Venera 13 ( ru. Венера-13 ) je bila robotska sonda sovjetskog programa Venere namijenjena za istra?ivanje Venere .

Venera 13 i 14 su bile identi?ne svemirske letjelice izgrađene da iskoriste priliku za lansiranje prema Veneri 1981., stoga su lansirane u međusobnom razmaku od 5 dana; Venera 13 30. listopada 1981. u 06:04:00 UTC i Venera 14 4. studenog 1981. u 05:31:00 UTC, obje letjelice su imale orbitalnu masu od 760 kg. Venera 13 je prvi put snimila zvuk na povr?ini drugog planeta.

Dizajn [ uredi | uredi kod ]

Letjelica se sastojala od letne platforme i landera koji je na nju bio pri?vr??en.

Letna platforma [ uredi | uredi kod ]

Kako je letjelica preletljivala Veneru, letna platforma je slu?ila kao relej podataka landeru prije nego ?to je odletjeo u heliocentri?nu orbitu . Nosio je spektrometar gama-zraka , monokromator s UV re?etkom, elektronski i protonski spektrometar, detektor naleta gama-?estica, detektor plazme solarnog vjetra i dvo-frekventna oda?ilja?a koja su vr?ila mjerenja prije, tijekom i nakon preleta Venere.

Lander [ uredi | uredi kod ]

Lander je bila heremti?ki zape?a?ena letjelica postavljena na sletnu platformu u obliku prstena, a sadr?avala je ve?inu instrumentacije i elektronike te antenu na vrhu. Dizaj je bio sli?an prija?njim Venera 9-12 landerima. Nosio je instrumente koji su vr?ili kemijska i izotopska mjerenja, nadgledala spektar raspr?ene Sun?eve svjetlosti i bilje?ila elektri?na pra?njenja tijekom spu?tanja kroz atmosferu Venere. Lander je bio opremljen sustavom kamera, fluorescentnim spektrometrom X-zraka, vijkom za bu?enje i priborom za uzimanje povr?inskih uzora, dinami?nim penetrometrom te seizmometrom za provođenje istra?ivanja na povr?ini.

Popis instrumenata i eksperimenata letne platforme [ uredi | uredi kod ]

• Akcelerometar , analiza udara - Bison-M
• Termometri , barometri - ITD
• Spektrometar / usmjereni fotometar - IOAV-2
• Ultraljubi?asti fotometar
• Maseni spektrometar - MKh-6411
• Penetrometar / ohmmetar tla - PrOP-V
• Indikator kemijskog redoksa - Kontrast
• 2 telefotometarske kamere u boji - TFZL-077
• Plinski kromatograf - Sigma-2
• Radio / Seizmometar - Groza-2
• Nefelometar - MNV-78-2
• Hidrometar - VM-3R
• Fluorescentni spektrometar X-zraka (aerosol) - BDRA-1V
• Fluorescentni spektrometar X-zraka (tlo) - Arakhis-2
• Aparatura za bu?enje tla - GZU VB-02
• Stabilizirani oscilator / Dopplerov radio
• Male solarne baterije - MSB

Slijetanje [ uredi | uredi kod ]

Nakon lansiranja i ?etveromjese?nog krstarenja do Venere, lander se odvojio od letne platforme te se strmoglavio u atmosferu Venere 1. o?ujka 1982. Nakon ulaska u atmosferu, padobran je otvoren. Na visini od oko 50 km, padobran se rastvorio i jednostavni airbreaking je kori?ten sve do povr?ine.

Venera 13 je sletjela na 7,5° S 303° E, oko 950 km sjeveroisto?no od Venere 14, isto?no od isto?nog produ?etka uzvi?ene regije poznate kao Phoebe Regio . ^[1]

Lander je imao kamere za fotografiranje povr?ine i ruke s oprugom za mjerenje stla?ivosti tla. Objektivi od kvarca su bili prekriveni poklopcima koji su otpali nakon slijetanja. ^{[2] [3]}

Okolica je bila sastavljena od stjenovitih izdanaka okru?enih tamnim, sitnozrnatim tlom. Nakon slijetanja, fotografiranje panorame je zapo?elo i mehani?ka ruka s bu?ilicom je posegnuv?i do povr?ine uzela uzorak koji se spremio u hermeti?ki zape?a?enu komoru, a u njoj odr?avao na 30°C na tlaku od 0,05 atmosfera (5 kPa). Sastav uzorka određen fluorescentnim spektrometrom X-zraka je svrstan u razred slabo diferenciranih melanokratskih alkalnih gabroida .

Lander je radio 127 minuta (planirani ?ivotni vijek je bio 32 minute) u okolini temperature od 457°C i tlaka od 89 Zemljinih atmosfera (9 MPa). Lander je oda?iljao podatke letnoj platformi koja je onda slu?ila kao podatkovni relej kako je preletavala Veneru.

Predlo?eni fotografski dokazi ?ivota [ uredi | uredi kod ]

Leonid Ksanfomaliti s Instituta za svemirska istra?ivanja Ruske akademije znanosti (suradnik na misiji Venera) i Stan Karazevski s Karasa, u Solar System Researchu , predla?e znakove ?ivota na fotografijama povr?ine Venere. ^[4] Prema Ksanfomalitiju, određeni objekti u obliku "diska", "crnog poklopca" i "?korpiona" "iskrsnu, kolebaju se i nestanu", odnose?i se na njihovo mijenjanje lokacija na razli?itim fotografijama i tragovima na tlu. ^{[5] [6] [7]} ?lanak je naslovnjen: "Venera kao prirodni laboratorij za traganjem ?ivota u visokotemperaturnim uvjetima: događaji na planetu 1. o?ujka 1982.", L. V. Ksanfomality, Solar System Research, velja?a 2012., volumen 46, izdanje 1., str. 41. ? 45.

Urednici ?asopisa su objavili uredni?ki komentar i nekoliko ?lanaka drugih znanstvenika s komentarima na tu temu u izdanju iz rujna 2012., volumen 46, izdanje 5. To izdanje je također sadr?avao drugi Ksanfomalitijev ?lanak, u kojem on identificira nekoliko drugih oblika ?ivota i nagađanja vezana uz o?itu bogatu raznovrsnost ?ivota oko mjesta slijetanja.

In?enjeri upoznati sa sondom su identificirali gibaju?i "disk" kao dva poklopca objektiva koja su otpala s landera. Radije nego kao jedan objekt koji se kretao između dva razli?ita mjesta, oni su zapravo dva ne?iva objekta sli?nog izgleda na razli?itim mjestima. Drugi "objekti" su pripisani posljedicama obrade fotografija te se ne pojavljuju na izvornim fotografijama. ^[8]

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

• Sovjetske fotografije Venere
• Venera: sovjetsko istra?ivanje Venere

v  • u Istra?ivanje Venere letjelicama Preleti Venera 1 ? Mariner 2 ? Zond 1 ? Venera 2 ? Mariner 5 ? Mariner 10 ? Venera 11 ? Venera 12 ? Venera 13 ? Venera 14 ? Vega 1 ? Vega 2 ? Galileo ? Cassini-Huygens ? MESSENGER ? IKAROS ? Shin-en Orbiteri Venera 9 ? Venera 10 ? Pioneer Venus Orbiter ? Venera 15 ? Venera 16 ? Magellan ? Venus Express ? Akatsuki Atmosferske sonde Venera 3 ? Venera 4 ? Venera 5 ? Venera 6 ? Pioneer Venus sonda Landeri Venera 7 ? Venera 8 ? Venera 9 ? Venera 10 ? Venera 11 ? Venera 12 ? Venera 13 ? Venera 14 ? Vega 1 ? Vega 2 ? Pioneer Venus mala sonda Baloni Vega 1 ? Vega 2 Budu?e misije Venera D (2024.) ? Inspiration Mars (2021.) * aktivne misije