Trapezuntsko Carstvo
je bilo posljednje legitimno carstvo koje je bilo izravni nasljednik
Rimskog Carstva
. Ova dr?ava postojala je između
1204.
i
1461.
godine.
Dolazak vojnika iz
?etvrtog kri?arskog pohoda
pred glavni grad
Bizanta
je
1203.
godine ovo prastaro carstvo bacio u rasulo. Sa ?eljom da to iskoriste,
Aleksije
i
David Komnen
, koji su nakon ubojstva svoga djeda, bizantskog cara,
Andronika I. Komnena
gotovo dva desetlje?a ?ivjeli u izbjegli?tvu u
Gruziji
, su se odlu?ili pokrenuti. Njihova teta
Tamara
kraljica Gruzije im je
1204.
godine odlu?ila posuditi vojnike da osvoje grad
Trabzon
i podru?ja uz tada?nju bizantsko-gruzijsku granicu. Zahvaljuju?i potpori tih vojnika u o?ujku
1204.
godine dvoje bra?e su ostvarili svoj po?etni cilj i proglasili se carevima Bizanta. Kada je vijest da su kri?ari osvojili
Carigrad
i sru?ili Bizantsko Carstvo tijekom travnja
1204.
godine stigla u Trapezunt, ona je bra?i dala samo kratkotrajnu nadu da ?e sve jo? uvijek slobodne provincije Carstva njih proglasiti za svoje vladare. Kada je ta zamisao propala, odlu?ili su objaviti rat sada konkurentskom novosnovanom
Nicejskom Carstvu
. Tijekom po?etnog razdoblja rasula
1204.
godine
Trapezuntsko Carstvo
se bilo pro?irilo obalom
Crnog mora
između pribli?no dana?nje gruzijsko-turske granice i zapadno od grada
Sinopa
(najzapadniji grad je bio
Heraklea Pontica
). Osim ovoga teritorija, dobar dio
Krima
je prihvatio vlast vladara Trapezunta.
²Prodiranje trapezuntske vojske na zapad je neminovno dovelo do sukoba s
Teodorom I. Laskarisom
koje pod svojim zapovjedni?tvom ima glavninu preostalih bizantskih vojnika u Aziji. Ambiciozna ideja Aleksija i Davida o gradnji svoga velikog Carstva se raspala ve?
1205.
godine. Njihova savezni?tva s
Gruzijom
i
Latinskim Carstvom
su bila preslaba protiv Laskarisa koji vlada iz Nikeje i
Ikonijskog Sultanata
koji vlada ve?im djelom unutra?njosti
Male Azije
. Ve? te godine sam
Trabzon
se na?ao pod ikonijskom opsadom koju nekako pre?ivljava. S druge strane vojska koja je trebala napasti
Nikomediju
je pretrpjela poraz i vjerojatno samo zauzetost Teodora njegovim drugim problemima je osigurala kakav takav mir između dva protivnika. Ovaj mir ?e postati kona?an kada
1214.
godine grad
Sinop
pada u ruke
Ikonijskog Sultanata
?ime vi?e nema granice između dva konkurentska Carstva. Smr?u prvog cara Aleksija Komnena
1222.
godine krimski posjedi dr?ave ?e postati vazalna dr?ava poznata pod imenom
Teodorsko Kne?evstvo
.
Trapezuntsko carstvo (na jugoisto?noj obali Crnog mora) i susjedne dr?ave 1256.(William R. Shepherd,
Historical Atlas,
1911)
Zavr?etkom ratova
Trapezuntsko Carstvo
se pomirilo sa svojom tu?nom sudbinom neva?ne dr?avice koja mora prihva?ati vrhovnu vlast svojih susjeda. Prvobitni vazalni gospodar je bio
Ikonijski Sultanat
, a potom
Mongoli
. Nakon ?to su Mongoli razorili
Bagdad
1258.
godine, po?elo je zlatno doba ove dr?avice. Po?to je Trapezunt priznao vrhovnu vlast nove svjetske sile, a istovremeno imao samostalnost, pretvara se u glavno okupljali?te trgovaca na
Putu svile
koji je skrenut s podru?ja dana?njeg
Izraela
i
Libanona
na obale
Crnog mora
. Ni?ta novu vazalnu situaciju ne pokazuje bolje od
Georgija
koji nakon odbijanja pru?anja vojne pomo?i Mongolima protiv
Mameluka
biva svrgnut i zamijenjen puno vjernijim mlađim bratom
Ivanom
. Bez obzira na ovo razdoblje blagostanja, Carstvo se polagano konstantno smanjuje jer turski susjedi i
Gruzija
iznenadnim kratkotrajnim napadima uzimaju komadi? po komadi? dr?ave.
Dr?avni poredak i bogatstvo
[
uredi
|
uredi kod
]
U trenutku osnivanja dr?ave ,Aleksije Komnen je sebe proglasio carem
Rimskog Carstva
(slu?bena titula "Bazilej i Autokrat Rimljana") da bi pod pritiskom obnovljenog
Bizanta
koji je svojatao ovu titulu ona degradirana politi?kim dogovorom na "Bazilej i Autokrat cijelog Istoka,
Gruzije
i prekomorskih teritorija (
Krim
)". Bez obzira na taj dogovor carevi do svojeg kraja odr?avaju politi?ki privid upravljanja Bizantskom vladom u izbjegli?tvu.
Careva vlast koja je na po?etku bila apsolutna se ograni?ava tijekom građanskih ratova polovice XIV. stolje?a kada lokalni feudalci preuzimaju dobar dio dr?avnih ovlasti ograni?avaju?i daljnji utjecaj okrunjenih glava na dr?avne poslove. Od tada pa sve do uni?tenja dr?ave ona je ?ivjela u politi?koj ravnote?i između ove dvije suprotne politi?ke snage.
S izuzetkom prva ?etvrt stolje?a
Trapezunt
su strani posjetitelji smatrali gotovo kopijom malenog talijanskog grada dr?ave koji je ?udom nastao na podru?ju okru?enom muslimanskim dr?avama. Taj privid je bio veoma poja?an stalnim prisustvima talijanskih trgovaca i s nekoliko careva koji su krajem ?ivota izvr?avali preobra?enje na "jedinu ispravnu vjeru" odri?u?i se pravoslavlja.
Genova
je ?ak u neposrednoj blizini prijestolnice izgradila i svoju malenu koloniju koja ostavlja svoj kulturni trag. Zbog svoga ?ivljenja od trgovine među posjetiteljima ovog grada se nalazio i veliki broj prvih istra?iva?a svijeta među kojima su najpoznatiji bili
Marko Polo
i
Ruy Gonzalez de Clavijo
.
U vrijeme dok su
Carigrad
i Bizant propadali teritorijalno i financijski,
Trapezunt
je za
Grke
bio raj na zemlji. Prihodima od trgovine sagrađene su sjajne crkve i pala?e ?to je ostavljalo nezaboravan dojam na sve posjetitelje. Kona?ni dokaz te razlike ova dva srodna carstva se dogodio kada je bizantski car zamolio Trapezunt da mu pomogne obnoviti carsku pala?a po?to on nema novca za popravak krova koji proki?njava. Odgovor na ovaj zahtjev je bila besplatna obnova tamo?nje carske pala?e i crkava koje su se nalazile u jo? gorem stanju. Zahvaljuju?i tom bogatstvu (ako usporedimo s drugim tada?njim gr?kim podru?jima) nakon
Moreje
ovo Carstvo je postalo najve?i centar u?enja klasi?nog razdoblja iako je Carigrad ostao neupitna duhovna prijestolnica. Najpoznatiji u?enjak kojega ?e dati Trapezunt je bio
Basilius Bessarion
(
1395.
?
1472.
) kardinal (?kolovan u Carigradu i Moreji) katoli?ke crkve i
de iure
latinski patrijarh Carigrada koji je u
Italiji
jedan od tvoraca
renesanse
.
Prestanak blagostanja
[
uredi
|
uredi kod
]
Vrhunac blagostanja koje dr?ava dosti?e traje tijekom vladavine
Aleksija II.
?ijom smr?u
1330.
godine nastupa razdoblje građanskih ratova. Tijekom sljede?ih 20 godina na vlasti se izmijenjuje osam careva, a cijela ekonomija dr?ave propada. Stabilizacija koja nastupa vladavinom
Aleksije III.
je razdoblje laganog, ali neupitnog smanjivanja trgovine od koje dr?ava ovisi. Da bi se ovako oslabljeno carstvo odr?alo njegov car sve svoje k?eri udaje za susjedne emire ili kralja Gruzije kako bi ovim na?inom kupio mir. Njegov nasljednik ?e za?titi dr?avu ispravnim osloncem na
Timura
tijekom njegovog rata s Osmanlijama ali to je sve skupa bilo pre?ivljavanje i ni?ta vi?e.
Najavu neminovnog kraja dr?ave je bio dao jo?
1437.
godine P. Tafur kada pi?e u ?uđenju da
Trapezunt
ima samo 4 tisu?e vojnika. Nasljednici Aleksija III. su kako bi sa?uvali svoju dr?avicu nastavili voditi njegovu politiku udajama svojih k?erki za susjedne vladare. To su u?inili
Aleksije IV.
,
Ivan IV.
i
David
koji ?e biti posljednji car. Ta lokalna politika careva nije imala na kraju krajeva nikakve ?anse protiv osmanskog sultana
Mehmeda II.
koji tada zapovijeda velesilom, a u sebi ima neskrivenu ?elju da potpuno uni?ti sve ostatke
Bizanta
. Iako je David uspio nagovoriti nekoliko lokalnih dr?avica da ga podr?e u ratu protiv Osmanlija oni nisu imali nikakve ?anse. Nakon mjesec dana opsade i primanja jamstva za svoj ?ivot i onaj svoje djece u ljeto
1461.
godine David se predao ?ime zavr?ava povijest Trapezuntskog Carstva i legitimnih careva
Rimskog Carstva
.
Popis Trapezuntskih careva
[
uredi
|
uredi kod
]
- ↑
This is the date determined by Franz Babinger,
"La date de la prise de Trebizonde par les Turcs (1461)"
,
Revue des etudes byzantines
,
7
(1949), pp.
205?207
DOI
:
10.3406/rebyz.1949.1014