Venera 9

	Venera 9
Organizacija	SSSR
Glavni ugovaratelji	Lavo?kin
Tip misije	Orbiter/lander Venere
Datum ulaska u orbitu	20. listopada 1975.
Datum lansiranja	8. lipnja 1975. ; 02:38:00 UTC
Raketa nosa?	Proton-K / D
Mjesto lansiranja	Bajkonur 81/24
Trajanje misije	200 dana
NSSDC ID	1975-050D
Masa	2 015 kg
Orbitalni elementi
Orbitalni re?im	Citerocentri?ni
Ekscentricitet orbite	0.89002
Inklinacija	29.5°
Orbitalni period	48.3 sati
Apoapsis	118 072 km
Periapsis	7 625 km

Venera 9 ( ru. Венера-9 ) (oznaka proizvođa?a: 4V-1 No. 660 ^[1]) je bila sovjetska svemirska letjelica za istra?ivanje Venere. Sastojala se od orbitera i landera. Lansirana je 8. lipnja 1975. u 02:38:00 UTC te je imala masu od 4 936 kilograma. ^[2] Orbiter je bila prva svemirska letjelica koja je orbitirala Veneru, dok je lander bio prva koja je uzvratila fotografije povr?ine drugog planeta. ^[3]

Orbiter [ uredi | uredi kod ]

Orbiter se sastojao od cilindra s dva krila od solarnih plo?a i uskovalne paraboli?ne HGA antene pri?vr??ene na zakrivljenu povr?inu. Jedinica oblika zvona koja je sadr?avala pogonske sustave je bila pri?vr??ena na dno cilindra, a postavljena na vrh je bila kapsula promjera 2.4 metra koja je sadr?avala lander.

Orbiter je u?ao u orbitu Venere 20. listopada 1975. godine. Njegova misija je bila da djeluje kao komunikacijski relej landera te da istra?i slojeve oblaka i atmosferske parametre s nekoliko instrumenata i eksperimenata. Izveo je 17 mjerenja od 26. listopada do 25. prosinca 1975.

Popis instrumenata i eksperimenata orbitera [ uredi | uredi kod ]

^[4]

1.6-2.8 μm IR spektrometar
8-28 μm IR radiometar
352 nm UV fotometar
Dva foto-polarimetra (335-800 nm)
300-800 nm spektrometar
Lyman-α H/D spektrometar
Bistati?ka radarska kartografija
CM, DM radio okultacija
Troosni magnetometar
345-380 nm UV kamera
355-445 nm kamera
?est elektrostati?kih analizatora
Dvije modulacijske ionske zamke
Nisko-energetski detektor protona / alfa-zraka
Nisko-energetski detektor elektrona
Tri poluvodi?ka broja?a
Dva plinska broja?a
?erenkov detektor

Lander [ uredi | uredi kod ]

20. listopada 1975. se lander odvojio od orbitera te je slijetanje izvedeno uz Sun?evu svjetlost pored zenita u 05:13 UTC 22. listopada. Venera 9 je sletjela unutar radijusa od 150 km oko 1°0′36″ S, 291°38′24″ I, pored Beta Regija , na uzbrdici od 20° prekrivenom stijenama (pretpostavlja se da je to uzbrdica doline tektonskog procjepa, Aikhulu Chasma ). Ulazna kapsula je te?ila 1 560 kg, a njen povr?inski teret 660 kg. ^[5]

Bila je to prva sonda koja je odaslala fotografije povr?ine drugog planeta. Sovjetski svemirski program je imao mnogo vi?e uspjeha s landerima Venere nego s landerima Marsa, vjerojatno zato ?to je slijetanje na Veneru bilo mnogo lak?e nego na Mars radi mnogo gu??e atmosfere.

Sustav cirkuliraju?e teku?ine je kori?ten kako bi se rasporedilo toplinsko optere?enje. Taj sustav, uklju?uju?i i predhlađenje prije ulaska, je omogu?io funkcioniranje landera 53 minute nakon slijetanja, nakon ?ega je radio veza s orbiterom izgubljena kako je orbiter izazio iz dometa. ^[4] Tijekom spu?tanja, toplinsko rastere?enje i smanjenje brzine je dosljedno postignuto za?titnim hemisferskim omota?em, trima padobranima, ko?nicom oblika diska koja iskori?tava otpor zraka i sti?ljivim, metalnim sletnim podlo?kom oblika ameri?ke krafne. Mjesto slijetanja je oko 2 200 km udaljeno od mjesta slijetanja Venere 10 .

Venera 9 je izmjerila oblake debljine 30-40 km s bazama na visini od 30 do 35 km. Također je izmjerila kemijski sastav atmosfere koji je sadr?avao klorovodi?nu kiselinu , fluorovodi?nu kiselinu , brom i jod . Ostali rezultati mjerenja su pokazali da je povr?inski tlak od otprilike 90 atmosfera (9 MPa), povr?inska temperatura od 485°C te da su razine povr?inskog osvjetljenja usporedive s ljetnim obla?nim danom na Zemlji. Venera 9 je bila prva sonda koja je uzvratila crno-bijelu televizijsku sliku s Venerine povr?ine koja je prikazivala sjene, nikakvu o?iglednu pra?inu u zraku i razno kamenje duljine 30 do 40 cm koje nije erodiralo. Planirana panorama od 360 stupnjeva nije mogla biti fotografirana zato ?to poklopci dviju kamera nisu uspjeli otpasti pa su time ograni?ili fotografije na 180 stupnjeva. Isti kvar se pojavio i na Veneri 10.

Teret landera ^[4][ uredi | uredi kod ]

Senzori temperature i pritiska
Brzinomjer
Vidljivi/IR fotometar - IOV-75
Nefelometar povratnog raspr?enja i vi?e-kutni nefelometar - MNV-75
P-11 Maseni spektrometar - MAV-75
Panoramski telefotometri (dva, sa svjetiljkama)
Anemometar - ISV-75
Spektrometar gama-zraka - GS-12V
Denzitometar gama-zraka - RP-75

Obrada slika [ uredi | uredi kod ]

Don P. Mitchell je nedavno nai?ao na originalne podatke Venerinog fotografiranja dok je istra?ivao sovjetski program Venera te rekonstruirao fotografije koriste?i moderni softver za obradu podataka.

Izvori [ uredi | uredi kod ]

↑ [1] RussianSpaceWeb.com
↑ NSSDC Master Catalog - Venera 9 . NASA-in Centar znanstvenih podataka . Pristupljeno 13. travnja 2013.
↑ Multimedijska galerija istra?ivanja Sun?evog sustava: Venera 9 Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 3. kolovoza 2009. ( Wayback Machine ), NASA-ina web stranica, pristupljeno 7. kolovoza 2009.
↑ ^a ^b ^c Mitchell, Don P. Prve fotografije Venerine povr?ine . Pristupljeno 13. travnja 2013.
↑ Međuplanetarna letjelica

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

NASA: Istra?ivanje Sun?evog sustava - Venera 9 Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 23. prosinca 2010. ( Wayback Machine )
RussianSpaceWeb.com: Venera 9 i 10

[1] [1] RussianSpaceWeb.com

[2] NSSDC Master Catalog - Venera 9 . NASA-in Centar znanstvenih podataka . Pristupljeno 13. travnja 2013.

[3] Multimedijska galerija istra?ivanja Sun?evog sustava: Venera 9 Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 3. kolovoza 2009. ( Wayback Machine ), NASA-ina web stranica, pristupljeno 7. kolovoza 2009.

[Mitchell_Venus-4] Mitchell, Don P. Prve fotografije Venerine povr?ine . Pristupljeno 13. travnja 2013.

[5] Međuplanetarna letjelica

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]