Topos
|
Potrebno je
provjeriti to?nost
podataka u ovom ?lanku. (
Rasprava
)
|
Topos
(gr?. τ?πο?: mjesto), pojam koji se izvorno ve?e uz
retoriku
. U okviru nau?avanja o pronala?enju
argumenata
i
dokaza
(
inventio
) topos se definira kao sredstvo dokazivanja, ali i kao ≫nalazi?te≪ argumenata za određeni govor. Tijekom povijesti zna?enje pojma postupno se promijenilo. Pojam toposa imao je sredi?nju ulogu u pristupu
knji?evnosti
kakav je u studiji
Europska knji?evnost
i latinsko
srednjovjekovlje
(1948.) zagovarao
E. R. Curtius.
Prema njegovu mi?ljenju, rije? je o utvrđenim misaonim obrascima, standardiziranim opisima i op?eprihva?enim
metaforama
koji se pojavljuju u europskim knji?evnostima od Homera do suvremenog doba, osobito u srednjem vijeku i
renesansi
. Navodi primjere kao ?to su: svijet kao pozornica (
theatrum mundi
), obrnuti svijet (
mundus inversus
), dje?ak starac (
puer senex
) i dr. Curtiusova koncepcija poslu?ila je potonjim autorima poput Th. W. Adorna i H.-G. Gadamera kao polazi?te u njihovim
kritikama
ideja o kulturnom jedinstvu i kontinuitetu
tradicije
.