Beaux-Arts. Tako ga je Alexandre Cabanel primio kao slobodnoga studenta, bez prijemnoga ispita. ^[5] Za Bukovca je po?etak boravka u Parizu bilo razdoblje velikih kontrasta i previranja. ?esto se kolebao oko pitanja na koji na?in slikati. Ulogu u njegovom stilu igrala je i velika izlo?ba impresionista 1877. godine, koji u to doba djeluju veoma intenzivno i to se postupno reflektira u Bukov?evu opusu. S druge strane u skladu s u?enjem na Akademiji slikao je sakralne teme, teme romanti?nog Orijenta i bavio se historijskim slikarstvom. Pejsa?i i portreti na Akademiji bili su potpuno degradirani i zanemareni. Međutim profesor Cabanel bio je izvrstan crta?, konvencionalan, ali i akademski hladan, a taj je akademizam prenio i na Bukovca.

Nakon nepune dvije godine studija u Parizu Bukovac je naslikao Crnogorku na obrani i ona je primljena na Pari?ki Salon. To je prvi put u povijesti slikarstva da je neki hrvatski slikar u?ao u anale europske umjetnosti. Time je Bukovac zapravo bio priznat gotovim umjetnikom. Na Salonu je izlagao od 1878. do 1893. godine. Ve?inom su to bile slike crnogorskog ciklusa, akademski aktovi i portreti. No najzapa?eniji uspjeh na Salonu zabilje?ila je Le grande Iza. Bila je postavljena na po?asno mjesto u velikoj ulaznoj dvorani Pari?kog salona 1882. godine, a osigurala mu je uspjeh u pari?kim kulturnim krugovima.

Bukovac je diplomirao 1880. godine. Ubrzo nakon zavr?etka ?kolovanja na Akademiji negira osobine akademizma te se deklarira kao predstavnik ?moderne francuske realisti?ne ?kole”. Napu?taju?i te karakteristike, slika portrete. Odlazi na srpski dvor i radi Portret kraljice Natalije . Za tu je sliku dobio odli?je ?Takovski krst 5. stepena”. Kasnije odlazi i na crnogorski dvor te slika portrete kne?eve obitelji. U godinama 1884. i 1885. boravi u Dalmaciji. Godine 1884. bila je njegova prva samostalna izlo?ba u Zadru kojom se predstavio ?iroj javnosti.

Osim Pariza i Dalmacije u ovom je razdoblju Bukovac slikao i u Engleskoj . Za engleske trgovce umjetnina "Vicars brothers" slikao je pastoralne teme s djevojkama i mladi?ima smje?tenima u romanti?nom pejsa?u. Najpoznatija slika koju je naslikao za njih bila je Isus prijatelj malenih .

Godine 1892. 37-godi?nji Vlaho Bukovac vjen?ao se s lijepom 17-godi?njom Jelicom Pitarevi? iz Dubrovnika . ^{[3] [4]} Njegova ?ena i djeca (sin Ago i k?eri Ivanka, Jelica i Marija) ^[4] bit ?e mu ?esto modeli. Kasnije, do?av?i 1893. godine u Zagreb , postaje sredi?nja osobnost umjetni?kog i kulturnog ?ivota grada. Okuplja mlade umjetnike i knji?evnike, poti?e izgradnju atelijera, Umjetni?kog paviljona (zamisao i inicijativa za izgradnju od njega potekla je 1895. godine), ^[7] osniva Dru?tvo hrvatskih umjetnika (1897.) i nastoji afirmirati hrvatsku umjetnost u svijetu. Pod njegovim utjecajem odbacuje se atelijerski na?in slikanja jer im predo?ava prednosti plenerizma.

Zagreba?ka faza 1893. ? 1898. [ uredi | uredi kod ]

Bukov?evo djelovanje u Zagrebu obilje?ava po?etak novoga razdoblja u hrvatskom slikarstvu. Tih je godina Bukovac bio kreator hrvatske umjetni?ke scene te sudjeluje u stvaranju temelja hrvatske moderne. Otvara radionicu, tzv. ?zagreba?ku ?arenu ?kolu“, ^[8] u kojoj su u?ili danas poznati umjetnici kao Bela ?iko? Sesija , Oton Ivekovi? , Ivan Ti?ov , Robert Frange?-Mihanovi? , Rudolf Valdec i Robert Auer . Za tu je ?kolu karakteristi?an svjetliji kolorizam. Bukovac je upu?ivao i na va?nost slikanja u prirodi.

Ve?ina tih umjetnika 1896. godine, na ?elu s Bukovcem, izla?e na Milenijskoj izlo?bi u Budimpe?ti . Osim te izlo?be 1898. godine organizirali su i veliku izlo?bu u Umjetni?kom paviljonu u Zagrebu, koju Bukovac otvara kao predsjednik tek osnovanog Dru?tva hrvatskih umjetnika. Od 118 izlo?aka 50 je Bukov?evih, ali je zapa?en i napredak ostalih mladih umjetnika. Bilo je ?ak 11 tisu?a posjetitelja.

U Zagrebu je Bukovac mnogo surađivao s biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom . Za njega je 1894. godine napravio veliku kompoziciju Gunduli?ev san. Na toj je slici prikazao vlastito viđenje kako Gunduli? zami?lja Osmana u devetom pjevanju. Osim za biskupa Strossmayera Bukovac je imao jo? narud?bi velikih kompozicija. Među njima su Dubravka (1894.) i ?ivio kralj (1896.). Najbolje izvedena grupacija likova nalazi se u prednjem planu, to su izvrsni portreti: Sebastijan Dolci (pisac iz Dubrova?ke Republike , poznati i kao Sebastijan Slade ), Dinko Ranjina (dubrova?ki pjesnik), Benedikt Stay (također pjesnik, isusovac), Junije Palmoti? , Marko Faustin Galjuf i Ruđer Bo?kovi? na stubama. Sam Gunduli? nalazi se na povi?enom mjestu s Cvijetom Zuzori? , dubrova?kom pjesnikinjom, Nikolom Bonom , Dinkom Zlatari?em i Ilijom Cervom , a ispod nalaze se dubrova?ki velikani. Osim njih Bukovac je naslikao sebe i svoju ?enu. Sebe je smjestio na prozor ispod luka sa svojim bliskim prijateljima, a ?enu pokraj Gunduli?a, s perikom i u zelenkastoj haljini kako uspostavlja kontakt s promatra?em.

Jo? jedna velika kompozicija nastala u zagreba?kom razdoblju Zastor je za Hrvatsko narodno kazali?te . Tema je te slike Hrvatski narodni preporod . Kada se tra?io umjetnik koji ?e napraviti tu kompoziciju, jedino su Bukovac i Ma?i? bili smatrani sposobnima, a budu?i je Ma?i? ve? bio slijep, tu odgovornost preuzeo je Bukovac.

Cavtatski intermezzo 1898. ? 1902. [ uredi | uredi kod ]

Trzavice među umjetnicima u Zagrebu Bukovcu su bile preveliki stres. Jo? je k tome Izidor Kr?njavi bio protiv Bukovca u svakom pogledu, nije volio njegov kozmopolitizam te se nisu slagali. Bukovca je to psihi?ki iscrpilo te je odlu?io oti?i u rodni Cavtat. U ovom razdoblju uglavnom slika pejsa?e i portrete. ?esto slika isti portret vi?e puta mijenjaju?i na?in slikanja ili ?ak tehniku (Portret oca). Nakratko boravi i u Be?u , gdje je 1903. godine organizirana Bukov?eva velika samostalna izlo?ba. Tada on napu?ta secesiju i vi?e je naklonjen impresionizmu , odnosno poentilizmu . Iste godine dobiva poziv s pra?ke Akademije da postane profesor. Taj poziv prihva?a i zajedno s obitelji seli u Prag .

Pra?ko razdoblje 1903. ? 1922. [ uredi | uredi kod ]

Od 1903. godine do smrti ?ivio je u Pragu, gdje je bio profesor na Likovnoj akademiji. U posljednjoj, pra?koj fazi slikao je i eksperimentirao u novousvojenoj poentilisti?koj maniri.

U Pragu Bukovac na svoje studente prenosi osje?aj za kolorizam, stoga se oni razlikuju od ostalih studenata na Akademiji. Osim toga na Akademiju je unio poentilizam . ?esto koristi motive orijentalnih sagova pa prete?no slika u atelijeru. U njegovu opusu karakteristi?ni su ciklusi aktova i ?anr scena, obiteljski portreti, a u jednoj fazi ?ak i sakralne teme. Njegov pra?ki period mo?emo podijeliti na tri faze: onu prije 1908. : najbitnije je djelo Divan iz 1905. godine. Druga faza cijela je godina 1908. kada nastaje najvi?e djela, uglavnom aktova koji su specifi?ni po tome ?to svakog prati bijela draperija. Tre?a je faza nakon 1908. godine do Prvoga svjetskog rata . Tada nastupa stvarala?ko zati?je. Bukovac napu?ta slikanje aktova, ali samo na neko vrijeme. Nastaje niz ?anr scena, religioznih slika i portreta. Oko 1916. godine ponovo se vra?a aktovima te je Ru?i?asti san jedan od najuspjelijih u cijelom opusu. Na kraju se pronalazi u portretu te se Bukovac op?enito karakterizira kao slikar portreta.

Bukovac je 1918. godine napisao i objavio autobiografiju, Moj ?ivot (Izdanje Knji?evnoga Juga, Zagreb), u kojoj prepri?ava va?ne događaje svoga ?ivota. Tu knjigu posvetio je svojoj djeci, svome ?gnijezdu“ kako ih je volio zvati.

Godine 1922. Bukovac je tjelesno oslabio. Patio je za rodnim krajem te je zapisao u svome dnevniku: ?eljan sam Sunca i na?eg mora, a bogme i doma?e hrane, ljupke na?e rije?i i na?eg ?ovjeka, koji je uza sve mane, najbli?i na?em srcu i ?udi . ^[11] Do?ivio je mo?dani udar , te je naposljetku 23. travnja 1922. godine umro. Hrvatska se tada oprostila s prvim umjetnikom koji ju je predstavio u Europi i svijetu. Pokopan je u svom rodnom Cavtatu na Rokovu groblju. ^[11]

Utjecaji [ uredi | uredi kod ]

• Alexandre Cabanel
• Impresionisti

Izlo?be i va?nija izlaganja [ uredi | uredi kod ]

• 1873. ? 1893. Pari?ki salon
• 1884. prva samostalna izlo?ba, Zadar
• 1896. Milenijska izlo?ba, Budimpe?ta (Zagreba?ka ?arena ?kola)
• 1897. Venecijanski Bijenale
• 1898. Umjetni?ki paviljon (Zagreba?ka ?arena ?kola)
• 1900. Svjetska izlo?ba, Pariz
• 1901. i 1903. Venecijanski Bijenale
• 1903. Velika samostalna izlo?ba, Be?

Najzna?ajnija djela [ uredi | uredi kod ]

Galerija [ uredi | uredi kod ]

• 
  Gunduli?ev san , Sveu?ili?na knji?nica u Zagrebu, 1894.
• 
  Hrvatski narodni preporod , sve?ani zastor Hrvatskog narodnog kazali?ta u Zagrebu, 1898.
• 
  Sat engleskog
• 
  Isus prijatelj malenih , ?upna crkva u Tomislavgradu, Bosna i Hercegovina
• 
  Sveti Dominik
• 
  Crnogorka
• 
  Guslar
• 
  Isidor Kr?njavi
• 
  U i??ekivanju
• 
  Fantazija
• 
  Sanak
• 
  Korta u Cavtatu
• 
  Dub u ?umi
• 
  Jesenji pejza?
• 
  Ivan Vrankovi?
• 
  Vlaho Bukovac

Spomen [ uredi | uredi kod ]

• 2002.: Hrvatska po?ta i ?e?ka po?ta posvetili su mu po po?tansku marku s motivom njegove slike Divan . ^{[12] [13]}
• 2002.: Matica hrvatska i hrvatsko veleposlanstvo u ?e?koj postavili su mu spomen-plo?u na zgradi u Oveneckoj ulici, u predjelu Hole?ovice, gdje je ?ivio od 1913. godine do smrti. ^[14]
• 2019.: U Cavtatu mu je postavljen spomenik, rad akademskoga kipara Petra Doli?a. ^[15]

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Literatura [ uredi | uredi kod ]

• Bukovac, Vlaho, Moj ?ivot , 2. izdanje, Matica hrvatska: Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb, 1992.
• Kru?i? Uchytil, Vera, Vlaho Bukovac: ?ivot i djelo: 1855. ? 1922. , Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2005.
• Zidi?, Igor , Vlaho Bukovac 1855. ? 1922. , Moderna; Ve?ernji edicija, Zagreb, 2009.

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

Zajedni?ki poslu?itelj ima jo? gradiva o temi Vlaho Bukovac

Wikicitati imaju zbirke citata o temi Vlaho Bukovac

• www.kuca-bukovac.hr   Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 29. lipnja 2017. ( Wayback Machine ) ( hrv. ) / ( engl. )
• Vlaho Bukovac i Alexandre Cabanel ? povijesni susret u?enika i u?itelja , umjetnicki-paviljon.hr
• Enes Quien, Ciklus Vlaho Bukovac: pari?ko razdoblje 1877?1893, Galerija Klovi?evi dvori, Zagreb,18. sije?nja?11.o?ujka. Poznati i nepoznati Bukovac   Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 5. srpnja 2019. ( Wayback Machine ), Vijenac , br. 624, 1. velja?e 2018.
• Vlaho Bukovac - Artworks , the-athenaeum.org ( engl. )