Ujak Vanja
(ruski: Дядя Ваня) je
tragikomedija
koju je napisao ruski pisac
Anton ?ehov
. Prvi put je objavljena
1899.
, a prvo prikazivanje bilo je
1900.
godine pod rukovodstvom
Konstantina Stanislavskog
.
[1]
U
listopadu
1889.
?ehov zavr?ava
dramu
?umski goblin
, predstava igra u
prosincu
, no dobiva jako lo?e
kritike
, te ga po?etkom
nove godine
?ehov pretvara u dramu
Ujak Vanja
, koja ?e biti objavljena tek
1897.
Ujak Vanja
događa se na ruskome
selu
, gdje se na ladanju nalaze ?etiri lika bez ikakvog smisla u
?ivotu
, i bez nade u promjenu. Osnovni odnos je
ljubavni
?etverokut. Jelena Andrejevna, mlada je i zgodna
?ena
starog
profesora
Serebrjakova, koji je prije bio o?enjen Vanjinom sestrom, iz toga pro?log braka Serebrjakov ima k?erku Sonju. Sonjin ujak Vanja, kao i seoski
lije?nik
i osobenjak Astrov zaljubljeni su u Jelenu Andrejevnu dok se Sonji sviđa Astrov. Na kraju niti jedna veza ne bude ostvarena, a Serebrjakovi odlaze. Sve ostaje kako je i bilo bez ikakve nade da ?e biti bolje.
Razli?ita kazali?ta u
Kijevu
,
Krakovu
i Ni?em Novgorodu izvode
Ujaka Vanju
1899.
, a ?ehov razmi?lja da dramu pretvori u kratki
roman
, no ipak to ne ?ini. Iste godine, s obzirom na to da ?ehov zbog
bolesti
nije mogao do?i u
Moskvu
na predstave Moskovskog hudo?estvenog teatra, kazali?te je s cijelom trupom,
kostimima
,
scenografijom
i rekvizitom krenulo na dugi put prema Krimskom poluotoku i
Jalti
. Tamo su hudo?estvenici za A. P. ?ehova i Maksima Gorkog izveli
Galeba
,
Ujaka Vanju
,
Usamljene
od Hauptmanna i
Heddu Gabler
Ibsena
.
- Serebrjakov, Aleksandar Vladimirovi?
- sveu?ili?ni profesor u mirovini
- Jelena Andrejevna
- njegova ?ena; 27 godina
- Sofija Aleksandrovna (Sonja)
- njegova k?i iz prvoga braka
- Vojnicka, Marija Vasiljevna
- udovica tajnoga savjetnika, majka profesorove prve ?ene
- Vojnicki, Ivan Petrovi? (ujka Vanja)
- njen sin
- Astrov, Mihailo Ljvovi?
- lije?nik
- Telegin, Ilja Ilji?
- propali spahija
- Marina
- stara dadilja
- Jedan radnik
Prizor iz kazali?ne predstave Ujak Vanja.
Radnja po?inje pred ku?om, za
stolom
u ljetnjikovcu.
Vrijeme
događanja radnje je oko tri
sata
popodne. Upoznajemo se s
obiteljskom
atmosferom u ku?i ujka Vanje kao i s
likovima
. O Astrovu saznajemo da je u taj kraj do?ao kao
lije?nik
prije deset
godina
. Nezadovoljan je
?ivotom
, ?ivot ga je porazio: ni?ta ne ?eli, ni?ta mu ne treba i nikoga ne voli. Jedino voli prirodu, ?ume i kriti?ki gleda na ruskoga
?ovjeka
i njegovu zaostalost. Ujak Vanja nekada je u?io i radio, sada samo spava i jede, sav je potonuo u nerad i tugu, iako ima samo 47 godina.
O Serebrjakovu saznajemo da je bio profesor
umjetnosti
, iako je ne poznaje najbolje. Sada je umirovljenik, ?krtac i pun
zavisti
. O?enio se mladom i lijepom Jelenom koja tone pored njega, utrnulih osjetila i uspavanih
?elja
. Svima njima ?ivot se pokazuje kao ?dosadan, glup i prljav“. Odnose u ku?i karakteriziraju: mr?nja,
ljubomora
, zavist i međusobna netrpeljivost koja stalno varira ? javlja se slabijim i ja?im intenzitetom. Su?tinu tih odnosa najbolje ?e izraziti Jelena u jednoj re?enici, obra?aju?i se ujaku Vanji: ?Nesre?a je u ovoj ku?i. Va?a mati ne voli nikoga osim svojih bro?ura i profesora; profesor je nervozan, meni ne vjeruje, vas se boji; Sonja se srdi na oca, srdi se na mene i ne govori sa mnom, evo, ve? dva tjedna; vi ne trpite moga mu?a i otvoreno prezirete svoju majku; ja nervozna, i danas sam dvadeset puta zaplakala... Nesre?a je u ovoj ku?i“.
Radnja se sada vezuje za unutra?nji prostor ku?e Serebrjakova, a vrijeme događanja je pola jedan poslije
pono?i
. Razgovaraju Jelena i Serebrjakov, a on se otkriva kao sujetan ?ovjek koji voli uspjeh i slavu: ?Cijeloga ?ivota raditi za
znanost
, naviknuti se na svoj kabinet, na slu?aonicu, na uva?ene
prijatelje
- i odjednom, neo?ekivano, obresti se u ovoj kosturnici, viđati svaki dan glupe ljude, slu?ati bezna?ajne
razgovore
... Ja ho?u ?ivjeti, ja volim uspijeh, volim slavu, huk, a ovdje - kao na robiji“. On je obuzet samo svojom osobno??u, pa je svuda isti?e i tra?i od drugih da ga dvore i u svemu se sa?ivljavaju s njim. Jelena mu ugađa i sudjeluje u njegovim stara?kim
patnjama
i
bolovima
. Sonja ne voli oca, Serebrjakova, i to postaje o?igledno. Ujak Vanja nezadovoljan je sobom i svojim ?ivotom, ispovijeda i sebe i svoj odnos prema Serebrjakovu, ali i svoju
zaljubljenost
u Jelenu. Astrov postaje dominantan lik u drami. Ovdje se upoznajemo s njegovim pogledom na ?ivot,
seljake
, inteligenciju, vlastiti ?ivot i ljepotu: ?Ostario sam, naradio se, iskvario, sje?anja mi otupjela, i ?ini mi se da se vi?e ne bih mogao priljubiti uz ?ovjeka. Ja nikoga ne volim i... ne?u voljeti. Ono ?to me jo? zagrijava je
ljepota
. Prema ljepoti nisam ravnodu?an“. Razgovor između Sonje i Jelene o Astrovu nagovije?tava da je Sonja zaljubljena u njega, ali da taj isti Astrov nju ne primje?uje. Njegova pa?nja se usmjerava prema Jeleni, kao ?to je i ujak Vanja okrenut njenoj ljepoti. Međutim ni jednog trenutka ne razvija se zaplet nagovije?tene
ljubavi
Vanja ? Jelena ili Sonja ? Astrov, niti pak dolazi do dublje veze između Astrova i Jelene, iako se ona zanima za njega i u njemu vidi rijetkoga ?ovjeka, dostojnoga ljubavi.
Soba
i ku?na atmosfera. Vrijeme događanja radnje je jedan sat poslije podne, ali je dosta vremena pro?lo, jer Jelena Andrejevna, u uvodnom razgovoru sa Sonjom ka?e: ?Ve? je rujan...". U tom istom razgovoru s Jelenom neskriveno iskazuje
ljubav
prema Astrovu. Astrov i Jelena razgovaraju o seljacima, o uni?tavanju prirode i perspektivi trajanja, ali i o ljubavi Sonje prema Astrovu. Ne kriju?i, Astrov govori o svojoj ravnodu?nosti prema Sonji, uz napomenu da je po?tuje. Naravno, on je zainteresiran za Jeleninu ljepotu, ali ne s nekim posebnim po?tovanjem, jer ta ljepota nije kompleksna, nema onu unutra?nju puno?u, nego je u izvjesnom smislu i banalizirana: ?Lijepa, maljava kunice... Vama su potrebne ?rtve! Evo, ja ve? mjesec dana ni?ta ne radim, napustio sam sve, ?udno tra?im vas ? i vama se to stra?no sviđa, stra?no“... U zavr?nom dijelu dolazi do dijaloga i sukoba između Serebrjakova i ujaka Vanje. Serebrjakov, egoisti?an i gramziv, ?eli prodati i razgraditi posjed ujaka Vanje, na ?to ujak Vanja reagira nervozno, bu?no i agresivno: puca iz
pi?tolja
na njega, ali se sve dobro zavr?ava. Tre?i ?in djeluje kao op?i
brodolom
: Serebrjakov nije uspio prodati imanje i domo?i se novca; ujak Vanja puca u njega, ali ga ne ubija; Sonja gubi nadu da ?e se udati za Astrova, a zbli?avanje između Astrova i Jelene prestaje onoga trenutka kada je i zapo?elo.
Radnja ovoga ?ina događa se uve?er, u isti dan kad i radnja prethodnoga ?ina. U sobi ujaka Vanje on se ispovijeda: ?Sramota me... Kako da pro?ivim te godine? ?to da radim, ?ime da ih ispunim?.. Reci mi kako da po?nem, od ?ega da po?nem?“... Astrov iznosi svoje mi?ljenje: ?Taj
?ivot
je svojim trulim isparenjem otrovao na?u krv i mi smo postali onako gadni kao i svi“. Opra?taju?i se od Jelene, ka?e joj: ?Zarazili ste nas svojim besposli?arenjem... Kada biste ostali, zgari?te bi bilo ogromno“. Jelena i Serebrjakov odlaze. Odlazi i Astrov, a ujak Vanja i Sonja ostaju sami, sa zaklju?kom samih aktera da ?e se vratiti prvobitnom ?ivotu i odmoriti od svega.
Posljednja scena zapravo prikazuje stanje u
ku?i
prije dolaska Serebrjakova i Jelene Andrejevne: uku?ani rade, svatko svoj
posao
. Ipak, dolazak i odlazak gostiju poremetili su njihovu motivaciju: drama se zavr?ava uvođenjem kr??anskog motiva trpljenja, zbog
radosti
u
vje?nom ?ivotu
. Prije spu?tanja zavjese, Sonja (između ostalog) ka?e Vojnickom: ?Jadni, jadni ujak Vanja, ti pla?e? (
Kroz suze
). Ti u svom ?ivotu nisi znao za radosti, ali strpi se, uja?e Vanja, strpi se... Odmorit ?emo se..."
- ↑
Napierkowski, Marie Rose (1998). "Uncle Vanya: Introduction". Drama for Students. vol. V. Detroit: Gale.