Teorija ( gr?. ?εωρiα, razmatranje, spoznavanje) u filozofiji , predstavlja apstraktno , uop?eno znanje o nekom problemu koje je rezultat traganja za istinom. U empirijskim znanostima , sustav međusobno povezanih i uskladi?tenih tvrdnji koji nastaje sa?imanjem i regeneracijom izvora parcijalnih empirijskih nalaza, kao i smislenom interakcijom ve?eg broja provedenih ?injenica, hipoteza i zakona koji se odnose na jedno podru?je stvarnosti.

Povijest [ uredi | uredi kod ]

Gr?ki filozof Anaksagora je smatrao kako je cilj ?ovjekova ?ivota gledanje skladnoga poretka u svijetu te da je on ustrojen kozmi?kim umom . Aristotela je "teoriju" smatrao kao "gledanje poradi gledanja samoga" te da nije vođena nekim određenim prakti?nim interesom. U samim po?etcima patristike i skolastike teorija se shva?a kao znanstvena spekulacija, odnosno predstupanj potpunoga zrenja istine. ^[1] Immanuel Kant teoriju ograni?ava na odredbe prirode jer o teoriji prirode po svojem propisu ovisi sve ?to bi trebalo biti mogu?e po zakonima prirode. 19. i 20. stolje?u teorija sve vi?e dobiva status hipoteze . U novije doba se katkad poku?ava teoriju promatrati kao sustav simbola pri ?emu joj je nu?no potrebna ?isto semanti?ka analiza.

Izvori [ uredi | uredi kod ]