Ovaj ?lanak ili jedan njegov dio zahtijeva jezi?nu i pravopisnu doradu . ?lanak treba preurediti u skladu s gramati?kim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika .

VMRO je akronim od Vnatre?na Makedonska Revolucionna Organizacija ( makedonski : Внатрешна Македонска Револуционерна Организаци?а, bugarski : Вътрешна Македоно-Одринска Революционна Организация) je tajna politi?ka organizacija koja je djelovala od kraja XIX. stolje?a i po?etkom XX. stolje?a. ^[1] Po?etni cilj organizacije bio je ishođenje autonomije za Makedoniju i Odrinski vilajet koje su tada bile jo? ostale u okviru Osmanskog Carstva . Kasnije je VMRO sve vi?e postajao sredstvo za Bugarske ciljeve na Balkanu . VMRO je nakon Prvoga svjetskog rata slovio kao teroristi?ka organizacija, koja je krajnjim sredstvima i oru?anim terorom ?eljela izmijeniti tada?nje granice europskog jugoistoka. ^[2] U svojoj povijesti organizacija je vi?e puta mijenjala ime.

Danas pod imenom VMRO djeluju dvije zna?ajnije politi?ke organizacije, u Bugarskoj djeluje desna politi?ka organizacija od 1990. - VMRO, dok u Sjevernoj Makedoniji djeluje također od 1990. ? VMRO-DPMNE .

VMRO za osmanskog razdoblja [ uredi | uredi kod ]

Podrijetlo i ciljevi organizacije [ uredi | uredi kod ]

Organizacija je osnovana 1893. godine u tada osmanskom gradu Solunu u kojem je ?ivio zna?ajan broj makedonsko-bugarskog stanovni?tva. VMRO je osnovala male grupe makedonsko-bugarskih nacionalista koji su prvenstveno bili protiv osmanske vlasti, a za slobodu Makedonije, koju su dr?ali nedjeljivim teritorijem, a njezine stanovnike zvali "Makedoncima" , bez obzira na njihovu nacionalnost. ^[3] To je bila tajna revolucionarna organizacija. ^[4] VMRO je vremenom mijenjao svoje ciljeve, ispo?etka je to bila autonomija, kasnije se razmi?ljalo o preoblikovanju Balkana kao federacije , s Makedonijom kao jednom od federalnih jedinica. ^[5]

Organizaciju su osnovali Hristo Tatar?ev , Dame Gruev , Petar Pop-Arsov , Andon Dimitrov , Hristo Batand?ijev i Ivan Had?inikolov . Ve?ina ih je bila (osim Ivana Had?inikolova) blisko povezana s tada?njom Bugarskom gimnazijom iz Soluna . Izvorno ime organizacije bilo je po sje?anju Hrista Tatar?eva iz njegovih Memoara ? Makedonska revolucionarna organizacija (MRO). Statut organizacije bio je kolektivni rad, a kao uzor poslu?io im je statut Bugarske revolucionarne organizacije za nacionalno oslobođenje. Moto im je bio Implementacija zaklju?aka Berlinske konferencije . Osnovali su Centralni komitet Organizacije s raznim pododborima.

Odrinski Vilajet bila je turska upravna jedinica i ime za kraj Isto?ne Trakije oko grada Odrina (Jedrena) koje je dao VMRO za kraj koji je poput Makedonije bio jo? uvijek pod osmanskom vla??u , a u kojem je ?ivjela zna?ajna bugarska (ali i turska i gr?ka) manjina. Organizirani revolucinarni pokret u Trakiji po?inje od 1895. godine, kada je Dame Gruev uspio pridobiti nastavnika Hrista Koceva , rođenog u ?tipu , koji je tada radio u Bugarskoj gimnaziji u Odrinu (Jedrene) . Kocev je kao opunomo?enik Centralnog komiteta VMRO-a, uspio osnovati regionalnu organizaciju u Odrinu (Jedrene) i velik broj podru?nica u Odrinskom Vilajetu. ^[6]

Na osnovu nekih povijesnih detalja dio bugarskih, a i nekih zapadnih povjesni?ara vjeruje da je prvo i vjerojatno neslu?beno ime organizacije, promijenjeno 1896. ili 1897. godine u Bugarski makedonsko-odrinski revolucionarni komitet (BMORK) , te da je organizacija djelovala pod tim imenom sve do 1902. godine kad je promijenila ime u Tajnu makedonsko-odrinsku revolucionarnu organizaciju (TMORO). U Sjevernoj Makedoniji ve?ina pak povjesni?ara dr?i da je ime organizacije u periodu 1896. ? 1902. bilo ? Tajna makedonsko-odrinska revolucionarna organizacija (TMORO).

I jedna i druga strana ima dokaze za svoje tvrdnje, u vidu dijelova rukopisa Statuta organizacije, ili sli?nih neslu?benih i te?ko provjerljivih dokumenata. Makedonski povjesni?ari za svoju tvrdnju imaju dokaz u kopiji statuta VMRO koja se ?uva u Londonu , i koja ima nadnevak od 1898. godine.

Potpuno je neprijeporno da je organizacija promijenila ime u Unutra?nju Makedonsku-Odrinsku revolucionarnu organizaciju ( VMORO ) 1905. godine.

Nakon raspu?tanja organizacije za vrijeme Bugarske okupacije teritorije Makedonije za vrijeme Prvoga svjetskog rata (1915. ? 1918.), organizacija je obnovljena, 1920. godine, pod imenom Unutra?nja makedonska revolucionarna organizacija ( VMRO ), pod kojim je poznata i danas.

Glavni cilj izvornog VMRO-a bio je ujedinjenje svih nezadovoljnika osmanskom vla??u u Makedoniji i Odrinskom Vilajetu, te nakon toga politi?ka autonomija. VMRO se nadao podr?ci svih stanovnika Vlaha , Grka pa ?ak i potla?enih i nezadovoljnih Turaka . VMRO je ubrzano rastao, u svega par godina, vodstvo stranke uspjelo je organizirati veliku mre?u lokalnih oganizacija diljem Makedonije i Odrinskog Vilajeta. One su se naj?e??e osnivale uz tada?nje crkvene ?kole Bugarskog egzarhata, a u?itelji su bili vođe organizacija. VMRO je i danas predmet ?estokih polemmika i velikih proturje?nosti, ?iji je to pokret u su?tini bio, makedonski ?, bugarski ?, ruski (kasnije sovjetski). Sve te proturje?nosti mo?da najbolje ocrtava ?ivotopis Dimitra Vlahova koji je također bio jedan od ekstremno proturje?nih politi?ara i koji je jako lavirao između pan-bugarskog i pan- makedonskog nacionalizma. Bio je ?lan lijevog krila Makedonsko-odrinske revolucionarne organizacije, kasnije bugarski zastupnik u Odmanskom parlamentu, nakon toga jedan od najvi?ih vođa VMRO (Ujedinjenog)- krila koje je bilo blisko Bugarskoj komunisti?koj partiji . ?ovjek koji je na kraju izabran kao Makedonac na izborima 1946. godine za potpredsjednika Prezidija FNR Jugoslavije .

VMRO u vrijeme oru?ane borbe protiv Osmanskog Carstva [ uredi | uredi kod ]

Po?etno romanti?no razdoblje VMORO-a okon?ano je aferom Vinica kad je osmanska policija otkrila tajno skladi?te oru?ja 1897. godine blizu bugarske granice. Nakon toga zao?trila se borba protiv VMORO-a i njegovih ?lanova. Na to je VMORO odgovorio tako ?to se sve vi?e pretvarao u militantnu gerilsku organizaciju koja je na napade odgovarala napadaju?i turske slu?bene osobe ali i kaznenim akcijama protiv vlastitih osumnji?enih izdajnika. Oru?ane grupe VMORO-a, poznate kao "?ete" (чети) nakon 1903. godine borile su se ne samo protiv turskih policajaca i vojnika, ve? i protiv sli?nih pro-srpskih i pro-gr?kih ?eta za vrijeme Borbe za Makedoniju .

Neprikosnovenu vode?u ulogu VMORO-u po?ele su osporavati dvije nove politi?ke organizacije Vrhoven мakedono-оdrinski komitet (Върховен македоно-одрински комитет) takozvani Vrhovisti iz Sofije, i jedna mala skupina umjerenjaka iz Soluna ? Blgarsko Tajno Revoluciono Bratstvo . One su se kasnije, 1902. godine, stopile s VMRO-om. U prolje?e 1903. godine, skupina mladih anarhista povezanih s VMRO kroz Kruga Gemid?i (Biv?i maturanti Bugarske gimnazije iz Soluna ) otpo?ela je sa serijom bomba?kih napada po Solunu 1903. godine ?eliv?i tako privu?i pa?nju tada?njih Velikih sila na polo?aj Makedonije u Osmanskom Carstvu .

U isto vrijeme ubijen je u okr?aju s turskim snagama neosporni vođa VMRO-a, Goce Del?ev . Dok je Goce Del?ev bio ?iv on se ?estoko protivio podizanju nepripremljenog Ilindenskog ustanka ali odmah po njegovoj smrti tiha ve?ina iz VMRO-a odlu?ila ga je podi?i. Nakon po?etnih ustani?kih uspjeha, Kru?evska Republika , ustanak je do?ivio brzi krah.

VMRO nakon Ilindena [ uredi | uredi kod ]

Neuspjeh Ilindenskog ustanka iz 1903. godine doveo je do cijepanja VMRO-a na lijevo i desno krilo. Lijevo krilo (federalisti) okupljeni najvi?e u tada?njim okruzima Seres i Strumica bili su protiv bugarskog nacionalizma i favorizirali su ideju stvaranja jedne Balkanske federacije s jednakim nacionalnim pravima za sve. Desno krilo (centralisti) iz tadanjih turskih okruga Selanik , Monastir i Uskup bilo je za ?to bli?e povezivanje s bugarskim nacionalistima. Između 1905. ? 1907. zbile su se brojne te?ke borbe između VMRO-a i turskih snaga, ali i između VMRO-a i sve brojnijih protivni?kih ?eta organiziranih od Grka i Srba koje su stale ulaziti u Makedoniju. Borbe su tinjale i među frakcijama VMRO, definitivni razlaz između ova dva krila zbio se nakon ubojstva Todora Panice 1907. godine, koga su ubili desni (centralisti?ki) aktivisti Boris Sarafov i Ivan Garvanov.

Nakon Mladoturske revolucije iz 1908. godine obadvije dotad zara?ene frakcije, zaboravile su na nesuglasice i otpo?ele s legalnim oblicima politi?ke borbe. Jane Sandanski i Hristo ?ernopejev, stupili su u kontakt s Mladoturcima i nastojali organizirati javni rad stranke, prvo su ?eljeli osnovati Makedonsko-Odrinsku Revolucionarnu Organizaciju (MORO). Ispo?etka se djelatnost organizacije svodila isklju?ivo na promid?bu, kasnije na osniva?koj skup?tini MORO se priklju?io legalnoj turskoj politikoj stranci Narodnoj federativnoj stranci (Bugarski odjeljak). Uskoro je međutim Mladoturski re?im promijenio svoju politiku prema nacionalisti?kim strankama, i zao?trio svoj odnos prema njima, pa tako i prema VMRO-u. U sije?nju 1910. godine Hristo ?ernopejev s prista?ama osnovao je Bugarsku narodnu makedonsko-odrinsku revolucionarnu organizaciju . 1911. godine, osnovan je Centralni komitet nove stranke u koji su u?li; Todor Aleksandrov, Hristo ?ernopejev i Petar ?aulev. Njihov cilj bio je vratiti jedinstvo nekada?njeg VMRO-a i osna?iti borbu protiv Turaka. Nakon pogibije ?ernopejeva (Poginuo je kao bugarski ?asnik 1915. godine za Prvoga svjetskog rata) na njegovo mjesto do?ao je bugarski general Aleksandar Protogerov . Za vrijeme Balkanskih ratova, biv?i vođe VMRO-a, obiju frakcija, lijeve i desne ujedinili su se u Makedonske-Odrinske dobrovolja?ke snage i borili na strani bugarske vojske. Nakon Balkanskih ratova , podjeljena je Makedonija i Odrinski Vilajet (Isto?na Trakija) između Bugarske , Gr?ke , Srbije i Osmanskog Carstva .

Međuratno razdoblje [ uredi | uredi kod ]

Nakon potpisivanja Mirovnog ugovora iz Neuillya, 1919. godine Bugarskoj nije dozvoljeno pripojiti dijelove Makedonije i Trakije koje je ona dr?ala da su njezini.

Nakon toga tada?nja jedinstvena Makedonsko-odrinska organizacija razdvojila se na dvije: Unutra?nju Tra?ku revolucionarnu organizaciju ( bugarski : Вътрешна тракийска революционна организация) i Unutra?nju Makedonsku revolucionarnu organizaciju . Tijekom 1923. i 1924. godine VMRO je po vlastitim izvorima uspio ubaciti u Vardarsku Makedoniju 53 ?eta (naoru?anih odreda), od kojih su 36 uba?ena iz Bugarske, 12 njih bili su lokalni a 5 ih je uba?eno iz Albanije . ^[7] Ukupan broj ?lanova ovih odreda bio je oko 3.245 komita (gerilskih boraca) vođenih od strane 79 vojvoda (komandanata)

?esti kongres Balkanske komunisti?ke federacije koju je vodio bugarski komunist Vasil Kolarov kao i V. Kongres Kominterne odr?an u Moskvi 1923. godine, izglasali su rezolucije o potrebi osnivanja Autonomne i neovisne Makedonije i Trakije . 1924. godine VMRO otpo?eo je pregovore s Kominternom o potrebi osnivanja jednog jedinstvenog makedonskog pokreta u koji bi u?li VMRO-ovci i lokalni komunisti. Sovjeti su preko VMRO-a htjeli ubrzati revolucionarna zbivanja na Balkanu, a zatim destabilizirati balkanske monarhije, te iz toga ne?to posti?i. Lider VMRO-a Aleksandrov branio je politi?ku neovisnost VMRO-a, tako da nije postignut nikakav dogovor, osim ?to je potpisan svibanjski manifest iz 1924. godine u kojem se proklamiraju sljede?i ciljevi: ujedinjenje svih makedonskih zemalja, osnivanje Balkanske komunisti?ke federacije i suradnja sa Sovjetskim Savezom .

Ubrzo nakon nikad potpuno razja?njenog ubojstva Todora Aleksandrova, na ?elo VMRO do?ao je Van?a Mihajlov , koji je nakon toga postao bugarska mo?na politi?ka figura. On je ubojstvo Aleksandrova pripisao bugarskim komunistima i vrlo brzo spremao osvetu. Pojedini bugarski i makedonski povjesni?ari poput Zorana Todorovskog, ?pekuliraju o tome da su mo?da postojali izvjesni krugovi oko Mihajlova koji su organizirali ubojstva po nalogu bugarske vlade, koja se bojala ujedinjenja VMRO-a i komunista protiv nje. Za ove tvrdnje ipak nema ?vrstih dokaza, i sve ostaje na ?pekulacijama.

U tom razdoblju VMRO, kojim su tada rukovodili Aleksandrov, te kasnije Mihajlov poduzeo je akcije protiv biv?ih ?lanova lijevog krila organizacije Sandanskog, koji su se po?eli pribli?avati Bugarskoj komunisti?koj partiji. Organizirali su atentate na njih, tako je ubijen Gjor?e Petrov u Sofiji , 1922. godine, zatim je u Be?u , 1924. godine, ubijen Todor Panica (koji je i sam prethodno ubio desno orijentiranog Borisa Sarafova i Ivana Garvanova) a ubila ga je budu?a ?ena Van?e Mihajlova ? Men?a Karni?ju. Dimo Had?idimov , Georgi Skri?ovski, Aleksandar Bujnov, ?udomir Kantard?ijev i mnogi drugi ubijeni su pod sumnjivim okolnostima oko 1925. godine. Nasuprot njima ?lanovi lijevog krila VMRO-a osnovali su novu organizaciju VMRO, zasnovanog na principima svibanjskog manifesta iz 1924. godine. Nova organizacija koja je bila protivna Mihajlovljevoj VMRO nazvana je VMRO (Obedineta ? Ujedinjena) osnovana je 1925. godine u Be?u . VMRO Van?e Mihajlova nije u?ivao nikakvu podr?ku u Makedoniji, tako da se je njihova aktivnost svodila jedino na onu u emigraciji. Mihajlovljeva skupina mladih VMRO-ovih aktivista ubrzo je do?la u sukob sa starijim ?lanovima. Politika atentata koju je provodio Mihajlovljev VMRO bila je u?inkovita jedino po tome ?to je slabila srpsku vlast u Vardarskoj Makedoniji i ?inila je nesigurnom, ali su zbog toga trpjelo lokalno stanovni?tvo (represivne mjere vlasti obijale su se o njihova leđa). Zbog toga je Mihajlov imao sve slabiju podr?ku u Vardarskoj Makedoniji. Kako je gubio doma?u podr?ku sve se vi?e okretao internacionalizaciji makedonskog pitanja , tra?iv?i u tome rje?enje.

Mihajlov ustanovio je bliske odnose s hrvatskim usta?ama , za vrijeme kad su oni bili pod talijanskim skrbni?tvom. Plod te suradnje bili su mnogi politi?ki atentati koje su izvr?ili VMRO-ovi aktivisti, najspektakularnije je svakako bilo ubojstvo jugoslavenskoga kralja Aleksandra I. Karađorđevi? i francuskoga ministra vanjskih poslova Louisa Barthoua u Marseilleu 1934. godine koje je izvr?io atentator Vlado ?ernozemski . Nakon tog atentata zbio se vojni pu? u Bugarskoj 19. svibnja 1934. , nakon kojeg je Van?a Mihajlov morao je pobje?i u Tursku . U međuvremenu je Kominterna izdala rezoluciju, u sije?nju 1934. kojim je izrijekom priznala makedonski naciju, ovu rezoluciju objeru?ke su prihvatili i ?lanovi VMRO-a (ujedinjenog). VMRO (Ujedinjeni) je nastavio s radom sve do 1936. godine, kada je organizacija pripojena u Balkanske komunisti?ke federacije .

VMRO tijekom Drugog svjetskog rata [ uredi | uredi kod ]

Kad su jedinice bugarske vojske u?le na teritorij Makedonije nakon kratkotrajnog Travanjskog rata 1941. godine, dobar dio stanovnika nije to do?ivio kao okupaciju, ve? kao izvjesno oslobođenje. Dio ?lanova VMRO-a uklju?io se u organizaciju nove okupacijske vlasti, a komunisti?ki ?elnik za Makedoniju Metodi ?atorov (također biv?i VMRO-ovac) tra?io je ujedinjenje Makedonske i Bugarske komunisti?ke partije. Ova politika stala se mijenjati kad je 1943. godine u Makedoniju upu?en Crnogorac Svetozar Vukmanovi? ? Tempo , koji je uspio potaknuti promjenu raspolo?enja prema bugarskoj okupaciji i organizirati ve?e partizanske snage u Makedoniji. Bugarske okupacijske snage dr?ale su pod svojom kontrolom i veliki dio sjeverne Gr?ke ( Isto?nu Makedoniju i Zapadnu Trakiju). Uz pomo? Van?e Mihajlova i nekih makedonskih emigranata iz tih krajeva, vlasti u Sofiji uspjele su organizirati u okupiranim gr?kim krajevima paravojne odrede Ohrana , od probugarski nastrojenog stanovni?tva. Ohranini odredi organizirani su u okruzima gr?kih gradova: Kastoria , Florina i Edessa , tamo gdje je bilo slavenskog stanoovni?tva a cilj im je bio pomagati bugarskim okupacijskim jedinicama protiv gr?kih partizanskih boraca iz ELAS-a i EDES-a .

U rujnu 1944. godine Van?a Mihajlov do?ao je s njema?kim jedinicama u Skoplje , nakan kapitulacije Bugarske. Nijemci su ga htjeli iskoristiti za osnivanje neke kvislin?ke vlasti, međutim Mihajlov je procijenio kako to nema nikakvu budu?nost i odbio je suradnju. Nakon rata skrasio se u Rimu , gdje je uglavnom ?ivio izvan politike pi?u?i i objavljuju?i politi?ke tekstove o makedonskom pitanju.

Nakon rata [ uredi | uredi kod ]

?lanovi VMRO-a (Jedinstvenog) sudjelovali su u osnivanju Republike Makedonije kao federalne jedinice budu?e Socijalisti?ke Federativne Republike Jugoslavije na povijesnom zasjedanju ASNOM-a u Prohoru P?injskom. Neki od njih u?li su ?ak u budu?u Makedonsku republi?ku vladu: Dimitar Vlahov , Panko Bra?narov i Pavel ?atev (on je bio posljednji ?ivu?i ?lan Gemid?ija, Solunskih atentatora iz 1903. ).

No svi ovi VMRO-ovski kadrovi brzo su izgurani iz vrha vlasti. Neki su optu?ivani za probugarsku politiku a neki za kojekakve optu?be, uglavnom brzo su odstranjeni, ?rtva takve politike bio je i Metodija Andonov ?ento, partizan, prvi predsjednik ASNOM-a , ali i biv?i ?lan VMRO-a, kome je zamjereno da je radio na osamostaljenju Makedonije.

Oni pak ?lanovi VMRO-a koji su bili bliski Mihajlovim Vrhovistima, ili bili u slu?bi bugarskih okupacijskih vlasti, pro?li su gore, bili su ubijeni. Ali ni VMRO-ovi simpatizeri u Bugarskoj u Pirinskoj Makedoniji nisu pro?li bolje, nove komunisti?ke vlasti progonile su ih do istrjebljenja. Neki od ovih ljudi uspjeli su se dokopati zapadnih zemalja, a dio njih zavrbovale su obavje?tajne slu?be Amerike i Gr?ke i koristile u svojim akcijama. Takve ljude zvali su Gorjani i vra?ali ih u mati?ne zemlje kao ?pijune i sabotere. ^[8]

VMRO danas [ uredi | uredi kod ]

Za vrijeme komunisti?ke vlasti u Bugarskoj i Jugoslaviji, nije bio nikako mogu? rad (ili obnova rada) VMRO-a u ni u kakvome obliku.

VMRO u Sjevernoj Makedoniji [ uredi | uredi kod ]

Nakon sloma komunisti?ke vlasti u Jugoslaviji iz 1989. godine, i kasnije raspada zemlje, 17. lipnja 1990. godine, osnovan je u Skoplju novi VMRO. Koji je tvrdio da je slijednik onog povijesnog, ipak ima malo toga zajedni?kog. Novi se VMRO i nazivom razlikuje, zapravo se zove VMRO-DPMNE ( makedonski : Внатрешно Македонска Револуционерна Организаци?а ? Демократска Парти?а за Македонско Национално Единство ). Ta stranka opisuje sebe kao blisku kr??ansko demokratskim vrijednostima, s osnovnim ciljevima uklju?ivanja Sjeverne Makedonije u NATO savez i Europsku uniju .

VMRO u Bugarskoj [ uredi | uredi kod ]

I u Bugarskoj do?lo je do osnivanja sljednica VMRO-a, nakon 1989. godine, prvo je osnovana stranka VMRO-SMD (ВМРО-СМД ? Съюз на македонските дружества) a potom i VMRO (ВМРО) ali kao organizacija za kulturu. 1996. godine ?elnici te organizacije zatra?ili su registraciju kao politi?ka stranka pod imenom "VMRO ? Bugarski Nacionalni Pokret" (ВМРО ? Българско национално движение). Njihov politi?ki stav vrlo je jednostavan, oni zapravo negiraju postojanje makedonske nacije , i tvrde da su oni zapravo Bugari .

Izvori i napomene [ uredi | uredi kod ]

Literatura [ uredi | uredi kod ]

• Пандев, К. Устави и правилници на ВМОРО преди Илинденско-Преображенското въстание , Исторически преглед , 1969, кн. I, стр. 68?80. ( bug. )
• Hugh Pouton Who Are the Macedonians? , C. Hurst & Co, 2000. p. 53. ISBN 1-85065-534-0
• Fikret Adanir, Die Makedonische Frage: ihre entestehung und etwicklung bis 1908. , Wiessbaden 1979, p. 112.
• Duncan Perry The Politics of Terror: The Macedonian Liberation Movements, 1893-1903 , Durham, Duke University Press, 1988. pp. 40?41, 210 n. 10.
• Dimitar Vlahov, Memoari , 2 izdanje, Slovo , Skopje, 2003, ISBN 9989-103-22-4 . ( mak. )
• Георги Баждаров, Моите спомени , издание на Институт България ? Македония , София, 2001. na engleskom: Georgi Bazhdarov, My memoirs , izdanje Instituta Bugarska-Makedonija, Sofija, 2001.
• Nikola Kirov Majski, Stranice mog ?ivota , "Kultura", Skopje. ( mak. )
• Albert Londres, Les Comitadjis (Le terrorisme dans les Balkans) , "Kultura", Skopje, ISBN 9989-32-067-5
• Fikret Adanir, Die Makedonische Frage , Wiessbaden, 1979.
• Константин Пандев, “Национално-освободителното движение в Македония и Одринско”, София, 1979.
• Ivo Banac, The Macedoine , str. 307?328 iz knjige The National Question in Yugoslavia. Origins, History, Politics , "Cornell University Press", 1984.
• Христо Силянов, Освободителнитe борби на Македония , knjiga I i II, Ilindenskata Organizacija, Sofija, 1933. i 1943.
• Любомиръ Милетичъ, Разорението на тракийските българи презъ 1913 година , Bugarska akademija nauka, Sofija, Dr?avna pe?atnica, 1918.
• Македония ? проблемы истории и культуры , Институт славяноведения, Российская Академия Наук, Москва, 1999 (s tekstom Р. П. Гришина, Формирование взгляда на македонский вопрос в большевистской Москве 1922-1924 гг. )
• Никола Петров, Кои беа партизаните во Македони?а , Skopje, 1998. ( mak. )
• Palmer, S. and R. King, Yugoslav Communism and the Macedonian Question , "Archon Books", 1971.

Pogledajte i ovo [ uredi | uredi kod ]

• Makedonija (regija)
• Tra?ka (regija)
• Makedonsko pitanje

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

• Makedonske stranice posve?ene stranci VMRO-DPMNE   Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 10. velja?e 2004. ( Wayback Machine ) ( mak. ) , ( engl. )
• Gr?ke stranice o njihovim borcima protiv VMRO-a ( engl. ) , ( gr?. )
• Bugarske stranice o stranci VMRO-BND ( bug. )
• Makedonske stranice o povijesti VMRO-a, uklju?ivo cjeloviti memoari Dr. Tatar?eva ( engl. )