Telemedicina
(od
starogr?og
tele
daljina, udaljenost ili odnos prema daljini) ozna?ava daljinsku medicinu ili “
medicinu
na daljinu”. Telemedicina sama po sebi nije medicinska struka, nije neka medicinska specijalnost, ve? na?in na koji medicinske struke realiziraju svoju djelatnost. Stoga se govori o teleotorinolaringologiji, telekardiologiji ili telepatologiji. Jedna u mno?tvu definicija telemedicine koje se mogu na?i u literaturi je sljede?a:
Telemedicina je sustav koji podupire proces zdravstvene za?tite osiguravaju?i sredstva i na?ine za u?inkovitiju razmjenu informacija ?to omogu?uje mno?tvo aktivnosti vezanih uz zdravstvenu za?titu, uklju?uje korisnika zdravstvene za?tite i zdravstveno osoblje, uklju?uje edukaciju, administraciju i lije?enje.” - A. M. Bennet.
Bit ove ali i drugih
definicija
ili opisa telemedicine je u prostornoj udaljenosti između strana koje sudjeluju u realizaciji zdravstvene za?tite, bilo da je jedna strana bolesnik a druga lije?nik - teledijagnoza, teleterapija - bilo da su obje strane, ili vi?e njih, lije?nici ili zdravstveni timovi - telekonzultacija, tele-edukacija. Potencijalne primjene telemedicine uklju?uju (Coles 1995):
- daljinsku dijagnostiku upotrebom videofonije ili
telemetrije
koja se temelji na medicinskoj opremi koja uklju?uje, primjerice, monitoriranje rada srca i kompjutorsko tomografiranje;
- konzultacije međusobno udaljenih lije?nika vezane za probleme interpretacije
rendgenskih
slika, prijenos EEG-a i drugih biomedicinskih signala u realnom vremenu ili brzi prijenos slika;
- telekirurgiju, koja uklju?uje interaktivnu video vezu između operacijske dvorane i udaljenog eksperta koji savjetuje
kirurga
tijekom operacije;
- telerobotiku, koja uklju?uje ra?unarski podr?avanu kirurgiju i klini?ke aplikacije
virtualnih realnosti
;
- tele-edukaciju, kao dodatnu mogu?nost upotpunjavanja medicinskog znanja;
- interaktivnu uporabu elektroni?kog medicinskog zapisa;
- medicinsko monitoriranje i alarm koji povezuju bolesnika na ku?noj njezi i hitnu medicinsku slu?bu;
- mogu?nost dobivanja tekstovnih informacija, detaljnih slika ili videa odnosno pokretnih slika iz izvora organiziranih i povezanih preko Interneta;
- prijenos podataka generiranih tijekom razvoja novih lijekova i istra?ivanja
Razlozi za telemedicinu
[
uredi
|
uredi kod
]
Vlade razvijenih zemalja su?eljavaju se danas s velikim problemima vezanim za rastu?e tro?kove zdravstvene za?tite i
demografske promjene
koje radikalno mijenjaju zdravstveno tr?i?te. Sustavi zdravstvene za?tite ?irom svijeta do?ivljavaju radikalne re-evaluacije i reforme. Ciljevi su obi?no vi?estruki. Npr. u SAD-u se te?i realizaciji trostrukog cilja:
- osigurati univerzalnu dostupnost zdravstvene za?tite,
- ograni?iti rast tro?kova,
- odr?ati kvalitetu.
- Uvođenje
telekomunikacijskih
tehnologija omogu?uje slanje podataka o bolesniku (umjesto slanja bolesnika) na velike, prakti?ki neograni?ene udaljenosti. Podatci se ?alju ekspertima koji mogu pomo?i u rje?avanju zdravstvenog problema bolesnika u daleko kra?em vremenu nego ?to bi to bilo mogu?e kada bi se umjesto podataka prenosio bolesnik.
Eskaliraju?i porast tro?kova zdravstvene za?tite pripisuje se uglavnom tehnolo?kom napretku. Od telemedicine se o?ekuje da te tro?kove reducira. Jedna ameri?ka studija koju je vodio Arthur D. Little pokazala je da se uvođenjem elektroni?kog medicinskog zapisa, elektroni?kih uputnica, elektroni?ki slanih nalaza i videokonferencijama mo?e godi?nje u?tedjeti vi?e od 36 milijardi dolara.
Glavnina aktivnih telemedicinskih projekata koncentrirana je u SAD-u. Kako se procjenjuje da u SAD-u tro?kovi za zdravstvenu za?titu rastu otprilike za 25% na deset godina (podatak za razdoblje 1980-1990, Coles 1995), za o?ekivati je da se postoje?i telemedicinski projekti ?to prije integriraju.
?
Povijest telemedicine
[
uredi
|
uredi kod
]
Premda se mo?e re?i da je telemedicina zapo?ela s izumom
telefona
ili be?i?ne telegrafije, ozbiljniji razvoj telemedicine bilje?i se u ranim 60-tim godinama ovog stolje?a kada je NASA u okviru svojih projekata istra?ivanja svemira Apollo zapo?ela sa slanjem ljudskih posada u svemir. Tada je zapo?eo razvoj telemedicine sa svrhom biomedicinskog monitoriranja i zdravstvene za?tite astronauta. Nakon projekta Space Shuttle NASA je nastavila s razvojem i usavr?avanjem telemedicinskih aplikacija tijekom suradnje ameri?kih astronauta odnosno SAD-a s Rusijom na ruskoj stanici Mir. Istovremeno NASA je nastavila primjenjivati svoje iskustvo u telemedicini u razli?itim podru?jima u svijetu pogođenim prirodnim i drugim katastrofama. Pored toga, ustanovila je i telekomunikacijsku infrastrukturu koja treba podr?avati daljnu suradnju u podru?jima koja uklju?uju preventivnu medicinu, javno zdravstvo, medicinsku edukaciju, biologiju svemira, biolo?ke znanosti, mikrogravitacijske znanosti, svemirsku i zrakoplovnu medicinu, te medicinsku informatiku. Inicijalno je postavila satelitsku vezu (768 kbps) za komunikaciju putem Interneta, s planom da se preko stotinu ruskih sveu?ili?ta pove?e s ameri?kim centrima te uklju?i u tele-edukaciju.
Drugi va?an ?imbenik u razvoju telemedicine je
vojska
. Gledaju?i povijesno, na razvoj međunarodne telemedicine bitno je utjecalo ameri?ko ministarstvo obrane. Primjerice projekt ,,Akamai“, projekt vojnog medicinskog centra za elektroni?ku dijagnostiku i konzultaciju u zra?noj bazi ,,Hickam“ na Havajima, ima kao svoj dugoro?ni cilj realizirati telekomunikacijski sustav za medicinske informacije, uklju?uju?i PACS (Picture Archiving and Communication System), telemedicinu, teleradiologiju, digitalni zapis o bolesniku te svaku novu telekirur?ku i telepatolo?ku tehnologiju ?im ona postane mogu?a. Sustav potpore dijagnostici na temelju medicinskih slika razvio je Loral-Siemens. Taj sustav je teleradiolo?ki sustav za bezfilmsku radiologiju i prijenos digitalnih slika preko satelita (ameri?kim) vojnim bolnicama ?irom svijeta.
?
Telemedicinski projekti u svijetu
[
uredi
|
uredi kod
]
Telemedicinski projekti najbrojniji su u
SAD
-u gdje federalna vlada godi?nje ula?e vi?e od 100 milijuna dolara u takve projekte. Europa, to?nije EU ula?e oko 30 puta manje sredstava nego federalna vlada SAD-a, ali ulaganja razli?itih agencija i privatna ulaganja u okviru
EU
su 3-4 puta ve?a nego ulaganja federalne vlade SAD-a.
Telemedicinski projekti pokrivaju razli?ita podru?ja medicine. Pokrivaju klini?ke, preventivne, organizacijske ili edukacijske aplikacije. Primjerice na kongresu MIE’97 u Porto Carrasu (Gr?ka) u organizaciji Europske federacije za medicinsku informatiku (EFMI) prikazani su sljede?i projekti EU:
- MERMAID - pomorska telemedicina (Anogianakis et al. 1997)
- PRONET - daljinsko u?enje o obradi mamografskih slika (Costaridou et al. 1997)
- QUINS - kvaliteta rasporeda rada medicinskih sestara (Oldenkamp et al. 1997)
CAS - konzultacije o zdravstvenom stanju u Europi (Anogianakis 1997)
Gleda li se stanje telemedicine u pojedinim krajevima svijeta, mo?e se re?i da su zemlje koje obuhva?aju veliki teritorij, rijetko naseljen, jako anga?irane u tom poslu. Australija je primjer zemlje u kojoj funkcionira najja?a medicinska radio-komunikacijska mre?a. Satelitske veze koriste se u okviru telemedicinskog projekta za potrebe evakuacije bolesnika (Royal Flying Doctor Service). Teleradiologija, daljinska edukacija i telekonzultacija ve? su postali praksa u toj zemlji. Sli?no se mo?e re?i i za nordijske zemlje. Kanada je ustanovila telekonferencijski sustav među sveu?ili?tima jo? 1979. Godine. Francuska je 1984. Godine u Telemedicinskom
institutu
(
Toulouse
) osnovala Francusku kompjutorsku mre?u za pra?enje zaraznih bolesti, a ujedno su i pioniri u razvoju zdravstvenih kartica (smart card) koje sadr?e demografske i medicinske podatke o bolesniku, a ?itaju se pomo?u posebnog ?ita?a koji se priklju?i na ra?unalo. Japan je vode?a zemlja u svijetu kada je rije? o kori?tenju i razvoju PACS tehnologije. Sveu?ili?te Kyoto razvilo je prvi telemedicinski sustav za prijenos slika putem televizije (HDTV) koji upotrebljava ISDN standard za primanje slika visoke rezolucije.
Telemedicinski edukacijski projekti u svijetu su brojni i ima ih prakti?ki svako sveu?ili?te koje se bavi medicinskom edukacijom i anga?irano je istra?iva?ki u podru?ju telemedicine.
Telemedicina u Hrvatskoj
Usporedno s porastom broja istra?ivanja o mogu?nostima primjene telemedicine u svijetu, zapo?elo je i uvođenje telemedicine u Hrvatskoj. Najprije je to bilo samo podru?je znanstvenog interesa, no ubrzo se zapo?elo i s njenom prakti?nom primjenom.
Ministarstvo zdravstva uspostavilo je teleradiolo?ki sustav u kojem su, putem telekomunikacijskog sustava, u jedinstvenu mre?u povezana 33 uređaja za kompjutorsku tomografiju, digitalnu supstrakcijsku angiografiju i magnetsku rezonanciju na ukupno 27 lokacija u 18 regionalnih i ?upanijskih bolnica s referentnim centrom u Klinici za neurorkirurgiju Klini?koga bolni?kog centra Zagreb (Slika 1). U sustav je uklju?eno i 10 neurokirur?kih ustanova koje djeluju u 7 na?ih medicinskih sredi?ta (Zagreb, Osijek, Slavonski Brod, Rijeka, Pula, Split i Zadar) ?to omogu?uje i brzu razmjenu informacija među neurokirurzima, te primjerenu raspodjelu bolesnika koji se prema stupnju hitnosti i mogu?nostima mogu lije?iti i u najbli?oj neurokirur?koj ustanovi. Sustav je osnovan na na?elima omogu?avanja otvorenog pristupa dodatnog broja dijagnosti?kih jedinica i funkcija, raspolo?ivosti svih dijagnosti?kih kriterija potrebnih za interpretaciju slike koja se sustavom prenosi, interaktivne komunikacije i manipuliranja slikom, cjelovitog arhiviranja slike i podataka o bolesniku, zajam?ene tajnosti pohranjenih podataka, te osiguranja edukacije za sve koji se slu?e sustavom.
Projekt Hrvatske akademske i istra?iva?ke mre?e
CARNet
pokazao je mogu?nosti primjene telemedicine u elektrostimulaciji srca. Suvremeni elektrostimulator srca ima slo?ene dijagnosti?ke i telemetrijske funkcije koje se ostvaruju uz pomo? vanjskog programatora. Memorija elektrostimulatora omogu?uje pra?enje aritmija i pode?avanje rada elektrostimulatora kao i evaluaciju terapije lijekovima. Kod nas bolesnici svakih ?est mjeseci putuju u centar za elektrostimulaciju i po nekoliko sati da bi se kontrola izvr?ila za svega dvadesetak minuta. Neki kvarovi sustava za stimulaciju i poreme?aji stimulacije nastaju tako naglo da ih nije mogu?e detektirati redovitom kontrolom.
Za potpunu sigurnost bolesnika potrebno je stoga razviti pouzdanu metodu kontrole na daljinu. CARNet je razvio prototip uređaja koji u udaljenoj ambulanti mo?e programirati elektrostimulator i odaslati EKG putem CARNet mre?e. U centru za elektrostimulaciju je radna stanica (klijent) povezana s uređajem (poslu?iteljem) putem CARNet mre?e, a na kojoj se prati EKG bolesnika u realnom vremenu i grafi?ko su?elje programatora elektrostimulatora (Slike 1 i 2). Stru?njak za elektrostimulaciju mo?e iz centra na klijentu izvr?iti kompletnu kontrolu bolesnika na velikoj udaljenosti. Standardni programator je spojen pomo?u posebno razvijenog su?elja sa Sun Sparc radnom stanicom. Grafi?ko su?elje programatora i prikaz EKG-a u realnom vremenu razvijeni su za udaljenu radnu stanicu (klijent) koriste?i Java programski jezik. Projekt je pokazao da je prijenos EKG-a u realnom vremenu mogu? iz Splita u Zagreb te je uspje?no izvr?eno reprogramiranje elektrostimulatora srca u Splitu iz Zagreba.
Telepatologija predstavlja iz vi?e razloga jedan od najzahtjevnijih segmenata telemedicine.
U Hrvatskoj se telepatologija po?ela razvijati 1993. Godine u smjeru organizacije telepatolo?kog sustava te u smjeru razvoja programske podr?ke. Do sada postoji oprema za telepatolo?ki sustav u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Dubrovniku, Slavonskom Brodu i Vinkovcima, a u planu je instaliranje opreme u Osijeku i ?ibeniku. Uspostavljene su i vrlo ?iroke međunarodne veze (Njema?ka, Belgija, Nizozemska, J. Afrika, USA).
Obzirom na zadane prilike sustav radi sa smrznutim slikama i s mogu?no??u interaktivne komunikacije koriste?i obi?ne telefonske linije ili Internet. Razvoj nacionalnih komunikacijskih kanala ve?e brzine (ISDN i ATM) omogu?it ?e ubrzanje cijeloga procesa.
?
Pokazalo se da je telemedicina va?an ?imbenik tehnolo?ke, stru?ne, financijske i organizacijske ujedna?enosti razvoja zdravstvenog sustava. Telemedicina, iako novo podru?je, u velikoj je mjeri ve? promijenila na?ine pru?anja zdravstvene za?tite, a jo? je vi?e utjecala na na?ine osmi?ljavanja medicine budu?nosti. Bez obzira na to da li ?e, kao ?to je to bilo do sada,
tehnolo?ka realnost vi?estruko nadma?iti optimisti?na o?ekivanja, mo?e se sa sigurno??u pretpostaviti da ?e telemedicina u nastupaju?em razdoblju biti jedno od podru?ja koje ?e najvi?e doprinijeti medicinskoj znanosti i praksi.
- Telemedicina u Hrvatskoj, knjiga izlaganja na znanstvenom skupu 13. studenoga 1998., Akademija medicinskih znanosti Hrvatske, 1998.