Verizam je pokret i metoda u umjetnosti koje karakterizira te?nja za ?to istinitijim predo?ivanjem, prikazivanjem ili izra?avanjem stvarnosti. ^[1] Nastao je u talijanskoj knji?evnosti te se smatra talijanskom varijatnom naturalizma . ^[2]

Izvorni naziv verismo potje?e od talijanske rije?i il vero : istinito. Za razliku od realizma verizam je u knji?evnosti uglavnom zaokupljen ru?nom i mra?nom stranom ?ivota, po ?emu je gotovo istovjetan s francuskim naturalizmom od kojega je i potekao. Veristi?ki momenti su u umjetni?kim djelima stari koliko i sama umjetnost, ali kao određeni pokret i metoda verizam je najbolje zastupan u talijanskoj knji?evnosti 19. stolje?a . ^[1]

Za?etnik verizma je sicilijanski pisac Giovanni Verga koji u romanima i pri?ama nastalima 1880-ih bilje?i te?ak ?ivot sicilijanskih siromaha. ^[2] U djelu Nedda bespo?tedno opisuje strasti tamo?njih seljaka. Zna?ajni talijanski veristi su Luigi Capuana , Federico De Roberto , Gabriele d'Annunzio i Lorenzo Stecchetti , te kazali?ni pisci Vittorio Bersezio , Giuseppe Giacosa , Marco Praga i Giacinto Gallina . ^[1]

Verizam u glazbi [ uredi | uredi kod ]

U glazbi verizam se razvio potkraj 19. stolje?a, najizrazitije u talijanskoj operi pod utjecajem istoimenog pokreta u knji?evnosti i naturalizma. Javlja se kao reakcija na kasnoromanti?ku operu, poglavito na simbolisti?ki misticizam Richarda Wagnera i njegovih sljedbenika, te se o?itovao u te?nji za nagla?eno realisti?kim prikazivanjem ljudskih sudbina, njihovih elementarnih strasti, mra?nih nagona i ?estokih sukoba. Glazbena sredstva opernih verista osnivaju se na tradicionalnoj talijanskoj pjevnoj melodici, ali se zbog isticanja dramati?nih efekata, stil pjevanja udaljuje od bel canta . Prethodnice opernog verizma su relisti?ke crte pojedinih Verdijevih djela ( Traviata ) te Bizetova Carmen .

Prve izrazito veristi?ke opere su Cavalleria rusticana (1890.) Pietra Mascagnija prema istoimenoj noveli Giovannija Verge, i Pagliacci (1892.) Ruggera Leoncavalla na vlastiti libreto . Novela "Cavalleria rusticana" je bitno utjecala na talijansku operu, naro?ito na Puccinija , a kasnije i na pojavu neorealizma . ^[2] Ostali predstavnici verizma su Francesco Cilea ("Adriana Lecouvreur"), Umberto Giordano ("Razbojni?tvo", "Fedora" i dr.), Franco Alfano ("Miranda"), Riccardo Zandonai ("Ku?ni ?turak"). ^[1]

U ostalim europskim zemljama [ uredi | uredi kod ]

Talijanska opera dala je poticaja verizmu u njema?koj operi. Zastupaju ga Leo Blech u djelima Aglaja i Cherubina , J. Forster: Ru?a Pontevedre , Eugen d' Albert: U dolini , i drugi. U Francuskoj, Alfred Bruneau i Gustave Charpentier: Louise , izgrađuju svoj poseban veristi?ko-relisti?ki izraz. ^[1] U Hrvatskoj verizmu se djelomi?no priklonio Blagoje Bersa u operi Oganj .

U likovnoj umjetnosti verizam je prisutan u djelima slikara Francesca Paola Michettija i kipara V. Vele. Elementi ovog pokreta povremeno se javljaju i u 20. stolje?u, primjerice u slikarstvu Georga Grosza . ^[1]

Izvori [ uredi | uredi kod ]