Thomas Hobbes
Thomas Hobbes
(
Malmesbury
,
Wiltshire
,
5. travnja
1588.
?
Hardwick Hall
,
Derbyshire
,
4. prosinca
1679.
) je
engleski
filozof.
Bio je filozof koji je tvorac teorije dru?tvenog ugovora. Njegovo najpoznatije djelo je "
Levijatan
" (
Leviathan
). U tom djelu on iznosi doktrinu modernih
prirodnih prava
. On je tvrdio da je
prirodno stanje
"rat svih protiv svih" (Bellum omnium contra omnes) (
Levijatan
:
[1]
'warre of every one against every one',
[2]
'a war [...] of every man against every man',
[3]
govore?i o "vje?itom ratu svakoga ?ovjeka protiv njegovog bli?njega", 'a perpetuall warre of every man against his neighbour'
[1]
[4]
(latinski izraz pojavljuje mu se u djelu
De Cive
)
[5]
i koristio je slikovitu izreku "?ovjek je ?ovjeku vuk" (
Homo homini lupus
est). Prema Hobbesu, radi izlaza iz takvog nepodno?ljivog prirodnog stanja, ljudi, potaknuti golim strahom od smrti, tzv. dru?tvenim ugovorom vlast nad sobom - tj. monopol nad kori?tenjem sile - predaju vladaru, koji im pomo?u monopola nad silom osigurava mir u kojemu ljudi mogu ostvarivati svoj boljitak.
Tako strah naroda za vlastiti opstanak postaje izvor
suvereniteta
, tj. postojanja
dr?ave
kao jamca opstanka naroda.
Zalagao se za
apsolutisti?ki
oblik vladavine, gdje monarh bez ograni?enja kontrolira sve dr?avne poslove - od dono?enja zakona, preko njihove provedbe i naposljetku kontrole zakonitosti na sudovima; vladar treba upravljati i religijom, obrazovanjem, javnim govorom i pisanjem. Za Hobbesa, dru?tvenim ugovorom narod kao izvor suvereniteta predaje svu vlast nad sobom svojemu vladaru, te svako ograni?avanje ovlasti vladara predstavlja izvor nereda.
Hobbes ostaje trajno relevantan, njegova strogo minimalna
metafizika
(
materijalizam
) i
etika
(vrsta
egoizma
), te njegova netrpeljivost prema teoriji koja se ne suo?ava neposredno s osnovnim istinama, ?ine ga stalnim uzorom za
skepti?ne
i
pragmati?ne
filozofe.
U svojem dugom ?ivotnom vijeku Hobbes je bio svjedokom svih burnih povijesnih događaja koji su potresali
Englesku
sredinom
17. stolje?a
. Upravo zato u sredi?tu njegova interesa i jesu problemi ?ovjeka i dru?tva. Nasuprot
srednjovjekovnim
teolo?kim
shva?anjima Hobbes daje obja?njenje koje proizlazi od ?ovjekove
nagonske
, ali i razumne prirode.
Dr?ava
nije bo?anska
tvorevina
(kako smatraju teolo?ki autori, koji su jo? prije Hobbbesa promi?ljali o
prirodnom pravu
), nego rezultat dru?tvenog ugovora. Tezom o nepovredivosti apsolutne vlasti
suverena
Hobbes izra?ava interese i potrebe onog dijela engleske
bur?oazije
koji u tom razdoblju povijesti treba jaku dr?avnu vlast - takvu koja ?e okon?ati nevolju dugotrajnih građanskih ratova i nered u dru?tvu s oslabljenim ustanovama koje skrbe o dono?enju i po?tovanju zakona.
Svojim tjelesnim i duhovnim sposobnostima
ljudi
su pribli?no jednaki, te nitko ne mo?e ra?unati na kakvu trajnu prednost. Stoga ako u prirodnom stanju dva ?ovjeka ?ele istu stvar, oni se u svom nagonu za samoodr?anjem nu?no sukobljavaju. Iz
straha
svatko onda nastoji preduhitriti druge i ima prirodno pravo na to. Dok nema zajedni?ke vlasti i
zakona
, ljudi se nalaze u ratu svaki protiv svakoga. Posljedica toga jest nedostatak svake poduzetnosti i radinosti, te je ?ivot bijedan, surov, kratak. Strah od smrti ?ini ljude sklonima
miru
i spremnima da se odreknu svog prirodnog prava na sve, uz uvjet da to isto u?ine i drugi i da svoju vlast prenesu na pojedinca ili skupinu ljudi.
Dru?tvenim ugovorom
svladavaju tako ljudi nedostatke prirodnog stanja.
Dr?ava je mno?tvo razumom ujedinjeno u jednu li?nost: ako nekome smeta kakvo postupanje dr?avne vlasti, smeta mu djelovanje koje proizlazi iz njegove vlastite volje, koja je ugrađena u postojanje dr?avne vlasti.
Po?etno
empiristi?ko
gledi?te Hobbes je, u skladu s
matemati?kim
duhom znanosti onog vremena,
racionalisti?ki
dopunio. Filozofiju je zato odredio kao racionalnu spoznaju posljedica i uzroka - i obrnuto: uzroka i posljedica. Racionalna mu spoznaja zna?i
ra?unanje:
zbrajanje i oduzimanje. Predmet filozofije je svako tijelo, dr?ava i ?ovjek.