Uljene boje nastaju kad se pigment mije?a s razli?itim su?ivim uljima . Uljene boje su masne, polagano se su?e, donji slojevi proziru se kroz gornje namaze. Slikanje uljenom tehnikom dopu?ta tanak, proziran namaz (lazurni), ali i nano?enje boje u debelim slojevima (impasto) , mije?anje boja i postavljanje boje iznad boje. Omogu?uje postizanje najboljih izra?ajnih sredstava te omogu?uje neograni?eni broj tonova . Njome se također posti?u vrlo jaki kontrasti chiaro-scuro (svijetlo-tamno), sjajna je (efekt ve?eg volumena)i transparentna.

Niz efekata postignutih uljem nije otkriven odjednom, niti ga je otkrio jedan jedini ?ovjek, oni se pripisuju sjevernja?kim majstorima rane renesanse . Oni tehni?ki usavr?avaju slikanje uvođenjem kombinacije boje i ulja. Tako ?itav kolorit postaje topliji, svjetliji, raznolikiji i istinitiji; stare oporosti nestaje, a omogu?uju se mekani prijelazi, istan?ane nijanse i jedinstven izri?aj. Tako su izvr?ili tehni?ku reformu svjetskog zna?aja i promijenili slikarstvo iz korijena te uticali na sve slikare poslije njih, prije svega na svoje kolege iz renesansne Italije. Ovi majstori zaslu?uju da nose ime “o?eva modernog slikarstva” jer je ulje od tada osnovni medij slikarstva.

Za promid?bu ovog slikarskog medija su najzna?ajniji redom: flamanci Majstor iz Flemallea , bra?a van Eyck - osobito mlađi brat Jan van Eyck , Rogier van der Weyden , Hugo van der Goes i talijan Domenico Ghirlandaio .

Dodatna literatura [ uredi | uredi kod ]

• Fressl, Ivo (1966): Slikarska tehnologija , Zagreb: Radionice ?kole primijenjene umjetnosti